Rad Sokolskih zadruga

Srpski sokoli su sarađivali sa srpskim zadrugama u Austro-Ugarskoj pre Prvog svetskog rata. Posle rata Savez Sokola Kraljevine Jugoslavije radio je na osnivanju zadruga. U svom radu sledili su reči kralja Aleksandra : „Danas više nego ikada treba da je svakom jasno, da je zadrugarstvo najzdraviji oblik privrednog održanja i društvenog napretka.”(1) Sokoli su u svom delovanju u selima oko Sarajeva otkrili poraznu sliku zdravstvenog stanja u narodu. Sokolska župa Sarajevo je pokušavala da pomogne selu. Održavala je predavanja o higijeni, pravila sa lekarkama-sokolicama ekskurzije po selima, održavala tečajeve za prvu pomoć seoskim devojkama. Za vreme epidemije pegavca u istočnoj Bosni, Sokolska župa je slala čisto rublje, sapun i sredstva za dezinfekciju. Sve to nije davalo znatniji uspeh pa je župa rešila da radi na osnivanju zdravstvenih zadruga. Od 1933. sokolske seoske čete su upoznate s prednostima rada zdravstvenih zadruga. Župa je htela da u najnaprednijoj četi osnuje prvu zadrugu. Odmah se videlo da taj rad može da se uspešno odvija ako se zadruga osnuje pod sokolskim imenom, jer sokolstvo je jedino uživalo puno poverenje na selu, razočaranom svim dotadašnjim akcijama. Na izričiti zahtev sokola sa Pala i naroda opštine, zadruga je dobila ime Sokolska zdravstvena zadruga. Počela je propaganda u kojoj su učestvovali društvo i čete u Podvitezu, Mokrom i Javlićima. Osnovačka skupština zadruge održana je 1933. Kad je zadrugu trebalo registrovati ispostavilo se, da zadružno zakonodavstvo tih krajeva ne poznaje taj tip zadruge. Trebalo je dve godine uporne borbe sa birokratijom, dok sokoli nisu uspeli da zadrugu registruju. Na Palama kod Sarajeva osnovana je novembra 1935. prva Sokolska zdravstvena zadruga u Jugoslaviji. Uprkos rđavom vremenu seoski sokoli i narod ispunili su dvoranu sokolskog doma na Palama. Starešina sokolskog društva Božidar Savić otvorio je svečanost i pozdravio izaslanike među kojima i načelnika banske uprave dr. Sunajkovića, starog sokolskog radnika. Predsednik opštine Pale Stjepan Lučić zahvalio se sokolima u ime naroda čitave opštine, a Radmilo Grđić, izaslanik župe, govorio je ukazujući na primer Pala, o sokolskom patriotizmu i nacionalnom radu, čija su glavna merila žrtva i delo. Pozdravljena je lekarka zadruge sokolica dr. Nada Blumenau. Stari nacionalni borac sveštenik i soko Simo Bezović sa uzbuđenjem je pozdravio patriotsko delo paljanskih sokola. Prisutni su razgledali zgradu Sokolske zdravstvene zadruge u kojoj je bila smeštena ambulanta, apoteka i čekaonica zadruge. Seljaci su bili oduševljeni svojom zadrugom, a sokoli gordi zato što je ona nikla iz njihovog pregalaštva. Osnivanje zadruge podstaklo je interes za tu vrstu zadrugarstva i u drugim četama župe Sarajevo. (2)

