Maja Kolundžija Zoroe – “Iskra” u Kninu: Pazite šta želite, možda vam se ostvari!

KNIN- Maja Kolndžija Zoroe, rođena je petog osmog 1977. u Kninu. U gradu na sedam rijeka je odrasla, tu je učila prva slova i brojeve. Život je učinio svoje da danas živi daleko od rodnog grada. Ipak uspjela je ostvariti svoj životni san, odigrati predstavu u svom rodnom gradu, monodrama Iskra o životu Georgine Mandić Tesla.

- Potajno sam željela, još kao djevojčica sam se igrala po tvrđavi. Posebno kada smo gubili neke časove. Često sam tu sjedila i zamišljala kako nešto govorim i nekome se obraćam. Kao neki igrokaz. Potajno sam stvarno željela, pogotovo kada sam počela da se bavim glumom. Tada je izgledalo kao nedostižno da nađem razlog, a opet s druge strane potajno je ta želja pronašla svoj put. Znate ono, pazite šta želite, možda vam se i ostvari kaže Maja Kolundžija Zoroe.

Povod njenog dolaska u rodni Knin je - monodrama “Iskra”. To je monodrama o njenom životu, o tome odakle potiče, kakva je bila majka, kakva je bila prema Nikoli i ostalih četvero djece, kakvi su bili posljednji dani njenog života, kako su živjeli, čime su se bavili.

- Monodrama Iskra potvrđuje da ipak jeste jedna vrsta misije. Dok sam pripremala predstavu bilo je sumnjičavih, čak sam i ja bila pomalo sumnjičava, dokle će to stići. Jas dam ipak znala da ću ja to časno I dobro da uradim, ali nisam znala da ću da pređem taj jedan nivo. U stvari rodila se iskra između “Iskre” i ljudi koji ju gledaju. Sinoć mi je jedan čovjek, koji ju treći put gleda, u Benkovcu rekao – Ovo je samo za one koji razumiju!

“Iskra” je bljesnula ponajprije u Smiljanu, prije nekih mjesec dana. Od tada pa do danas Maja je “Iskru” odigrala u Žegaru, Kistanjama, Benkovcu i na kraju svome rodnom Kninu.

Ta moja sumnja u sve ovo što radim sada se nekako složila. Sada više nisam ni ja bitna. Bitna je ta misija. I zaista je bitno da mi se bar jedno čeljade obrati, a stižu mi sve vrijeme poruke, u kojima kažu – ja sam promislio, ja sam se osjećao loše sad sam bolje, ja sam se naježio na svaku vašu rečenicu. To u stvari jeste suština. Ja tu stvarno nisam bitna, u ovome svemu stvarno nisam bitna, bitna je ova misija. Krenućemo od kapetan Mišinog zdanja u Beogradu gdje je Tesla i bio jedini put u Srbiji, tu je bila pretpremijera, potom Smiljan, premijera – gdje je bilo nadrealno, pa Žegar, koji mi ostaje u posebnom sjećanju zbog tog ambijenta u društvenom domu koji je tek krov dobio I gdje još uvijek promaja duva kroz prozore, I te bure koja je duvala s Velebita. Tamo su se ljudi pokrivali po glavi, ali nisu odustali. Ja bosa. Mislim da ću dugo pamtiti taj I te nastupe kao krunu neke nadrealne umjetničke linije. Opet s druge strane puna sala u Kistanjama, zatim Benkovac I na kraju mom rodni Knin, sa knedlom u grlu kaže Maja Kolundžija Zoroe.

- U Kninu, čudno se osjećam, cijeli dan se čudno osjećam. Nekako sam htjela kao da se prištedim. Nije mi se dalo u Benkovcu. Pa sam jutros krenula rano, htjela sam sama da odem kući od Kolundžija do hrama Pokrova presvete Bogorodice u Kninu na liturgiju. I htjela sam da budem sama. I bila sam sama. Sve da se ne istrošim, ali sam onda shvatila, šta je čovjek, šta je život ako se ne troši.

Zašto baš “Iskra”? Ja sam vam to rekla i prošli put. Ja sam to zaista sanjala. I sada kad se pitam zašto “Iskra” mogu da vam objasnm gdje sam ju ja udjenula. Iskra života, iskra je i kada umiremo, iskra u utorbi kada plod oživi, iskra ljubavi, svaka emocija mora da krene od neke energije, od neke iskre, iskra saznanja, Teslina iskra, i majka, univerzalna majka, kao iskra rođenja života na cijelom svijetu kaže Maja Kolundžija Zoroe.

Zašto Đuka? Hm izgleda da sam baš ja odabrana. Gledajte ne uzvisujem se. Ali zaista izgleda da je tako moralo, dok me je sačekalo – kroz dva vijeka, reče naša sagovornica.

Ova “Iskra” ide dalje. Ide u Donji Lapac, pa na Kordun i na kraju i u - njenu Banjaluku.

- Ide, i ja to jedva čekam. Ipak sam ja u Banjaluci napravila prve glumačke korake. Tu sam se u stvari i napravila glumicom. Ali evo sve ovo što sam do sada igrala, nosim se mišlju da “Iskra” prvo pripada narodu, i nadasve pripada crkvi. Bilo je puno komentara na sve ovo. Puno je riječi podrške. Puno mi to znači. Svi mi kažu da je ideja sjajna, i da je ono što su vidjeli iz isječaka I fotografija da im izgleda uzbudljivo. To je ta – “Iskra”, zaključila je na kraju Maja Kolundžija Zoroe koja je svoju monodramu “Iskra”, monoramu o životu Georgine Mandić Tesla izvela sinoć, na pokrov presvete Bogorodice, u punoj sali Studentskog centra fra Lujo Marun u Kninu.

Ljubinko Spasojević; ELTA TV HD