Od Kanade do američke policijske akademije: životni put mlade Maye Madjercic

Živimo u vremenu kada hiljade učenika završnih razreda srednjih škola i njihovih roditelja u Kanadi treba da odluče koju školu ili fakultet odabrati, gdje i kako pronaći sredinu u kojoj će nastaviti svoje obrazovanje i steći životnu kvalifikaciju. U ovoj zemlji, koja spada u sam svjetski vrh kada je riječ o procentu visokoobrazovanih ljudi, taj zajednički izazov roditelji i studenti rješavaju u skladu sa svojim mogućnostima i nadarenošću samih kandidata.

Jedna od postojećih mogućnosti nastavka školovanja je poznati program „scholarship“, što u prevodu znači povoljno školovanje uz bavljenje sportom i uz minimalne troškove. Najpoznatiji oblik ovakvog ostvarenja životnog sna je školovanje u Sjedinjenim Američkim Državama, što se u Kanadi praktikuje dugi niz godina. Kako se može ostvariti ovaj vid obrazovanja, pokazujemo kroz priču mlade Srpkinje sa kanadskim državljanstvom, koja je mnogo ranije od završetka srednje škole znala svoje želje i put kojim će ih ostvariti.

Maya Madjercic iz Stoni Krika pored Hamiltona, rođena je 21. septembra 2001. godine od oca Dušana i majke Aleksandre. Kao najstarije dijete u porodici, ima mlađu sestru Aleksu i brata Maksima. Osnovnu i srednju školu završila je u rodnom gradu. Od ranog djetinjstva bavila se fudbalom, što i nije bilo iznenađenje s obzirom na to da se u Kanadi tim sportom podjednako bave i dječaci i djevojčice.

Kao izvanredan talenat na svim pozicijama u timu za koji je igrala, stekla je priliku da upiše koledž u Sjedinjenim Američkim Državama, i to ne bilo koji, već onaj koji obrazuje buduće policijske službenike. Iako je danas ponosna na taj put, priznaje da joj odlazak nije bio nimalo lak. U Ameriku je otišla sa svega 17 godina i tada se prvi put odvojila od roditeljskog doma. Nedostajali su joj porodica, prijatelji i poznato okruženje, ali su joj upornost, sportski duh i jasni životni ciljevi pomogli da prevaziđe početne teškoće i uspješno se prilagodi novoj sredini.

Tokom pet godina školovanja igrala je za tim koledža, uz obezbijeđene troškove stanovanja i školarine, dok je dio troškova za ishranu snosila porodica. Po završetku studija kratko je volontirala, želeći da na taj način vrati dio onoga što je država uložila u njeno obrazovanje. Dug period čekanja američkog državljanstva, koje na kraju nije ostvarila, doveo je do odluke da se vrati u Kanadu. Po povratku, Maya dobija zaposlenje u Hamiltonu, u centralnoj policijskoj stanici.

Iz njenog kazivanja saznajemo da nije imala nikakvih problema ili prepreka pri zapošljavanju, s obzirom na to da se pojedini zakoni između Kanade i Sjedinjenih Američkih Država razlikuju. Bila je veoma dobro prihvaćena među kolegama, među kojima je bilo i Srba. Njena disciplina, stečena kroz sport, kao i ozbiljnost i odlučnost, pomogli su joj da brzo obuče policijsku uniformu, položi vozački ispit, te nakon zakletve preuzme službeno naoružanje i značku.

Danas, uz sigurno zaposlenje, Maya nije zaboravila ko je i odakle potiču njeni korijeni. Roditelji su je naučili da poštuje srpsku krsnu slavu, Božić i da povremeno posjećuje srpsku crkvu. Na sve to se ne stidi, već naprotiv – ponosno njeguje svoj identitet. Svoja iskustva dijeli sa mladima, ohrabrujući ih da slijede njen put, posebno one koji se bave sportom, jer mogućnosti za nastavak školovanja na prestižnim američkim koledžima treba iskoristiti kada god je to moguće.

Na kraju, našoj sagovornici upućujemo iskrene čestitke na dosadašnjim uspjesima i želimo mnogo sreće i uspjeha u obavljanju odgovornog posla koji sa velikom posvećenošću obavlja.

Nekoliko napomena o programu „scholarship“: Kanada spada među vodeće zemlje u svijetu po broju visokoobrazovanih mladih ljudi. Više od 56% mladih steklo je neku vrstu obrazovanja nakon srednje škole. Kanadske državne škole, po opremljenosti, kvalitetu nastave, broju izbornih predmeta i vannastavnim aktivnostima, mogu se porediti sa najboljim privatnim školama u Evropi i Americi.

Odluke o prijemu na koledže i fakultete u SAD donose administracije škola i treneri sportova kojima se kandidati bave. Važno je da se sportske aktivnosti odvijaju na amaterskom nivou, dok je profesionalno bavljenje moguće tek nakon završetka školovanja.

Kandidat za ovakav vid školovanja i sportsku stipendiju može biti onaj koji se bavi fudbalom, odbojkom, košarkom, tenisom, golfom, plivanjem, atletikom ili vaterpolom. Ovakvo školovanje traje uglavnom četiri godine, podijeljene na semestre.

Ilija Vujanović