In memoriam: Ranka Milojković (1958 – 2022)

Srpska zajednica u zapadnoj Slavoniji na Đurđevdan je ostala bez Ranke Milojković žene koja je svojim humanitarnim aktivnostima u Kolu srpskih sestara i Vijeću srpske nacionalne manjine Općine Dragalić, a onda i kao zamjenica načelnika te općine u dva mandata od 2017. godine, godinama pomagala svojim sumještanima, ali i ljudima šireg područja. Bila je i primjer kako se humanost i pomoć ljudima mogu pokrenuti i odozdo, iz redova naroda.

Ranka je bila jedna od hiljada i hiljada Srba koji su u Bljesku morali napustiti svoje kuće i preći u BiH. U izbjeglištvu u Bosanskoj Gradiški bila je aktivna u humanitarnom udruženju Kolo srpskih sestara, a kad se prije 14 godina vratila, počela je okupljati žene iz susjednih sela Medara i Trnave. U situaciji kad je srpska zajednica u zapadnoj Slavoniji zbog rata bila potpuno devastirana i opustošena, a bez institucija koje će brinuti o interesima preostalog stanovništva, Ranka Milojković formirala je Kolo srpskih sestara koje će biti nosilac podrške uglavnom staračkom domaćinstvu koje živi od socijalnih pomoći i malih penzija i kao takva jedna je od najaktivnijih organizacija na tom području. Redovito su obilazile stare i nemoćne, donosile im drva, spremale kuće, dijelile prikupljenu garderobu, a ona je znala i prevoziti ljude automobilom do Nove Gradiške ili Slavonskog Broda.

Svoj angažman Ranka Milojković i njene posestrime iz Kola povećale su za vrijeme korone kad su ljudi zbog mjera bili izolirani: tada je predložila da ljudi pored uobičajenih paketa pomoći dobiju i pakete sa sjemenjem i lukovicama povrća, pa su tako nastali "Rankini paketi" koji se dijele svake godine. Bila je aktivna i u pomoći stanovništvu Banije. U kraju s visokom nezaposlenosti, nastojala je uključivati žene u javne radove i u programe pomoći starijima, poput "Zaželi" kako bi im olakšala egzistenciju.

Znajući što se 1995. desilo u Medarima i tom kraju, gdje je pobijeno više od 230 ljudi, Ranka je uvijek bila prisutna na svim komemoracijama žrtvama Bljeska i drugih ratnih operacija, nastojeći da se ne zaboravi istina o zločinima.

Imala je dobru suradnju s parohijama pakračko-slavonske eparhije SPC-a te sa susjednim parohijama u BiH, pogotovo po pitanjima pomoći, tako su ona i njene posestrime surađivale sa svim srpskim organizacijama od Nove Gradiške do Okučana i Pakraca, od SNV-a i manjinskih vijeća do SDSS-a u koji su se učlanile mnoge žene, pa je tako Ranka bila i predsjednica općinske organizacije.

Brinući se o boljitku drugih, ona je godinama živjela u kući koja, kao i druge na području općine, ni više od 20 godina nakon rata nije bila obnovljena i iako je u njoj živjelo pet duša. Ono zbog čega će mnogima također ostati u lijepim uspomenama jeste što su Ranka i članice Kola srpskih sestara, ugošćavale sve posjetioce. Ili kako su mnogi govorili "tko god dođe kod Ranke biće i nahranjen i napojen, i lijepo ugošćen i lijepo ispraćen".

Obično se kaže da onaj tko umre, ostavlja za sobom članove svoje porodice. Ranka je, s obzirom na ono što je uradila, uz one koji su s njom surađivali, svakako ostavila za sobom sav narod tog kraja.