Prva glavna godišnja skupština Sokolske zdravstvene zadruge na Palama održana je 15 marta 1936. Skupština je održana u prostorijama Sokolskog društva u “Domu žrtava” u prisustvu velikog broja članova i onih koji to nisu bili. Skupštinu je otvorio predsednik zadruge Božidar Savić. Nakon izveštaja o radu u 1935. govorio je delegat Saveza zdravstvenih zadruga dr. Gaković. U svom govoru se prvo osvrnuo na rad zadruge, a zatim je održao predavanje o zdravstvenom zadrugarstvu i zadrugarstvu opšte, pozivajući prisutne da nastave rad oko širenja zdravstvenog zadrugarstva. Po pravilima zadruge ispadali su kockom dva člana upravnog i dva člana nadzornog odbora. Posle izvlačenja kocke otpali su iz upravnog odbora D. Ilić i Ivan Raguz, a iz nadzornog odbora Novo Lučić i Vilotije Kočović. Nakon toga skupština je ponovo birala istu braću u upravni i nadzorni odbor. Posle se razvila diskusija o radu i potrebama zadruge. Predsednik je zaključio skupštinu, koja je bila dokaz svesne sokolske i zadrugarske manifestacije i napora sokola toga kraja. Posle skupštine prikazivan je film o zadrugarstvu, a za školsku decu prikazan je film “Afrika”.(3) Sokolska četa u Provu održala je svoju skupštinu 13 januara 1935. Na skupštini je istaknuto da je zaslugom četnih funkcionera osnovana Zemljoradnička potrošačka zadruga. (4)
Sokolska Župa Mostar osnovala je u Mostaru Sokolsku zadrugu. Cilj zadruge bio je da pribavlja seme, poljoprivredne alate i sprave. (5) O pregalaštvu župe istakli su u časopisu „Sokolsko selo” : „Bez imalo buke i reklame mostarska Sokolska župa prva je svestrano počela istraživati metode rada na novom terenu, koje bi mogle zadovoljiti potrebe sela. Te su metode i nađene ličnim kontaktom, živom rečju i posebnim pismima. Otpočelo se je na preporodu seljaka u prosvetnom, higijenskom, poljoprivrednom i zadrugarskom pogledu. Seljak je počeo kroz sokolske čete da seje nova semena, za koja dotle nije ni znao. Počele su se saditi voćke i tamo, gde nikad pre nisu. … Osnivaju se i sokolske zadruge. Selo slobodno diše i svakim danom se kiti novim objektima i prinovama. Selo radi živo kao u košnici.” (6) Župa Mostar je počela na selu sa hambarima za sakupljanje žita, zatim sa kotarevima za seno, a zatim sa zadrugama, mlekarskim, pčelarskim, stočarskim, za lekovito bilje i drvarskim. Do 1935. bilo je 6 zadruga. (7) U Čibači osnovana je Sokolska povćarsko-voćarsko-cvjećarska zadruga. U Fatnici, srez bilećki, osnovana je Sokolska stočarska zadruga. U Borcima, srez konjički, osnovali su sokoli Sokolsku mljekarsku zadrugu. U Avtovcu osnovana je Sokolska mljekarska zadruga. U Mostaru osnovana je Sokolska zadruga za sabiranje, prodaju i preradu ljekovitog bilja. Radilo se na osnivanju semenarskih, žitarskih i senarskih zadruga. (8) Dr. Lovro Dojmi istakao je da sem akcije oko sakupljanja lekovitog bilja, radilo se i na stvaranju sokolske zadruge za prodaju lekovitog bilja. Narodu se moglo pomoći da se upozna sa načinom upotrebe bilja. Zabačenost mnogih sela naterala je sokole da i u seoskim sokolskim četama uvedu priručne apoteke sa potrebnim sredstvima za prvu pomoć. (9)


Župa Mostar je uputila Apel 1936. u kome je istaknuto : „Sokolska Petrova petoletka u Sokolskoj župi Mostar, odnosno na teritoriji biv. Hercegovine, Dubrovačkog Primorja i Imotske Krajine, primljena je od svih Sokola s istinskim oduševljenjem i visokom svešću o preporodnom programu rada od 1936 do 1941 – jer naši posvršavani poslovi za dobro ... naroda biće najlepši dar Sokola ... Kralju Petru II prilokom Njegovog stupanja na jugoslovenski presto. Među opštim programom dužnosti i rada, Sokolska župa Mostar je stavila sebi u dužnost da podigne i naše stočarstvo do koristonosne grane za našeg Sokola-seljaka. U tom sklopu preporodnih namera iz spomenute oblasti zemljoradnikovog života i izvora prihoda, župa je naročito stavila sebi u zadatak da poboljša, poveća i tipizira izradu masnog sira u našim krajevima. Da bi potpunoma uspela u svojoj akciji, osnivaju se zadruge za izradu sira i maslaca, a želimo i pojedine seoske domaćine da snabdemo drvenim presama za sir, s kalupima, stručnim štivom i.t.d., kako bi omogućili uspešno izvođenje zamišljenog programa rada po sistematskom planu u nastupajućih pet godina. Molimo stoga svu našu braću i prijatelje da nas u tome svesrdno pomognu.” (10)

