Mile Mrkalj: Četvrta kordunaška brigada u najhumanijoj akcija tokom NOB-a

U selu Gornjem Budačkom, ispod Debele kose, na Kordunu 20. avgusta 1942. godine formirana je Prva kordunaška, odnosno Četvrta brigada NOPa od boraca dvaju udarnih bataljona Prvog i Drugog kordunaškog NOP odreda i Omladinskog bataljona „Joža Vlahović“, koja neposredno nakon osnivanja prelazi na područje Pokuplja i Zumberka.

Na putu prema Žumberku Četvrta kordunaška brigada se zadržala na Kordunu u šumi Muljci, na granici između Sjeničaka i Ostrožina. Tu je 23. augusta održan veliki narodni zbor, kome je prisustvovalo oko 6000 žitelja sjevernog dijela kotara Vrginmost. Na zboru su govorili Nikola Vidović, komandant i Mile Martinović, politički komesar Brigade. Bio je to do tada najveći zbor u toku narodnooslobodilačkog rata u ovom kraju. I najradosniji. Narod je tada prvi puta na jednom mjestu vidio veću partizansku jedinicu u kojoj se nalazilo oko 800 dobro naoružanih boraca. Orila se pjesma, igrala kola i veselilo. Žene i omladinke praznile su svoje košare prepune najbolje hrane koju su u to vrijeme mogle pripremiti. Više od stotinu omladinki i pionira donijeli su u Muljce voće za svoje borce. Nikada većeg ponosa i veselja. Narod je osjećao svoju snagu. Rasla je vjera u pobjedu.

A onda, svega tri dana nakon ovog zbora, Brigada je prešla preko Kupe. Za prijevoz boraca preko rijeke Kotarski NOO Kirin—Sjeničak i Općinski NOO Sjeničak sagradili su tri čamca. Osim toga, za prijevoz su korišteni i postojeći skriveni čamci na Kupi kod Prkosa.

NAJHUMANIA AKCIJA U HISTORIJI NARODNOOSLOBODILA-ČKOG RATA

Na svom putu za Žumberak Brigada je 26. augusta 1942. izvela jednu od najhumanijih akcija u historiji narodnooslobodilačkog rata, oslobodivši iz ustaškog logora u Jastrebarskom 727-oro djece pohvatane pretežno prilikom neprijateljskih ofanziva na Kozaru, Kordun, Baniju i Liku. Među njima nalazilo se i dvanaestoro Sjeničaraca — osam dječaka i četiri djevojčice, pohvatanih kao slugani u Pokuplju: Mila V. Bratić, Rade Katić Sljek, Jovo Mrkalj Šnajder, Kata Mrkalj Markova, Milić i Rade Mrkalj Lukunić, Milka M. Rosić, Gojko i Vaso Suzić Nikolini, Mile Škaljac, Milić A. Škaljac i Danica Vujčić Radina.

Prilikom izvođenja ove akcije štab Brigade usko je surađivao s rukovodećim komunistima iz Pokuplja Nikolom Brezovićem Prebegom, Stjepanom Korenom Bendžom, Franjom Mikulićem Kopačem i drugima.

O oslobođenju i izgledu djece logoraša u Jastrebarskom u tadašnjoj štampi na oslobođenom području u septembaru i oktobaru 1942. godine bilo je zapisano: „Hura, hura, živjeli partizani, živjela sloboda, razlijegalo se glavnom ulicom Jaske. To su dječji glasovi, piskavi, razdragani od uzbuđenja sliveni u jednu silnu dernjavu, urnebes, koji se stapao u opći ratni šum što je toga jutra obuzeo Jasku. Ogromna rulja djece tekla je kao bujica prema središtu gradića i zaglavila se u glavnoj ulici. To je fašističko roblje, koje je bilo u nekim talijanskim barakama, ograđenim žicom. Partizani su ih pustili na slobodu. Bujica je potekla prema šumi. Dernjava je zaglušila uši. Eno šume, polja, potoka! Eno, tamo, tamo se slobodno diše! Eno njiva kukuruza. Brzo, brzo, tko će prvi stići! Bujica jurne u kukuruz. Lome se klipovi, šuštanje i vrisak izmiješali se. Djeca se guše glođući. Nastade jedan čas zatišje. Samo se čulo sladokusno mljaskanje mladog kukuruza. Nije bilo vremena da se operuša, grizlo se odmah svejedno. Zrno i perušina. Eno, nekoliko gredica mrkve. Pohlepno popadoše po njima. Za čas je mrkva bila počupana i halapljivo spremljena u prazne želuce, koji su se srasli s hrptenjačom. I prva njiva repe za čas je izbrisana s lica zemlje. Na voćke se sjatiše jata djece kao čavke. Svuda iza njih ostajala je pustoš . . . Mali sićušni kosturi kreću na dva koštana štapa, na sredini ojačana i presvučena tankom prljavom kožom. Iz dronjaka vire rebra, koja podsjećaju na seoski plot od šiblja. Hrptenjače su im iskočile, a kralješci hoće da probiju nategnutu tamnu kožu. Istanjeni vratovi odaju utisak kao da više ne mogu nositi te lubanje živih mrtvaca. Izbezumljene, bezbojne i od gladi zažarene oči vire iz dubina i suludo zvjeraju za plijenom.

OBJAVILA I RADIO MOSKVA

I naše partizanske oči zažarile su se, gutali smo da nam ne bi navrle suze. Gnjevno i prijeteći stiskale su se naše pesnice ... Fašistička neman ... krvavo će platiti za ove duge povorke živih sićušnih kostura ...«

O podvigu Četvrte kordunaške brigade Radio Moskva je objavila: „Naši partizani oslobodili su iz koncentracionog logora u Jastrebarskom kod Zagreba 900 kozaračke djece, a ne 600 kako je ranije bilo javljeno. Tu djecu su ustaše mučile i htjele da ih vaspitaju u duhu fašizma. Sva ova djeca nalaze se sada na našoj oslobođenoj teritoriji“.

Iz knjige Mile Mrkalj „Sjeničak – kronika kordunaškog sela“, Historijski arhiv Karlovac 1980.

Priredio: S. Dančuo