Fotografska čarolija Miroslava Arbutine - Arbe

PETRINJA – U Galeriji Krsto Hegedušić u Petrinji sisački fotograf Miroslav Arbutina – Arbe održao je prezentaciju starog fotografskog procesa „Mokri kolodij – 1854.". „To je vrsta izrade fotografije koja se koristila prije 150 godina i gledajući kroz povijest fotografije može se reći da je mokri kolodij treća stepenica u razvoju fotografije nakon dagerotipije i kaleotipije.", objasnio je Arbutina.

Priča s mokrim kolodijem pokrenuta je davne 1854. godine s Frederickom Scottom Archerom koji je tehniku patentirao i riješio veliki problem fotografije, a to je napraviti što kraću ekspoziciju prilikom snimanja. Naime, sve tehnike prije toga imale su jednu do pet minuta ekspozicije, te je primjerice bilo teško napraviti portret pod uvjetom da osoba bude mirna pet minuta. „Problema ima i u ovom procesu jer se fotografiranje, razvijanje i sve ostalo mora napraviti između 10 i 12 minuta. Radi se s mokrim staklom odakle i naziv mokri kolodij, a zatim se razvija i u jednom trenutku imate polunegativ kod kojega tek nakon sušenja i bojanja crnom bojom na poleđini dobivate fotografiju. Još jedan problem kod mokrog kolodija je što imate samo original jer se ne može raditi daljnja reprodukcija.", ispričao je sisački fotograf koji se u avanturu s ovom tehnikom upustio prije četiri godine.

„Dakle, radi se o tehnici na staklu, prelijeva se s mokrim kolodijem koji je poznat kao antiseptik za žuljeve i kurje oči, ali miješa se s jodidima, bromidima i ostalim stvarima koje dobro reagiraju sa srebrnim nitratom koji je senzibilizator. Kada se to senzibilizira i dok je ploča još mokra stavlja se u kazetu i koriste se stari fotoaparati, kao moj stariji od sto godina, zatim se eksponira i ide u tamnu komoru. Ondje se mora razvijati pri crvenom svjetlu i nakon toga fotografija izlazi van, fiksira se, ručno lakira, sa stražnje strane boja crvenom bojom i na kraju se dobije fotografija na staklu.", opisao je Arbutina, ali i demonstrirao cijeli proces, uz pomoć Petrinjke Eme Galijan koja je imala ulogu modela.

Arbutina je s prisutnima podijelio i određene zanimljivosti vezane uz ovu vrstu izrade fotografije. Na primjer, ispričao je kako se u vrijeme pojavljivanja prvih fotografija ovakvog tipa narod koji nije imao novaca nije fotografirao, već su to radili samo bogataši. Iz tog razloga fotografi tada nisu imali stalne radnje u svojim gradovima, već su zarađivali putujući kroz gradove sa svojim kolima i tamnim komorama. Zanimljivo je i da se ova tehnika naziva „fotografija bez struje" jer se radila vani, u zatvorenom prostoru i bez rasvjete. Tko je imao studio - naziv je glasio „glass house", odnosno staklena kuća koja je imala puno svjetla. Danas se ova tehnika koristi najviše u Americi gdje mokri kolodiji nekog većeg formata i poznatih fotografa koštaju od 3 do 10 tisuća dolara. „Arbe je legenda koji je uvijek živio za fotografiju i umjetnik je sa srcem i dušom. Nije samo sisački, već velikim dijelom i petrinjski jer smo često zajedno surađivali i uvijek je imao posebne ideje za izradu petrinjskih kataloga turističkih ponuda ili naših razglednica. Vraćanje starim stilovima i crno bijeloj tehnici se možda čini primitivno, ali za pohvalu je jer su uloženi trud i energija, za razliku od korištenja suvremenih fotoaparata s kojima se sto puta škljoca, a dobro ispadne jedna fotografija.", izjavio je petrinjski gradonačelnik Darinko Dumbović i dodao kako želi da Arbutina nastavi prenositi svoje znanje na mlađe generacije i ljubitelje dobrih fotografija, i da bi Petrinja trebala i dalje biti domaćin njegovih radionica.