Mlada, ili snaša, kao mučenica, kod Srba graničara (2)

(Uz knjigu i iz knjige "Život i običaji Srba" graničara Nikole Begovića; nastavak)

Posao mladin

Svaku večer mora izuvati svekra i đevera starijega, a ujutro do dana satire i očisti obuću, prinese svakome svoju, vodu i češalj. Zatim loži vatru, čisti kuću, ide po vodu na bunar. Ovako pjevaju svatovi na prvo:

Mlada namiruje blago, čisti staje, unosi drva, pa bogme i nacijepa drva; prede, rubine pere, vodi konje u brnači; kopa; sijeno suši, pomaže trpati vozove; žanje, goni konje u vršaju. Itd. U svačem mora slušati svekrvu, što joj gođ ona zapovijeda: što će raditi, i kamo će ići. Majka je mladin "ađutant"! – Kuću svojata, na uvrijede odvažno odvratiće: "Ovđe sam ja moju krv prolila!"

(Ovdje, kod ove posljednje rečenice, neko će pomisliti da se tu radi o tome kako je mlada svojim trudom i radom u kući u koju se udala krv prolila. Jer tako se i kaže za onoga ko se negdje naradio, narmbao, što bi kazali nekad kod mene – u Komogovini, petrinjskoj Jošavici, Begovićevim Begovićima, pa i po mnogim krajevima nekadašnje Banije. Može i tako da bude. Ali mlada je ipak kratko vrijeme u toj svojoj novoj kući pa nije ni stigla da prolije svoju krv, odnosno toliko svoje krvi. Nego sam i sam još u ranijoj mladosti čuo nešto o tome, ali ne povodom rečenice iz Begovićeve knjige, nego o tome što se takođe odnosi na prolivanje krvi, od jednog starijeg i mudrog čovjeka, i zaključio, kad sam prvi put pročitao i tu Begovićevu rečenicu, da se tu možda i ne radi samo o tome, tom mukotrpnom i teškom radu, tom prolivanju krvi, nego da mlada u kući i na kuću u koju se udala stiče određeno pravo prolivanjem krvi svoje nevinosti – radi se o prvoj bračnoj noći. Pa je ta kuća odsad i njena, gotovo je kao i njeno sveto i doživotno mjesto. Tako sam to čuo baš u Komogovini, a to me zanimalo, pa sam to otprilike tako i upamtio. Samo što je Nilola Begović, kao svešteno lice i katiheta, bio fin pa nije ulazio u te, takve detalje. Međutim, danas je drugo vrijeme... a i odavno je sve manje prolivene krvi u prvoj bračnoj noći... – nap. M. K.)

Prijetnja

Mlada se boji svoga đuvegije , mati je uči tome još kod kuće. Ovo je postalo zakonom: u crkvi Sv. apostola zapovijeda: "Žena da bojit sja svojego muža." Mati na polasku utvrđuje nju: "Boj se Boga, pa muža." Strogi ljudi vrlo grubo urade: priprave okraću palicu, pa meću pod uzglavlje, gđe će ona ležati. A još crnje: neki izbiju kukavicu prvo veče, "jedanput zauvijek". Čak na polasku zet se oprašta sa tazbinom, i govori:

Mladin spomen

Svatovi moraju nešto "ukrasti" u curinoj kući, pa ovo predadu poslije njojzi. Đever ponese sa sobom onaj pladanj sa koga je mlada u zgradi jela (kod "Podropaca" je o tome bilo riječi – nap. M. K.), i čašu iz koje je pila. Ove stvari čuva ona, i hvali se majki svojoj sa tijem šaljivim "kontrabandom". – (Nije lijepo ime "krađa"; ali za to ne ide se na tužbu, niti se takove stvari traže natrag od njezinoga roda.)

Iz "Svatovskih pjesama" iz poglavlja "Ženidba", iz Begovićeve knjige:

Cura neće za paura


Djevojka i zmija


(Ove pjesme, uz više drugih u ovoj knjizi – nap. M. K., pribilježio je pop Luka Mandić na Meminskoj... Meminska je selo na Baniji. Narod je govorio i Memska – nap M. K.)

Jasenje

Pred kućom momkovom nakupi se svijeta pa uvate kolo. Đeverovi izvedu đevojku, ona rdži jabuku načičkanu sa novcima, stane usred kola okrenuta licem kući đuvegijinoj. Pjesmovođe žene i djevojke, dvije a dvije povedu jasenje ovako:

(Vjerujem da mnogi znaju onu narodnu pjesmu "Trepetljika trepetala / puna bisera / aj, oni naši bijeli dvori / puni veselja ..." i njene dalje riječi. I neću reći da je autor tih stihova našao inspiraciju u knjizi Nikole Begovića, vjerovatno je da nikad nije ni čuo za nju, nego ću o ovome: šta je narodni pjevač mislio pod "jasenjem", a šta je autor "Trepetljike..." mislio kad kaže "trepetljika trepetala..." Trepetljika nije nikakva svjetiljka, lampa, lampuš, već botanički: jasen, jasika, pa i topola. Njihovo lišće gotovo da neprestano treperi. A pogotovo na laganom povjetarcu – nap. M. K.)
...
I, na primjer, i ovu:


(Običaj ovaj drži se u Kostajnici, Dubici, Jasenovcu, Zrinju i onamo dalje. Ma ovamo gore pominje se u pjesmi samo ime "Jasenje"; ali nemaju ovakova običaja. Ja sam ovaj običaj uvrstio u srpske narodne pjesme "iz Like i Banije", pa kako se malo znade za nj, to ga ovđe i opet dodajem. Jer ide na ovo mjesto.)

A kad mlada zatrudni, a i o tome je u ovoj knjizi dosta riječi, Begović piše i ovo:

"... Svi u kući i na djelu susretaju trudnu ženu sa osobitim osjećanjem i poštovanjem. Od teškoga rada i napora svi ju štede i zamijene. Ma od običnoga rada i posla ona se neće da klone, nego se od prirodne tromosti otimlje. 'Zdravije je po mater i dijete.' Pjesma meće materi u usta njezino žensko dostojanstvo, pa je mati u tome i dosta samoživa. Ona voli da rodi žensko dijete, zato i kazuje to na pjesmici:


Eto, tako veli umni Nikola Begović. Iako se ponovo ipak sve svodi na želju da se rodi žensko, da jednog dana bude mlada, da izuva babu, da mu pere noge... Mučenica, a šta drugo!

O autoru Miloš Kordić je rođen 1944. godine u Komogovini, na Baniji. U književnosti se javio 1963. godine. Objavljivao je u najznačajnijim listovima i časopisima i u emisijama radio-stanica bivše Jugoslavije, a od 1991. godine - Srbije. Uređivao je listove i časopise, a uredio je i veći broj knjiga drugih autora. Bio je jedan od pokretača i učesnika u organizaciji više jugoslovenskih i međunarodnih kulturnih manifestacija. Uvršten je u oko 20 antologija poezije i proze, književnih zbornika, pregleda i antologija književnosti za decu. Prevođen je na nekoliko jezika. Dobitnik je Nagrade "Sava Mrkalj" Srpskog kulturnog društva Prosvjeta Zagreb, za 2012. godinu, za poseban doprinos razvoju kulture Srba u Hrvatskoj. Kordić je do 1991. godine živeo u Sisku, a od tada živi u Beogradu. Više detalja o autoru