Sokolska župa Mostar je 1936. sistematski radila na širenju zadrugarstva. Župa je prodavala proizvode sokolskih zadruga u Avtovcu i Čibači. Med iz sokolskih pčelinjaka razašiljan je po celoj državi. Župa Mostar je težila da osnuje svoju centralnu zadrugu. Težili su da razviju intenzivniji rad oko sakupljanja lekovitog bilja i prodaje specijaliteta iz Hercegovine, Dubrovačkog Primorja i Imotske Krajine. Župa je podelila besplatno 40 presa za sir i 10 košnica. Izrađene gusle u selima i drugo župa je prodavala po odgovarajućim cenama. Da bi omogućila izradu domaćeg platna, župa se starala da seoske sokolske čete povećaju setvu lana i konoplje i nabavila moderan razboj za tkanje platna. Župa je podelila 50.795 kg semena deteline, stočne repe, postrne repe, futoškog glavatog kupusa, krompira iz Slovenije i povrtnog semenja. Nabavila je 17.600 strukova futoškog glavatog kupusa, i 400 kg duvanskog estrakta za pobijanje biljnih štetočina. Posredstvom župe članovi sokolskih četa zasejali su plemenitija semenja, zasadili 13.725 voćaka, 1.320 loza i 4.079 šumskog drveća. Nabavljeno je 300 kg čileanske šalitre. Župa Mostar je 36 četa snabdela sa ormarićima za apoteke. (11)
U „Sokolskoj njivi”, kalendaru za sokolsko selo sami seljaci sokoli su pisali o svojim utiscima o značaju sokolskog rada na selu. Niko Čabrilo iz sokolske čete Bijenja (Nevesinje), istakao je da su sokoli prvo otvorili čitaonice. Sokoli iz grada uputili su seljake kako će bolje obrađivati zemlju. Snadbeli su seljake probranim semenom, voćkama i šumskim sadnicama. Seljaci su počeli sejati repu, detelinu, grahoricu i zimski grašak. Priređivali su sokolske poljoprivredne izložbe. Sokoli su u selima prikazivali zdravstvene filmove. Župa je 1928. kada je izdala sva zelen dovela kao pomoć lekara u selo. Lekar je ustanovio skorbut. Crveni krst je doterao zelje, voće i limune. Dušan Kokošar iz čete Hum, Trebinje smatrao je da je sav sokolski rad oko privrednog, prosvjetnog, zdravstvenog i telesnog staranja u četama zato da odgoje pravog sokola, a to je značilo zadrugara. Da su četni ambari klice budućih zadruga. Župa je slala besplatno ,,Mladi zadrugar” naraštajcima. (12) Pavle Sabovljević u svom članku u „Sokolskm glasniku “ istakao je : „Zašto o mostarskoj župi mislimo najlepše ? ... Zato što su oni sokolstvo praktično primenili u delo. Sokoli sokolu podignu kuću, iskopaju bunar i t. d., pa svet vidi da mu sokolstvo pomaže u nevolji,..”. (13)

