Mogu li se brendirati narodi?

ZAGREB - Zajednice, pa i Srbi, ne mogu se ni brendirati ni rebrendirati jer se to može činiti s institucijama i robama, rečeno je na tribini "Kako rebrendirati Srbe u Hrvatskoj?" upriličenoj 12. marta u punoj dvorani Privrednikovog doma u Zagrebu.

Osnovno je pitanje što su Srbi u Hrvatskoj danas, s obzirom na to da se njihova percepcija mijenjala. U SFRJ su 1980-ih godina bili braća, da bi se početkom 1990-ih koristio pojam "pobunjeni Srbi", pa onda "srbočetnici" i "četnici", a slično se dešavalo i s Hrvatima u Srbiji, rekao je Boris Malešević, grafički dizajner i stručnjak za politički marketing koji je učestvovao i u kampanji za SDSS.

- Olako se barata pojmovima i tako će biti sve dok političari podilaze biračkom tijelu. Sve su izborne kampanje veliko loženje, ali retorike mržnje ima sve manje i manje - ocijenio je.

Naglasio je i da je za brend nekog naroda najbitniji mentalitet i način života, kao i da je za pomak u odnosima nužno da neki visoki dužnosnik napraviti veliku gestu, kao što je Willy Brandt kleknuo u Varšavi. U kasnijoj raspravi rečeno je da bi takva gesta bila da premijer Andrej Plenković naredi vraćanje imena Spomen domu u Glini koji je bio posvećen žrtvama ustaških pokolja u gradu, jer su Srbi poniženi otimanjem ranijeg imena i preimenovanjem u Hrvatski dom.

- A mogao bi narediti i da se uklone grafiti ustaških vojnika koji su proteklih mjeseci iznikli po mjestima u Dalmaciji - ocijenio je moderator Saša Kosanović.

Božo Skoko, redovni profesor Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, stručnjak za odnose s javnošću i brеndiranje, zapitao se zašto je biti Srbi i danas za neke uvreda i zašto se Srbi ne povezuju npr. s Nikolom Teslom.

- Srbi se percipiraju kao manjina koja čuva leđa Plenkoviću i ubire benefit od toga te se poistovjećuju s negativnostima iz 1990-ih, ali percepcija obično odstupa od činjenica. Osim toga, Srbi se promatraju kroz političke predstavnike, ali u kulturi, gospodarstvu ili sportu ne dolaze u prvi plan - rekao je Skoko i dodao da je iz hrvatske perspektive Milorad Pupovac jako dobar za Hrvatsku i da mu, kako su mu rekli sugovornici, "mrvica fali da uđe u povijest, samo da je određeniji oko Vukovara i Oluje".

Kad se govori o ratu 1990-ih, ne spominju se Srbi koji su bili u Hrvatskoj vojsci ili radili u institucijama.

- Zato će biti veliki iskorak kad se dođe do konsenzusa o tome što se dešavalo od 1991. do 1995. - rekao je Skoko i govorio o iskustvima pokušaja brendiranja BiH.

- Rezultati istraživanja koje smo proveli bili su jako loši, oko budućnosti svi su bili pesimisti, a povijest su ocijenili lošom zbog sukoba i mržnje, osim donekle za Titovog vremena. Ipak, Srbi i Bošnjaci bili su oduševljeni franjevcima u srednjoj Bosni, Srbi i Hrvati sevdalinkama, a Hrvati i Bošnjaci Brankom Ćopićem. Tako smo došli do 50 brendova oko kojih se svi slažu i smatraju ih svojima. Pa ako u BiH možemo izgraditi mostove, ovdje je ipak lakše, pogotovo ako se fokusiramo na ono što nam je zajedničko - kazao je Skoko, dok se nakon navođenja primjera međunacionalne suradnje političara u BiH na primjeru podrške Milorada Dodika Pelješkom mostu da bi zauzvrat dobio most na Savi kod (Bosanske) Gradiške moglo čuti i da bi mito i korupcija mogli biti zajednički brend ovih prostora.

Govoreći kako je ćirilica bogatstvo, da ju je kao dječak naučio prije latinice i da će i svoju djecu naučiti ćirilicu, Skoko je ocijenio da međunacionalne tenzije nisu tema oko koje se mogu dobiti politički poeni. Spomenuo je i istraživanje o imidžu po kojem su Srbi ocijenili da im se iz Hrvatske najviše sviđaju muzičari, kulturnjaci i sportaši, dok su se slično izjasnili i Hrvati o Srbima, što su mostovi za nastavak gradnje dobrih odnosa. Na tu temu mogla se čuti i ideja da bi trebalo istaknuti plakate na ćirilici "I mi navijamo za Vatrene" ili "Hrvatska je moja domovina".

Ocijenivši da je retorika mržnje smanjena, PR stručnjak Krešimir Macan ocijenio je da ne može jedna strana popustiti ako druga napada, ali da se "nekad previše bojimo da nešto napravimo". Na pitanje jesu li analitičari nezavisni i objektivni, kako se predstavljaju, Macan je rekao da radi za onog tko ga plaća, ali da to i napomene i da se, kao što su svojevremeno učinili neki političari, ne predstavlja kao analitičar iako je kandidat u kampanji.

I publika je imala što pitati i komentirati, među njima i saborska zastupnica SDSS-a Dragana Jeckov koja je naglasila da ne smije biti kolektivne krivnje. Zašto da ja ili bilo tko odgovara za nešto što su napravili drugi ljudi, odnosno neljudi samo zato što pripadam određenoj zajednici. Skidanjem kolektivne stigme bio bi napravljen velik posao, rekla je.

Da su tema i učesnici izazvali interes, dijelom i zbog provokativnog naslova, dokazao je velik broj prisutnih u dvorani, među kojima su bili i ambasadorka Srbije Jelena Milić, potpredsjednica Vlade Anja Šimpraga, zamjenik predsjednika Savjeta za nacionalne manjine Milan Vukelić, brojni manjinski vijećnici i aktivisti srpskih organizacija, uključujući i predsjednika Privrednika Nikolu Lunića, predstavnici SPC-a i druge osobe iz javnog života.

Nenad Jovanović; Portal Novosti