BEOGRAD - U petak 13. svibnja 2016. godine krenuli smo put Beograda. Dan je bio očajan za sve praznovjerne, ali ne i za nas dvojicu. Massa je pristao odraditi vožnju svojim BMW-om znajući kako je moje vozačko iskustvo ravno debeloj nuli. Razlog odlaska bio je dodjela nagrada odabranim autorima natječaja „Vilinske priče“. Naime, moja malenkost je dobila poziv od strane Tamare Lujak, jedne od najistaknutijih autorica kratke priče na području fantastike, za sudjelovanje u odabiru najboljih priča na istoimenom međunarodnom natječaju „Vilinske priče“. Priznajem, za mene je to bila izuzetna čast, mada sam isprva dvojio, jer nisam sebe vidio u ulozi člana žirija. Točnije nisam bio siguran da li sam dorastao izazovu. Tamara je zaključila da žiriranje svakako mogu odraditi, utoliko što sam, po njezinoj procjeni, autor vrlo dobrih kratkih priča.
Organizator natječaja bio je BG Storytelling Club „Reč i glas“, stoga je prvi član žirija bila Milica Cincar-Popović, književnica s područja metafizike, zatim Tamara i ja. Natječaj je objavljen 08. veljače 2016. i trajao je do 15. travnja 2016. Odaziv je bio dobar, zaprimili smo radove 154 autora iz cijele regije, stoga je došlo vrijeme nagraditi najbolje.
Tamara nas je dočekala s ogromnim osmijehom i mislim da je njime otjerala sve tamne oblake koji su netom prije plakali nad Beogradom. Naravno, uz osmijeh je došla i Klekovača, odlična rakija koju jedva čekam ponovno okusiti. Nakon predaha uputili smo se u Hilandarsku 34 gdje smo bili smješteni. Tamo nas je dočekala Milica koja je imala jednako veliki osmijeh dobrodošlice. Uslijedila je kratka razmjena darova, zatim odlazak u kafić pored apartmana. Bijelo vino, razgovor, savršeno ugodna atmosfera. Petak nije bio niti blizu nesretnoj trinaestici.
Idućeg dana Tamara se pretvorila u surovog turističkog vodiča. Kalemegdan, centar, šetnja starim Beogradom pružala je iznenađujući vizualni užitak. Doista, stari dio grada je povijesno bogat, upotpunjen malenim prodavaonicama suvenira, knjiga. Na trenutke mi se činilo kao da hodam Zagrebom, mada je Beograd nešto veći grad. Vrijeme nam nije bilo najbolji prijatelj, sati su tekli nemilosrdno brzo; naposljetku smo ostali uskraćeni za potpuni vizualni užitak. Razlog više za povratak.
U 19:00 sati započela je promocija zbirke i dodjela nagrada u klubu „Leila knjige i ploče“. Prva nagrada je jednoglasno pripala Ivani Lakičević iz Bačke Topole s pričom „Vilinska priča“. Drugo mjesto osvojila je Renata Barberic iz Kloštra Podravskog s pričom „Olujni“. Treće mjesto podijelile su Nives Kovačić iz Osijeka s pričom „Vilinska priča“ i Marija Nezirović iz Rijeke s pričom „Prvi snjieg, posljednja vila“. Dodijeljene su i dvije posebne nagrade, Valentini Markasović iz Osijeka za najduhovitiju priču naslova „Vilinska priča“, te Miri Satarić iz Beograda za najbolju horor priču naslova „Stanište“. Važno je spomenuti i sljedeće: Massa i ja nismo jedini Petrinjci koji su sudjelovali na promociji, odnosno u stvaranju zbirke. Naime, zbirka je obogaćena ilustracijama Petrinjki Ivane Švragulje i Ines Peračković, a na samoj promociji bila je i Petrinjka Vesna Stanković, odnosno Tatalović. Ona je pak Petrinju napustila davne 1982. godine odlazeći u Beograd na fakultet. Tako da petrinjskog duha nije manjkalo.
Zbirka kratkih priča „Vilinske priče“ dostupna je u epub formatu za slobodno preuzimanje na platformi SMASHWORDS. Izdavač elektronske zbirke je „Metaphysica“ iz Beograda, a priredila ju je grupa „Nine Commas“ iz Rijeke. Nagrađeni su dobili priznanja i knjige koje su pripremili „Leila knjige i ploče“, izdavačka kuća „Metaphysica“ i izdavačka kuća „Presing“ iz Beograda.
Od nagrađenih smo imali čast ugostiti jedino Miru Satarić koja je došla u društvu supruga i kćerke. Mira nije skrivala oduševljenje, moguće zbog nagrade, a moguće i zbog topline koju je mogla osjetiti u svima nama. Definitivo večer dobrih vibracija koja je rodila nova prijateljstva i međusobno poštovanje. Nešto što ljudima današnjice itekako nedostaje.
BEOGRAD - U petak 13. svibnja 2016. godine krenuli smo put Beograda. Dan je bio očajan za sve praznovjerne, ali ne i za nas dvojicu. Massa je pristao odraditi vožnju svojim BMW-om znajući kako je moje vozačko iskustvo ravno debeloj nuli. Razlog odlaska bio je dodjela nagrada odabranim autorima natječaja „Vilinske priče“. Naime, moja malenkost je dobila poziv od strane Tamare Lujak, jedne od najistaknutijih autorica kratke priče na području fantastike, za sudjelovanje u odabiru najboljih priča na istoimenom međunarodnom natječaju „Vilinske priče“. Priznajem, za mene je to bila izuzetna čast, mada sam isprva dvojio, jer nisam sebe vidio u ulozi člana žirija. Točnije nisam bio siguran da li sam dorastao izazovu. Tamara je zaključila da žiriranje svakako mogu odraditi, utoliko što sam, po njezinoj procjeni, autor vrlo dobrih kratkih priča. 