Jedna od zadruga koje su osnovali sokoli bila je Sokolska povćarsko-voćarsko-cvjećarska zadruga u četi Donja Župa (Sokolsko društvo Dubrovnik). Zadruga je težila da svoj delokrug proširiti na sve okolne čete. Ona je trebala da preuzme centralno vođstvo proizvodnje i prodaje povrća, voća i cvijeća. (14) Zadruga je sarađivala sa Savezom voćarskih zadruga u Beogradu. Boško Mišić iz Čibače posetio je načelnika Milutinovića u ministarstvu poljoprivrede u vezi pomoći za unapređenje ove grane poljoprivrede. Tražio je da jedan predstavnik zadruge ode u Grčku da se upozna sa načinom pakovanja smokava. (15) Boško N. Mišić pisao je u listu ,,Dubrovnik”, 1937. o sokolskoj zadruzi. Sokolska povćarsko-voćarska i cvjećarska zadruga u Čibači kod Dubrovnika bavila se pakovanjem suhih smokava od 1933. te je kako je istakao, prva u ovim krajevima počela sa ovim radom. Pakovali su rezane smokve u celofan. Ovako pakovane smokve naišle su na odličnu prođu, te su svake godine prodali po nekoliko hiljada paketića, a najviše su poslali u Sloveniju. (16) Sokolska zadruga učestvovala je u proslavi Dana Ujedinjenja 1937. Prvi decembar je proslavljen u Gornjoj Župi. Rano ujutro praznik je obeležen pucanjem mužara. Sokoli su pod barjakom prisustvovali svečanom blagodarenju u crkvi Mandalijene. Tu su se našli okupljeni i sokoli Donje Župe, nastavnici Osnovnih škola sa školskom djecom, te školska djeca sa nastavnicom Zanatske škole. Posle održanog blagodarenja B.N. Mišić održao je govor, pozivajući sokole i ostale seljane da kliknu trokratno “Živjela moćna i velika ujedinjena Jugoslavija”. U svom govoru je istakao : „Braćo i sestre ! Danas se navršuje 19-godišnjica našega Oslobođenja i Ujedinjenja. Današnji dan je najznačajniji dan u historiji našega naroda ... Devetnaest godina našega ujedinjenja nije donijelo one rezultate koje smo mi sokoli očekivali ... Živeći vjekovima razjedinjeni, tuđini nam staviše razne prepreke tom duhovnom ujedinjenju. Zato braćo i sestre, naša sokolska dužnost koja izbija iz sokolske misli jest širiti bratsku ljubav i jednakost, kroz geslo: „Brat je mio koje vjere bio !”. Samo ovako radeći utrti ćemo put ka našem duhovnom ujedinjenju. Mi znamo da ćemo ovako radeći nailaziti na razne poteškoće i nerazumijevanje, tim više što su se danas nakon 19 godina našega Ujedinjenja našli lažni proroci koji narodu pripovjedaju umjesto ljubavi mržnju i nebratstvo. ... A mi braćo i sestre danas smo još više pozvani da udvostručimo naš sokolski rad koji je sav ispunjen ljubavlju i bratskom slogom, sve za dobro mladoga nam Kralja i za veličinu i nedeljivost Aleksandrove Jugoslavije.” Sokoli Gornje Župe su zaključili da u buduće svakog Prvog decembra održe sjednicu sa sijelom Sokolskog pogrebnog bratstva. Bratstvo je osnovano toga dana pri sokolskoj četi. Cilj ove zamisli je da se gaji samopomoć i realno sokolsko bratstvo, tako svi sokoli jedan drugog u svakoj prlici pomagati, a osobito pri poljskim radnjama i u slučaju elementarnih nepogoda držeći se one „Svi za jednoga, a jedan za sve”. Svečanost je zavšena pevanjem „Oj Slaveni”. (17) Župa Mostar preuzela je da će u Petrovoj petoletci do 1941. pošumiti 32 dvorišta bogomolja, u 69 sela u svojim dvorištima domaćini zasadiće Kraljevo drvo, pošumiti u Hercegovini, Dubrovačkom Primorju i Imotskoj Krajini 64 groblja, zasaditi 34 Petrova gaja, palim borcima za slobodu podići 13 spomenika i 15 spomen-ploča, izgraditi 115 javnih česama, bunara i čatrnja, zasaditi 77 ulica, napraviti 92 odmarališta i urediti 22 narodna zborišta, izgraditi 406 privatnih čatrnja, zasaditi povrćem i ograditi 1.094 vrta, zasaditi 494 voćnjaka sa najmanje po 50 voćaka, nabaviti 388 preslica za brzo predenje vune, nabaviti i urediti 2.400 košnica, ... urediti 18 voćnih rasadnika, osnovati 8 zadružnih ambara i 38 zadruga, i to zdravstvenih, sirarskih, stočarskih, uljarskih, pčelarskih, vodnih i vinskih, izgraditi 63 sokolska doma, urediti 33 vežbališta i nabaviti i osvetiti 24 sokolske zastave. (18) U Splitu je osnovana „Sokolska štedna i kreditna zadruga”. (19)


„Zemljoradnička oblasna žitarska zadruga s.o.j” u kojoj su bili učlanjeni u većini seljaci, a naročito sokoli, izdala je okružnicu u kojoj je navedeno : „Kako sokolstvo vrši jednu od najvažnijih misija, kulturno, moralno i fizičko podizanje našeg naroda, a mi pak privredno i socijalno, pa bi uspeh bio što veći, POTREBNO JE DA SE TE DVE IDEOLOGIJE, SOKOLSKA I ZADRUŽNA, U SVOME RADU VIŠE POMAŽU. „Vaspitati narod i braniti granice krvavo stečene”, to je sokolska parola, a to je parola svih poštenih ... To je parola i naša, te zato TREBA DA SMO ŠTO VIŠE NAS ZADRUGARA SOKOLI. ... POZIVAMO SVE NAŠE ZADRUGARE, DA SE ŠTO PRE I U ŠTO VEĆEM BROJU UPIŠU U SOKOLSKE REDOVE, da što više sarađuju sa našim sokolima, jer će time pokazati da su svesni zadrugari i da imaju smisla za zajednički rad. Jer, kao što smo već rekli, samo što tešnjom saradnjom može se doći do potpunog uspeha”.(20) Među svim zadružnim savezima u Kraljevini Jugoslaviji bio je najaktivniji Glavni savez srpskih zemljoradničkih zadruga sa sedištem u Beogradu, koji je okupljao 3.432 zadruge, sa 225.000 zadrugara, sa 700 zadružnih domova i preko 2 milijarde dinara prometa. (21)

Savez Sokola nastojao je da propagira i osniva zadruge. Sokolska župa Mostar prva je svestrano počela istraživati metode rada na novom terenu, koje bi mogle zadovoljiti potrebe sela. Sokolska župa Sarajevo je radila na osnivanju zdravstvenih zadruga. Osnovali su na Palama Sokolsku zdravstvenu zadrugu. Sokolska štampa isticala je kao primer Sokolsko povćarsko-voćarsko-cvjećarsku zadrugu u četi Donja Župa (Sokolsko društvo Dubrovnik). Sokoli učlanjeni u zadrugama širili su sokolske ideje među zadrugarima.

