Još jedna presuda u Strazburu protiv Hrvatske zbog ratnog zločina

Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu jednoglasno je presudio da je Hrvatska povrijedila postupovni aspekt članka 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog neučinkovite istrage ubojstva civilne žrtve rata srpske nacionalnosti. Ljuba Mamuzić ubijena je u blizini svoje kuće 29. avgusta 1991. godine, u selu Mala Vranovina kod Topuskog. Istraga ratnog zločina je pokrenuta tek 2006. kada je njena porodica pokrenula građanski postupak za naknadu štete, tvrdeći da su njihovu majku ubili pripadnici hrvatskih oružanih i policijskih snaga.

Kako je navedeno u obrazloženju presude, istraga smrti nije bila temeljita, svjedoci i moguće linije istrage nisu bili adekvatno ispitani, a između 18. oktobra 2010. i 21. marta 2023., u istrazi nije poduzeta nijedna radnja. Prije svega, potpuno zanemarivanje ovog slučaja ogleda se u činjenici da sinovi ubijene, kao ključni očevici zločina, nikada nisu formalno saslušani.

Podnositelji zahtjeva su izjavili da je njihova majka u predvečerje izašla iz kuće kako bi nahranila stoku. Dvojica sinova, koji su ostali u kući s ocem, čuli su njene krikove i rafale iz automatskog oružja. Istrčali su iz kuće i vidjeli četiri do pet muškaraca, od kojih su, kako tvrde, dvojica bili u plavim uniformama, a ostali u maskirnim. Ti su muškarci otvorili vatru u njihovom smjeru, a zatim pobjegli u šumu. Njihovoj majci Ljubi prerezan je vrat i odsječena ruka, najvjerojatnije, navedeno je, od pogodaka iz automatskog oružja. U blizini mjesta zločina, jedna osoba iz njihovog okruženja pronašla je radio uređaj i maskirnu kapu s hrvatskim grbom.

Porodica Mamuzić na sud u Strasbourgu je dospjela uz pomoć odvjetnice Slađane Čanković. Sve njihove tužbe i žalbe domaći sudovi su odbacili. Građanski sudovi, uključujući Vrhovni sud, odbili su tužbeni zahtjev porodice žrtve, smatrajući da je podnesen nakon isteka zakonskog roka zastare. Bilo im je čak i naloženo da zbog gubitka parnica državi uplate 66.300 kuna. Ipak, ti troškovi nisu naplaćeni, a država nikada nije ni pokrenula ovrhu.

I Ustavni sud je 2021. odbio njihovu tužbu, smatrajući da nije bilo povrede prava na život. Suci iz Strasbourga uputili su kritiku na rad institucije čija je glavna zadaća nadzor nad ustavnošću zakona, ali i zaštita ljudskih prava.

Ističu da je odluka Ustavnog suda bila utemeljena samo na dokumentima iz građanskog postupka te da nije zatražen spis predmeta kaznene istrage. Drugim riječima, ovaj sud nije imao na raspolaganju potrebne dokumente za pravilno ispitivanje predmeta, pa je ostao potpuno neupućen koje su radnje poduzete u istrazi.

Sud također spočitava Hrvatskoj što nije zatražila pomoć od Srbije u ovoj istrazi kroz provjere dostupnih arhiva. Naime, neki svjedoci su izjavili da su obdukciju izvršile medicinske službe u okviru tadašnje SAO Krajina. I pronađeni predmeti na mjestu zločinima također su bili predati srpskoj strani.

“Sud podsjeća da propuštanje očite istražne radnje u bitnoj mjeri potkopava sposobnost istrage da utvrdi okolnosti i identitet odgovornih osoba te da u slučajevima sumnjive smrti izazvane djelovanjem državnih službenika, nadležna tijela moraju provoditi posebno strogu kontrolu i nadzor”, upozorili su sa ESLJP-a.

Sud je podnositeljima zahtjeva dosudio 3100 eura na ime troškova i izdataka, ali im nije dodijelio odštetu jer nije dokazano da su pretrpjeli financijski ili nematerijalni gubitak. Iako istraga nije bila učinkovita, ESLJP je naveo da je država učinke mogućih povreda prava na pošteno suđenje ispravila donošenjem Odluke o otpisu tražbina troškova parničnog postupka.

Nakon odluke Vlade iz 2023., kojom su otpisani svi takvi troškovi i predviđen povrat plaćenih iznosa, porodica Mamuzić barem više ne mora strepiti od naplate tih troškova i pokretanja ovrhe.

Anja Kožul; Portal Novosti