Veljko Ostojić: Tužni vjetar grane vije

Daleko u svijetu živim ja
daleko od moga ognjišta,
skupilo se društvo staro
zaigralo srce u grudima,
a poneka suza iz oka kane,
zapjevaše staru pjesmu
Krajina vratiti se neće,
gori gora, gore uspomene
izgorelo pola mene
na Baniji sada zavijaju vuci
otišli krajiški hajduci,
dva najbolja druga
ko rođena braća
rastaše se u vihoru rata,
tužna jutra sada sviću
iznad moga rodnog kraja,
Banija sada spava ,
izrasla samo trava ,
tužni vjetar grane vije ,
nema nikoga kraj ognjišta
da se prekrsti na oltaru,
moga raja nema više
dušmani nas rasturiše ,
sanjam staze moga djetinstva ,
sanjam dobre ljude ,
vratiću se zorom
jednog dana oko Mitrovdana ...

 

(Pjesma napisana povodom Oluje)