Saša Nedeljković
član Naučnog društva za istoriju zdravstvene kulture Srbije

---

Napomene :

1. Ljubomir A.Petrić, „Sokolstvo i zadrugarstvo”, „Sokolski glasnik“, Beograd, 14 mart 1941, br. 11, str. 3;
2. Soko, „Na Palama kod Sarajeva osnovana je prva Sokolska zdravstvena zadruga u državi“, „Sokolski glasnik“, Ljubljana, 1 decembar 1935, br. 45, str. 8, 9;
3. „Godišnja skupština Sokolske zdravstvene zadruge na Palama”, „Sokolski glasnik“, Ljubljana, 27 marta 1936, br. 13, str. 3;
4. B.M, „Prova”, „Sokolski glasnik“, Ljubljana, 1 marta 1935, br. 10, str. 5;
5. „Izveštaji za 3 redovnu glavnu skupštinu Saveza Sokola kraljevine Jugoslavije u Beogradu 23 aprila 1933“, str. XV, XVI, LI, 14,75, 76, 77 ;
6. „Prvoborci za narodno jedinstvo”, „Sokolsko selo”, Ljubljana, decembar 1934, br. 12, str.177;
7. B. K. „Prvo desetgodište uspešnog rada sokolstva na selu“, „Sokolski glasnik“, Ljubljana, 7 juna 1935, br. 24, str. 1;
8. „Put sokolstva u selo”, Izdanje Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije, Mostar 1935, str. 68;
9. Dr. Lovro Dojmi, „Sistem sokolskog rada na podizanju narodnog zdravlja na selu”, „Put sokolstva u selo”, Izdanje Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije, Mostar 1935, str. 59;
10. „Apel Sokolske župe Mostar”, „Sokolski glasnik“, Ljubljana, 6 novembra 1936, br. 44, str. 2;
11. „Rad Sokolske župe Mostar”, „Sokolski glasnik“, Beograd, 8 maj 1937, br. 13, str. 5;
12. Niko Čabrilo, „Sokolstvo u selima”, str.131, 132; Dušan Kokošar, „Seosko sokolstvo i zadrugarstvo”, str.131, „Sokolska njiva” Kalendar za sokolsko selo za prostu 1937 godinu, izdanje Prosvetnog odbora Saveza Sokola kraljevine Jugoslavije;
13. Pavle Sabovljević, starešina Sokolskog društva Čenta, „Materijalno u službi idealnog”, „Sokolski glasnik“, Beograd, 14 juni 1940, br. 24, str. 1;
14. „Rad Sokolske župe Mostar u godini 1933”, Sarajevo 1934, str. 188;
15. „Sokolsko povrtarsko-voćarska i cvećarska zadruga u Čibači kraj Dubrovnika”, „Sokolski glasnik”, Ljubljana, 4. septembar 1936, br. 35, str. 3;
16. Boško N. Mišić, „Rad oko pakovanja suhih smokava”, ,,Dubrovnik”, Dubrovnik, 7 Avgust 1937, br.28, str. 4;
17. „Proslava Prvog decembra u Gornjoj Župi”, „Dubrovnik”, Dubrovnik, 4 decembar 1937, br 45, str. 3; „Pozdrav brata Sokola”, „Dubrovnik”, Dubrovnik, 11 Decembar 1937, br. 46, str. 4;
18. „Sokolska župa Mostar na delu sprovođenja sokolskog petogodišnjeg plana rada”, „Sokolski glasnik“, Beograd, 24 april 1937, br. 12, str. 5;
19. Ljubomir A.Petrić, „Sokolstvo i zadrugarstvo”, „Sokolski glasnik“, Beograd, 14 mart 1941, br. 11, str. 3;
20. „Zadrugari i zemljoradnici za sokolstvo”, „Sokolski glasnik“, Beograd, 14 mart 1941, br. 11, br. 11, str. 3;
21. Uredio S.Đurđević, „Zadrugarstvo u Jugoslaviji”, „20 godina kulturnog i privrednog razvitka kraljevine Jugoslavije”, Beograd, 1938, str. 32;