Kulturno spomenička baština Srba u Hrvatskoj

O bogatstvu i raznolikosti kulturno‑povijesne baštine svjedoče mnogi arheološki lokaliteti iz različitih povijesnih razdoblja, zatim srednjovjekovne utvrde, kao na primjer Stari Grad Zrinskih, utvrda iz 14. stoljeća oko koje se kasnije zbog lakše obrane razvilo i kostajničko naselje na lijevoj obali rijeke Une. Samo na prostoru općine Dvor na Baniji nalaze se poznati gradovi (utvrde): Gvozdansko, Zrin (utvrda), Pedalj.

Sakralni objekti i artefakti usprkos brojnim pustošenjima u prošlosti, čuvaju vrijedna kulturna i duhovna svjedočanstva. Mnogobrojni stari pravoslavni manastiri odražavaju bogatu kulturu i povijest naroda koji je u njihovom okruženju živio. Tri srpska pravoslavna manastira osnovana u 14. stoljeću – Krupa (1317), Krka (1350) i Dragović (1395) – bila su duhovna i kulturna središta, oslonac srpskom pravoslavnom narodu u Dalmaciji. Manastir Krupa se nalazi u sjevernoj Dalmaciji, podno Velebita, pored istoimene rijeke. Manastirska crkva je posvećena Uspenju Presvete Bogorodice.

Manastir Krka je bio najznačajniji duhovni i kulturni centar pravoslavlja u Dalmaciji. Smješten je između Knina i Šibenika, u kanjonu rijeke Krke, na mjestu gdje je po predaji apostol Pavle držao propovijed. U bogatoj manastirskoj riznici pored vrijedne rukopisne građe kao velika dragocjenost čuva se i poznati epitrahilj sa 33 svetiteljska lika, rađen, po predaji, u vrijeme Svetog Save. Dragović je podignut na rijeci Cetini nekoliko godina poslije Kosovske bitke, 1395. godine i imao je bogatu riznicu od koje su ostali sačuvani neki predmeti.

Treba spomenuti i Manastir Sveta Lazarica na dalmatinskom Kosovu, Manastir Svetog Vasilija Ostroškog u selu Crnogorci pored Imotskog, Manastir Svete Velikomučenice Nedjelje, prvi ženski manastir u Eparhiji dalmatinskoj.

Manastir Gomirje u Gorskom kotaru nastajao je krajem 16. stoljeća kako su se formirala prva srpska naselja u Gomirju, Vrbovskom i Moravicama. To je najzapadniji srpski pravoslavni manastir u Europi.Nekoliko značajnih ličnosti je boravilo u ovom manastiru tokom 19. stoljeća, kao što su mitropolit i srpski patrijarh Josif Rajačić, reformator srpskog pisma Sava Mrkalj, a nakratko se tu zadržao i Nikola Tesla. Gornjokarlovačka eparhija Srpske pravoslavne crkve ima u svom sastavu, pored Gomirja, još tri manastira: Medak, Komogovinu i najmlađi, manastir Presvete Bogorodice Trojeručice – Gorica u Donjem Budačkom kraj Krnjaka. Manastir Sveta Ana nalazi se blizu Daruvara, izgrađen je 1412. godine, a u blizini manastira nalazi se čudotvorni izvor Svetinja. Među vrijedne sakralne objekte spada i manastir Orahovica, jedan od najznačajnijih i najranijih duhovnih, historijskih i kulturno‑umjetničkih središta Srba tzv. Donje Slavonije, odnosno Podravine. Sagrađen je krajem 16. stoljeća i u prošlosti je bio značajan prepisivački centar. Saborni hram manastira podignut na mjestu starije brvnare posvećen je Svetom Nikoli.

