Hrvatska je odbila čak 60 posto od 3.837 zahtjeva za utvrđivanje hrvatskog državljanstva

ZAGREB - Od 3.837 zahtjeva za utvrđivanje hrvatskog državljanstva, čija je svrha naknadno upisivanje osoba u evidenciju državljana Republike Hrvatske, nadležne institucije odbile su čak 60 posto. Ovo je informacija koju su Novosti dobile od Ministarstva unutarnjih poslova povodom završetka trogodišnjeg zakonskog roka za stjecanje državljanstva, za upis u knjigu državljana ili za utvrđivanje državljanskog statusa.

U javnosti glasno predstavljene izmjene i dopune Zakona o hrvatskom državljanstvu iz 2019. osmišljene su, između ostalog, kako bi nepriznati, odrasli državljani ostvarili navedena statusna prava. Hrvatska je, međutim, propustila jedinstvenu priliku da od 1. januara 2020. pa do istog datuma 2023. većinski riješi pitanje državljanstva onih osoba koje za to imaju osnovu i zbog kojih su, naglasimo to, zakonske izmjene i donesene.

No malo kome razumljiva privremena zakonska rješenja rezultirala su značajno visokim brojem odbijenih zahtjeva, koji dominantno dolaze iz hrvatskih konzulata u Srbiji te Bosni i Hercegovini. Osobe koje su zbog administrativnih grešaka, raspada zajedničke države i ratnih zbivanja provele veći dio života bez dokumenata, opet su ostavljene na cjedilu. U više navrata smo pisali o problemima u hrvatskim konzulatima u Subotici i Beogradu. Podnositelji zahtjeva su se žalili da tamošnji zaposlenici prema njima nisu pristupali profesionalno, da im nisu davali jasna objašnjenja, ali i da su kao uvjete postavljali nabavku dokumentacije koja uopće nije odgovarala uputstvima propisanim iz MUP-a.

Dva su krucijalna, ali, ispostavilo se, iznimno sporna članka Zakona, bila štetna za Srbe porijeklom iz Hrvatske. Prema članku 5. st. 2., hrvatsko državljanstvo porijeklom do 1. januara 2023. mogle su steći osobe starije od 21 godine rođene u inozemstvu, čiji je barem jedan roditelj u trenutku njihova rođenja bio hrvatski državljanin. MUP je temeljem ovog članka zakona, u tri godine primio 4.102 zahtjeva za upis u evidenciju državljana Republike Hrvatske. Do danas je pozitivno riješeno tek 1.747 zahtjeva, dok ih je 58 odbijeno. Ostali zahtjevi još nisu ni razmotreni.

Za sve one kojima je greškom matičara u evidenciji o državljanstvu bilo upisano državljanstvo drugih jugoslavenskih republika, odgovarao je članak 30.a stavak 2. po kojem je naknadno određeno da se hrvatskim državljaninom smatra i osoba rođena u razdoblju od 8. januara 1977. do 8. oktobra 1991., kojoj su u trenutku rođenja oba roditelja imala hrvatsko državljanstvo.

Prema riječima Milene Čalić Jelić iz Pravnog odjela Srpskog narodnog vijeća, prilikom utvrđivanja državljanstva porijeklom, upravna tijela u Hrvatskoj ne sagledavaju više pravnih osnova Zakona o hrvatskom državljanstvu. Sporno je tumačenje MUP-a koji članak 5. st. 2. primjenjuje samo na osobe rođene nakon 8. oktobra 1991., iako u navedenom članku zakona nema takvog ograničenja.

- Tako osobe starije od 21 godine, odnosno, prema tumačenju MUP-a, rođene nakon 8. oktobra 1991., reguliraju svoj status po članku 5. st. 2., dok ga oni stariji rješavaju po republičkim zakonima važećim u vrijeme njihova rođenja, 1970-ih ili 80-ih godina. Baš zbog navedenog tumačenja i primjene, veći broj korisnika koji su se s molbom za pravnu pomoć obratili uredu SNV-a, imaju dojam da tom politikom država probire poželjne državljane te negira državljanstva osobama kojima je Hrvatska očevina i djedovima. Kroz razgovore sa "starijim" podnositeljima zahtjeva vidljiva je snažnija povezanost s Hrvatskom kao domovinom. I to je ono što ih najviše pogađa, pa navedeno tumačenje i primjenu Zakona o hrvatskom državljanstvu doživljavaju kao svojevrsnu diskriminaciju temeljem dobi - ističe Milena Čalić Jelić.


U zadnjoj godini podnošenja zahtjeva, pravnica je imala znatno manje stranaka rođenih nakon 8. oktobra 1991., što pokazuje da ta kategorija nema većih problema pri dobivanju hrvatskog državljanstva. Međutim, u Pravnom odjelu SNV-a tokom 2022. se povećao broj uloženih žalbi na negativna rješenja osoba koje su rođene prije oktobra 1991. Kako nam govori pravnica, navedene osobe su u nekom trenutku svog života bile državljani SFRJ i imale su republičko državljanstvo. U proteklom periodu su odbijani uz neshvatljivo obrazloženje da bi i njihovim slučajevima "priznavanjem državljanstva Hrvatske došlo do narušavanja načela kontinuiteta od republičkog državljanstva u državljanstvo novoformiranih država". Na Upravnom sudu je završila tek nekolicina ovakvih predmeta jer malo tko ima novca i vremena da ulazi u upravne sporove.

- Još uvijek nemamo rješenja u predmetima djece gdje su oba roditelja upisana u knjigu državljana tadašnje SRH, a dijete baš zbog mjesta rođenja, u različito republičko državljanstvo. Imamo i situacija kada je osoba rođena na području RH imala upisano državljanstvo, ali je ono u nekom trenutku bilo osporeno jer su roditelji u trenutku njenog rođenja bili državljani drugih republika. Imamo i predmete dvostrukog upisa u republičke knjige. I u takvim predmetima će biti interesantno pratiti stav MUP-a i tumačenje zakonskih odredbi - smatra SNV-ova pravnica. Podsjeća da nisu do kraja riješeni ni problemi uništenih ili otuđenih matičnih knjiga i knjiga državljana.

Zakon o hrvatskom državljanstvu ispao je daleko povoljniji za hrvatsko iseljeništvo te za sve one koji imaju osnove za stjecanje državljanstva prirođenjem ili naturalizacijom. Na njih se odnose zakonske odredbe od 8. do 16. članka. Prema navodima MUP-a, u protekle tri godine pristiglo je 19.020 takvih zahtjeva. Do danas je riješen 16.531 zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem. Od toga je usvojeno 14.307 zahtjeva, dok ih je 2.145 odbijeno.

Iz svega proizlazi zaključak da su statusna prava u Hrvatskoj teško osvojiva i da je pravo na državljanstvo za određene skupine u startu zaključano. Država je na djelu pokazala da ne nastoji zatomiti birokratske prepreke koje opterećuju ljude u proteklih 30 godina.

 

Anja Kožul; Portal Novosti