Ljudevit Vuličević iz Cavtata

Ljudevit Vuličević rođen je 30.9.1839. u Cavtatu. (1) Opisao je prilike u svom detinjstvu : „Ja se lijepo spominjem da se je u Cavtatu i u Dubrovniku govorilo za mojega djetinstva: « Što će ti naški ? ... Valja da naučiš talijanski i tudeški » . Ako ne u svijem, jest doista bila u mnogijem onda ovakva savjest“.(2) Školu i niže razrede gimnazije učio je kod franjevaca u Cavtatu, a 1854. u Dubrovniku završio dve godine gimnazije. Slušao je filozofiju (1857-59) i teologiju (1859-62) u Veneciji. Vratio se u Dubrovnik. Zbog sukoba sa manastirskim starešinama napustio je red Male braće i prešao u svetovne sveštenike (1870). Kao slobodan profesor držao je predavanja omladini u Slavjanskoj trijestinskoj čitaonici u Trstu (1874). Bio je privatni učitelj Aleksi Šantiću. Bio je među osnivačima Srpske čitaonice. Najobimniji mu je tekst Moja mati (1879). Bio je antiklerikalan, u Trstu je bio panslaven i Sloven, a od 1879. izjašnjavao se kao Srbin.

Objavljivao je u listu „Dubrovnik” i u časopisu „Srđ”. U „Srpskom biografskom rečniku” istaknuto je : „Kroz poslanice srpskoj omladini sa retko viđenim žarom propovedao je nacionalnu ideju.” Poslanice Omladini dalmatinskoj i Srpskoj omladini objavnjivane su u Zastavi (1879-1880 i 1885.) i Srpskom listu (1880-1881). (3) Bio je književni moralist. Istakao se u borbi protiv klerikalizma i servilizma, a oduševljeno prihvatio borbu za srpsku narodnu misao i slobodu. Kao publicista pisao mnogo, na srpskom i italijanskom. Trajnu vrednost imaju topli lirski i visoko moralni spisi : Moja Mati, Molitva na Šipanu, Sila u savjesti i Moja vjera. (4)

Okupio je grupu svojih prijatelja u Cavtatu među kojima je bila Marija Bogišić. Posećivao ih je i slao im poslanice u više primeraka (hektografisane).(5)
Srpskoj omladini uputio je „Sila u savjesti” u kojoj je istakao : „ ... treba da se duhom Srpstva i Slovenstva preporodi u sebi svaki srpski omladinac, jer jedino preporođena omladina može biti kvas preporođenju naroda. ... Omladino, ako tvoja duša, tvoja savjest kakogod ne sliči duši i savjesti srpskijeh junaka, ti njih ne možeš shvatiti, duha im slavnoga ne možeš osjetiti. Karađorđa, besmrtnoga oca Srbije, nećeš shvatiti, ako nemaš u sebi viteštva. ... Srpska omladino, i u mišljenju i u djelovanju moramo biti svoji, da naški razvijemo osobne i narodne moći.” (6) Srpska Književna Zadruga u Beogradu objavila mu je 1906. knjigu „Moja Mati i Sila u savjesti”. U listu „Dubrovnik“ januara 1913. Ljudevit Vuličević objavio je: „Ne, narod ne gine pod nijednom vlašću dok se drži svojijeh običaja, dok mu povjest pobuđuje i plemeni srce. Narod ne gine dok govori, dok misli i osjeća materinskijem jezikom. Srpski sine, čuvaj svoj materinski jezik, i na Balkanu biće slobode.“ (7) Umro je u Napulju 27.7.1916. (8) „Narodna prosveta“ u Beogradu objavila je 1929. „Celokupna dela” zajedno Ljudevita Vuličevića i Nikolu Tomazea. Bio je književnik, propovednik i nacionalni pregalac. Njegove pouke upućene srpskoj omladini važe kako tada tako i danas.

Saša Nedeljković
član Naučnog društva za istoriju zdravstvene kulture Srbije

---

Napomene :

1. L. Mustedanagić, „Vuličević, Ljudevit”, „Srpski biografski rečnik”, tom 2, Novi Sad, 2006, str. 509;
2. „Bibloteka srpskih pisaca N.Tomazeo, Lj. Vuličević“, Beograd, „Narodna prosveta“ str.587;
3. L. Mustedanagić, „Vuličević, Ljudevit”, „Srpski biografski rečnik”, tom 2, Novi Sad, 2006, str. 509, 510;
4. „Vuličević Ljudevit”, „Sveznanje”, „Narodno delo”, Beograd, Štampano u Zagrebu, 1937, str. 416;
5. „Celokupna dela, Nikola Tomazeo i Ljudevit Vuličević”, (Biblioteka srpskih pisaca), Narodna prosveta, Beograd, 1929, str. XXXIV;
6. Ljudevit Vuličević, „Moja Mati i Sila u savjesti”, Srpska Književna Zadruga, Beograd, 1906, str. 57, 60, 76;
7. „Biblioteka srpskih pisaca Nikola Tomazeo, Ljudevit Vuličević“, „Narodna prosveta“, Beograd, 1929, str. 455;
8. L. Mustedanagić, „Vuličević, Ljudevit”, „Srpski biografski rečnik”, tom 2, Novi Sad, 2006, str. 509;