Veljko Ostojić: Iza sedam gora

Da mi je još jednom
Da popijem na mome Žirovaćkom izvoru vode
Da osjetim kako mi zubi trnu,
A srce mi puno bude,
Jer se vratih zavičaju mome,
Gdje vuci sada kuću mi čuvaju,
Gdje vjetrovi pjevaju svoju pjesmu
Ostalo mi srce iza sedam gora,
Tamo gdje je Krajina rode,
Tamo gdje brda šumu sjeku,
A ostade narod u drugom vjeku,
Tamo gdje je nekad
I livada rađala,
Gdje se dvojica nisu svađala,
Gdje je i limun bio žut,
A neko drugi nam stao na put...