će biti održano 24. oktobra 2026. godine od 19 časova, u hotelu Kvin – Bazeni u Dobanovcima. Za dobru atmosferu i zabavu biće zaduženi Buba Jovičić i Džimi Stanić, uz pratnju Dragana Grbića. Goste očekuje neograničeno jelo i piće, kao i tradicionalna tombola sa izuzetno bogatim nagradama. Cijena ulaznice je 4.500 dinara. Za informacije i rezervacije zainteresovani se mogu javiti na telefone: 061 64 70 422 064 13 36 279 063 73 40 667
20. BANIJSKO VEČE
će biti održano 24. oktobra 2026. godine od 19 časova, u hotelu Kvin – Bazeni u Dobanovcima. Za dobru atmosferu i zabavu biće zaduženi Buba Jovičić i Džimi Stanić, uz pratnju Dragana Grbića. Goste očekuje neograničeno jelo i piće, kao i tradicionalna tombola sa izuzetno bogatim nagradama. Cijena ulaznice je 4.500 dinara. Za informacije i rezervacije zainteresovani se mogu javiti na telefone: 061 64 70 422 064 13 36 279 063 73 40 667
KUP BANIJA 2026
TURNIR U MALOM FUDBALU krajem avgusta ili početkom septembra
ostale informacije ćemo blagovremeno objaviti
KUP BANIJA 2026
TURNIR U MALOM FUDBALU krajem avgusta ili početkom septembra
BEOGRAD - U Kući Đure Jakšića, 16. oktobra svečano je otvorena izložba Sjećanja u slici i promovisana knjiga Kada čekanja i neizvjesnost uspore ritam života - treća knjiga. Oni su rezultat projekta „Novi pristup memorijalizaciji” koji realizuje Udruženje porodica nestalih i poginulih lica „Suza” u saradnji sa Centrom za razvoj demokratskog društva „Europolis”.
Kuća Đure Jakšića bila je ispunjena tugom i saosjećanjem, ali i ponosom što istraju u borbi koja traje preko trideset godina. Istraju dostojanstveno, boreći se da s godinama ne išezne i ovo malo nade koja im je ostala. Nade da će dobiti odgovore na svoja pitanja, da će dostojno sahraniti svoje najbliže, prije nego i sami napuste ovaj svijet. Rijetko ih se sjetimo i o njima premalo govorimo.
Predsjednica Udruženja Suza Dragana Đukić navela je da su nakon ratova devedesetih nestala lica lišena identiteta, vode se kao brojevi, kao statistika.
- Nema ništa gore za jednu porodicu od toga da dočeka da jedan ili više članova postanu dio te statistike. Smatramo da je važno da se svakoj žrtvi posveti pažnja i pijetet. Radovi porodica donose lijepe trenutke koji su potisnuti dugogodišnjim čekanjem i neizvjesnošću. Svaka je od tih priča posebna, ali ipak u jednom ista - u želji da se pronađu njihovi nestali i da im napokon upale svijeću koja će obasjati sjećanje i pružiti nadu da život može da se nastavi.
Đukićeva je navela da su ove aktivnosti započeli zahvaljujući MKCK, a nastavili u saradnji sa Centrom za razvoj demokratskog društva „Europolis” zajedno sa partnerima, zahvaljujući regionalnom projektu Podrška EU u izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu koji finansira Evropska unija i Program Ujedinjenih nacija za razvoj. Zahvalila se i Crvenom krstu Srbije na logističkoj podršci kao i Komisiji za nestala lica Vlade Srbije na saradnji.
Član projektnog tima Ognjen Gogić rekao je da je cilj projekta da doprinesu izgradnji nove kulture sjećanja na ratna stradanja koja stavlja u središte ljudske sudbine i živote onih koji više nisu među nama.
- Želimo da upamtimo ko su te osobe bile, šta su voljele, kako su živjele, šta su značile svojim bližnjima i šta je ono po čemu bi željele da budu upamćene. U srcu ovog projekta su članovi porodica - oni koji su smogli snage da ponovo prođu kroz bolna iskustva, da otvore svoje rane i podijele svoja sjećanja. Želim da im se iskreno zahvalim na snazi i hrabrosti. Vaša spremnost da ponovo ispričate svoje priče, da nas podsjetite na one koje ste izgubili, ne samo da pomaže očuvanju uspomena na njih, već doprinosi i izgradnji zajedničke budućnosti zasnovane na razumijevanju i poštovanju.
Istoričar dr Milan Gulić recenzent je knjige Kada čekanja i neizvjesnost uspore ritam života i kaže da je rad Udruženja Suza vrijedan svakog poštovanja.
- Nijedan segment nastanka ove knjige nije bio lak. Ova knjiga je pokušaj da se ljudima vrati dostojanstvo, takođe je i vapaj da se sve one države koje su nastale na prostoru nekadašnje Jugoslavije postaraju da se svi nestali pronađu, ili barem njih što više. Takođe, treba da nam pokaže kakvo je zlo bio rat ili ratovi koji su pratili raspad SFRJ i siguran sam da je ova knjiga jedno trajno svjedočanstvo o svim tim ljudima.
Gulić je svima preporučio knjigu i poručio da ona nije velika po obimu, ali je velika po značaju. I nada se da će knjigu pročitati oni što „nešto znaju“, i oni koji misle da sve znaju i oni koji ne znaju ništa, a trebalo bi nešto i da nauče.