Manastir Jasenovac iz 18. stoljeća, koji je dijelio sudbinu jasenovačkih logoraša u Drugom svjetskom ratu, predstavlja sjedište Slavonske eparhije. Još neki od važnih središta pravoslavlja jesu i manastir Lepavina, nedaleko od Koprivnice, podignut oko 1550. godine; Manastir Marča iz 16. stoljeća koji nije sačuvan, ali je na njegovim ostacima izgrađena kapela početkom 20. stoljeća u istoimenom selu. Manastir Pakra iz 16. stoljeća, između Daruvara i Pakraca, staro je sjedište slavonskog vladičanstva. Pored manastira, najznačajniji centri okupljanja i očuvanja srpskog naroda na ovim prostorima bile su parohijalne i filijalne crkve. Brojne su pravoslavne kapele koje su se od starosti i dotrajalosti srušile, a ponegdje su ostali samo temelji građevina i crkvišta. Poseban fenomen sakralne arhitekture predstavljaju i malobrojni primjeri narodnog, tzv. tradicijskog graditeljstva, gdje se kao građa koristilo drvo. Bile su to manastirske i parohijalne crkve brvnare i polubrvnare na području Korduna i Banije, ili pak crkve mazanice koje su prevladavale u ravničarskom prostoru Slavonije i Bilogore, u dugom periodu od 16. do sredine 19. stoljeća. Danas je sačuvano tek nekoliko takvih drvenih crkava. Brojne civilne građevine koje su vezane za znamenite povijesne ličnosti značajna su baza kulturno‑turističkih resursa. Jedan od svjetski najznačajnijih naučnika Milutin Milanković rođen je u Dalju, gdje se danas nalazi Kulturni i naučni centar Milutin Milanković smješten upravo u njegovoj rodnoj kući. Takvo zdanje od višestrukog je značaja, jer uz to što odaje počast znamenitom naučniku, ima potencijal da postane nadaleko poznato obrazovno, znanstveno i turističko središte. Tako je svakim danom širom svijeta sve poznatiji Memorijalni centar Nikola Tesla u Smiljanu, rodnom mjestu poznatog izumitelja. Osnovan je 2006. godine, a stalni postav je koncipiran kao multimedijalni prikaz života i djela Nikole Tesle.

Kula Stojana Jankovića u Islamu Grčkom blizu Zadra, pored ambijentalnih, arhitektonskih i kulturno‑umjetničkih vrijednosti, također je spomenik kulture bogat i povijesnim ličnostima: od Stojana Jankovića (koji se kao «uskok» proslavio u borbama protiv Turaka u 17. st. i postao legendarni junak opjevan u više epskih narodnih pjesama) do pisca Vladana Desnice (koji je u Kuli Jankovića napisao svoj najpoznatiji roman Proljeća Ivana Galeba, te je tamo i sahranjen u crkvi – obiteljskoj grobnici). Zdanje je spomenik kulture prve kategorije i po mišljenju stručnjaka “rijedak primjer stambenog i fortifikacijskog objekta na nekadašnjoj venecijansko‑turskoj granici.” Kuća Petra Peleša, bogatog trgovca iz Gline i zastupnika u Hrvatskom saboru, kuća je u kojoj je mladi 25‑godišnji kadet Josif Runjanin 1846. uglazbio hrvatsku himnu Lijepa naša domovina na stihove Antuna Mihanovića. Kuća je stara gotovo 200 godina i proglašena je spomenikom kulture. Još jedno dragocjeno svjedočanstvo prošlih vremena pruža i kuća u kojoj se rodio patrijarh Josif Rajačić i pravoslavni hram u Brinju u sjevernoj Lici, ali i brojni drugi objekti koji tek čekaju da budu obnovljeni i predstavljeni posjetiteljima.

Mogući turistički potencijal, ali i povijesni značaj zadržavaju i memorijalni spomenici oslobodilačkih ratova. Jedan od najmonumentalnijih i umjetnički najvažnijih spomenika NOB‑u, spomenik ustanku naroda Banije i Korduna podignut na Petrovcu, najvišem vrhu Petrove gore, još uvijek čeka na obnovu.