Minirane im kuće, izgubili sudove, a sada plaćaju rušenje ostataka miniranih kuća!!!

ZAGREB - Pod “slobodnom temom” danas je u Hrvatskom Saboru govorio predsjednik Kluba zastupnika SDSS-a Boris Milošević:

Ono o čemu bih ja danas govorio je nešto što se zapravo vuče već 20-ak godina, koji je jedan tranzicijski problem društva, jedno ratno naslijeđe, koje je u raznim fazama, gdje je imalo razne vrste nepravednih rješenja, dakle nikad tu nije bilo pravde, a taj problem se nažalost pojavljuje kao aktualan i danas. Dakle, obraćaju mi se građani sa problemom da gradovi u kojima žive ili u kojima su živjeli uklanjaju ruševine njihovih miniranih kuća, dakle, radi se o kućama koje su minirane 91. i 92. Radi se pretežno o građanima, ne isključivo, ali pretežno građanima srpske nacionalnosti. Ti ljudi danas se terete da moraju platiti troškove uklanjanja tih ruševina.

U jednom od konkretnih slučaja, imam primjer žene, suvlasnice takve kuće, ona je suvlasnica u jednoj trećini gdje je dobila račun od 20 hiljada kuna, ona više ne živi u tom gradu nego pored, jednoj maloj općini, ima malu mirovinu, sad možete misliti što to znači za nju.

Dakle, takve kuće su minirane, ona i njeni slični primjeri nikad nisu dobili nikakvu naknadu štete, nikakav vid obeštećenja, postupke koje su pokrenuli da bi ostvarili nekakvu naknadu štete su izgubili, parnice su izgubili upravo iz razloga što je ovaj Visoki dom ukinuo zakonske odredbe za temelju kojih su oni mogli ostvariti neko pravo na naknadu štete.

Dakle, parnice su izgubili, morali su platiti parnične troškove, upućeni su da pokrenu postupak, upravni postupak, postupak obnove, tamo su također odbijani. Dakle, nitko od njih nije ostvario pravo na obnovu, s pravom jer Zakon o obnovi takve slučajeve ne regulira i imamo situaciju da im je uništena imovina, da nisu dobili nikakvu naknadu, da su izgubili parnice i sve postupke koje su pokrenuli, da su morali platiti parnične troškove i sada dolazimo do situacije da ih na kraju i grad tereti troškovima uklanjanja dakle ruševina njihovih miniranih kuća u kojima su nekad živjeli.

Smatram da je to duboko nepravedno, da je to duboko diskriminatorski i da s takvom praksom treba prekinuti.

Nije dobro i nije pravedno da se takva rješenja prelamaju preko građana koji su bili očite žrtve sistema. Gradovi traže da se ruševine uklone radi, uz obrazloženje sigurnost prolaznika, susjeda i svih ostalih građana. Slažem se.

Treba ukloniti ruševine i shvaćam interes grada, radi sigurnosti građana, pa i da grad izgleda urednije. Ali, nije dobro da se takva rješenja nameću i slamaju preko leđa onih koji su zapravo bili žrtve i koji su pretrpjeli nepravdu svih ovih godina. Koji nisu dobili nikakvu zadovoljštinu. Ni na koji način.

Kod takvih građana samo stvaramo osjet i produbljujemo osjećaj nepravde. Zato ćemo se kao stranka boriti i tražiti da se s takvom praksom prekine i da gradovi uklanjanju ruševine, ali na svoj trošak. I zato im poručujem, uklonite građevine, ruševine građevina, tražite suglasnost vlasnika, ali napravite dobru stvar, napravite to na svoj trošak.