«Kao mali, kao i sva djeca, volio da se igra, trči, druži sa nama, volio je da se druži sa svima. Poslije škole je najviše volio da radi traktorom, da ore, kosi i radi sve druge poljoprivredne poslove, a rado je i komšijama pomagao. Ljubav prema vinogradu i uzgajanju grožđa naslijedio je od našeg oca Stevana. Naš Miloš nikad neće biti zaboravljen dok je naše porodice, jer je bio mladić za primjer, sin kakvog bi svaki roditelj poželio da ima, brat, stric, ujak i drag prijatelj. Iako su se braća i sestre rasuli po svijetu, naši roditelji, međusobna ljubav i tuga zbog našeg brata Miloša, uvijek su nas vezivale.»
Petar Borjan o bratu Milošu Borjanu stradalom u avgustu 1995. godine od Knina
Član Komisije za nestala lica Vlade Republike Srbije Maja Vasović iznosi podatak da se danas u regionu vodi kao nestalo oko 11.000 lica.
- Rješavanje ovog prvenstveno humanitarnog pitanja zavisi od spremnosti svih nas da se suočimo sa onim što se zaista dogodilo. Od Komisije za nestala lica ćete uvijek imati podršku, razumijevanje i sve druge vrste pomoći da istina i pravda o stradanju našeg naroda izađu na vidjelo i da konačno saznate sudbinu nestalih članova vaših porodica. U toj borbi nismo sami, ali u mnogim našim naporima za pronalaskom nestalih ostajemo bez odgovora. Zato je važno da ne zaboravimo one koji su dali živote braneći svoj kućni prag, ali i da se kao društvo borimo da sjećanja ne izblijede i da nam drugi ne pišu istoriju.
Iskoristila je priliku da pozove porodice koje do sada nisu prijavile svoje nestale da to učine, a takvih nažalost ima još uvijek.
- Upućujem poziv i onim porodicama koje nisu ustupile uzorke za DNK analizu u cilju identifikacije da se jave Komisiji i to učine. Na kraju upućujem i apel onima koji posjeduju informacije o mjestima pokopa lica koja se još uvijek vode kao nestala da podijele svoja saznanja sa Komisijom i pomognu nam da napokon zatvorimo ovo bolno poglavlje.
«I sada, dok pričam o njoj, mogu da osjetim miris kruha koji je baka pekla u vanjskoj peći, na listu od svježeg kupusa, taj ukus i miris nikad neću zaboraviti. Mnogo smo voljeli bakinu kuću, drveni pod, podrum je prava misterija bio, šta je sve tu ona čuvala. Kreveti su bili drveni, sa pernatim gunjama (jorganima), koje je baka sama pravila od guščijeg perja. U to kad legneš prosto utoneš i ne mrdaš se do jutra. Naša baka je bila svestrana i samo lijepe uspomene za nju nas vežu. Ono što muči sve članove porodice jeste upravo činjenica da nisu sahranjeni njeni posmrtni ostaci.»
Branka Rajković o svojoj baki Jagodi Dulić nestaloj u decembru 1991. u Zapadnoj Slavoniji
Otvaranju izložbe prisustvovao je i pomoćnik ministra za rad boračka i socijalna pitanja Duško Ćutilo, narodni poslanik i predsjednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta, predstavnici kabineta Javnog tužioca za ratne zločine psiholog Mirko Matejić i tužilački pomoćnik Gorica Bekan, predstavnik Bezbednosno-informativne agencije, direktor Veritasa Savo Štrbac, predsjednica Koordinacije srpskih udruženja porodica nestalih, ubijenih i poginulih lica, iz Međunarodne komisije za nestala lica Metju Holidej, Iz Međunarodnog komiteta Crvenog krsta Ivana Kostić, predstavnica Razvojnog programa Ujedinjenih nacija Aleksandra Popović, sekretar Udruženja izbjeglica iz Republike Hrvatske Milojko Budimir, predsjednik Pokreta Srba Krajišnika i mnogi drugi…
Program je vodila Jovana Marić. Marićeva je takođe pročitala ispovijest Vladimira Đukića, sina Dare Đukić koji je bio spriječen da dođe na otvaranje izložbe.
«Ja danas živim u inostranstvu, organizovao sam svoj život zahvaljujući majčinom vaspitanju. Sjećanje na njenu beskrajnu ljubav i podršku mi je vodilja kroz život. Njenu snagu sam nasljedio, zato i nastavljam dalje kroz život, ali sa velikom prazninom u srcu. Nadam se da će jednog dana progovoriti nečija savjest i istina o sudbini moje majke izaći na svjetlost dana. Ta istina mi je potrebna da bih mogao da osjetim mir bez koga živim od našeg posljednjeg susreta do danas, a to su duge i teške godine čekanja.»
Vladimir Đukić o majci Dari Đukić nestaloj u maja 1995. godine u Zapadnoj Slavoniji
BEOGRAD - U Kući Đure Jakšića, 16. oktobra svečano je otvorena izložba Sjećanja u slici i promovisana knjiga Kada čekanja i neizvjesnost uspore ritam života - treća knjiga. Oni su rezultat projekta „Novi pristup memorijalizaciji” koji realizuje Udruženje porodica nestalih i poginulih lica „Suza” u saradnji sa Centrom za razvoj demokratskog društva „Europolis”.
