Sjećanje na proboj logoraša iz logora Jasenovac - 22. april 1945.

MLAKA - Eparhija Pakračlko-slavonska organizuje i ove godine Molitveno sjećanje na sedamdeset sedmu godišnjicu proboja Jasenovačkih logoraša i osamdesetu godišnjicu bitke na Kozari i početkak akcije Dijane Budisavljević spasavanja djece iz logora Mlaka i Stara Gradiška. Liturgijsko praznovanje planirano je za četvrtak 21. aprila 2022. godine s početkom u 9 sati, kada će se služiti  sveta Liturgija u hramu Svetog proroka Ilije u Mlaki.

Da se podsjetimo!

U Jasenovcu do 22. aprila 1945. godine, kada je došlo do proboja ostalo svega 1.220 logoraša. Od preostalih 1.073 logoraša, zatočenih u Ciglani, proboj je izvršilo njih 600, kada su shvatili da ih čeka sigurna smrt. Istog dana, proboj je izvršilo i 147 zatočenika u Kožari. Iz Ciglane proboj je preživjelo 118, a iz Kožare 11 logoraša. Ustaše su prvo prišle likvidaciji ženskog logora. Poslednja grupa žena, njih 80-ak, ubijena je 21.aprila 1945.godine.

Antun Miletić u svojoj knjizi „Koncentracioni logor Jasenovac“ utvrdio je imenom i prezimenom da je ubijeno19.283djeteta uglavnom Srba, Jevreja i Roma. I po Miletiću proboj iz logora 22. aprila 1945. preživjelo je 129 logoraša. Bivša SFRJ  nije naučno, pomoću statističko- demografskih metoda, a i drugi naučnih metoda utvrdila koliki su bili demografski, a koliko ratni gubici u Drugom svjetskom ratu da bi na osnovu tih podataka mogli da se utvrde i realni gubici u logoru Jasenovac.

Napredovanje NOV-e kroz Jugoslaviju upravi logora nije ni malo smetalo da i dalje nastavi s likvidacijama. Naprotiv, to su nakon oslobođenja Beograda radili još žešće i intenzivnije, nastojeći da do dolaska NOVJ uklone sve dokaze i usmrte žive logoraše. Ubijalo se nekontrolisano, a usput je uništavana i dokumentacija.

Po naređenju uprave logora Jasenovac, sve nove grupe zatočenika koje su dovođene u Jasenovac, istog su časa odvođene na Savu, ubijane i bacane u rijeku. Osoblje uprave logora, stražari, komandiri i ostali bili su angažovani na uništavanju arhive, ciglane, lančare, magazina, baraka. Jedni su podmetali mine i dizali građevine u vazduh, drugi ubijali preostale ili novopridošle, treći palili barake i dokumentaciju.

Kišovitog nedjeljnog jutra, 22. aprila 1945, istočne kapije logora uz put prema Košutarici  bile su nemjarno pritvorena, dok su se ustaške straže zavukle u bunkere i izvidnice na logorskom zidu. Oko 10 časova izjutra, desetine su razbile kapije i prozore i pojurile naprijed prema 150 metara udaljenoj kapiji logora. U tom trenutku njih 460 bolesnih i starih nije imalo snage da krenu u proboj. Ostalih 600, iako fizički slabi i iscrpljeni patnjama u logoru, prikupili su snagu, napali ustaške stražare, nekolicinu rukama zadavili i oduzeli im puške. Drugi su zgrabili gvozdene predmete ili cigle i potrčali prema istočnoj logorskoj kapiji po putu koji vodi u Košutaricu. Stradali su našli smrt na putu od logorske zgrade do logorskih kapija, na putu, u hladnoj i nabujaloj rijeci Savi, na livadama  oko logora te na prilazima šumi kod Košutarice. Drugu grupu od 470-ak logoraša, koji su ostali u Ciglani, ustaše su narednih dana pobili i spalili zajedno s logorskim objektima. 

Istog dana, samo nekoliko časova kasnije, započeo je proboj iz Kožare u kojoj se tada nalazilo147 zatočenika. Veza između Ciglane i Kožare bila je potpuno prekinuta, pa nisu znali za namjere njihovih drugova. Ipak je grupa od 40-ak zatočenika smislila plan proboja iz Kožare. Formirane su udarne desetine, podjeljeni zadaci za svaku od njih i utvrđen pravac bjega prema poljima iza logora. Dan posle, ustaše su počele da se povlače prema zapadu, ostavivši za sobom leševe i ruševine.

U Izveštaju Jugoslovenske Državne komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača koji je dostavljen Međunarodnom vojnom sudu u Nirbergu 26. decembra 1946.godine, navedeno je da se bjegom iz logora spasilo 50 zatočenika. Naknadnim istraživanjima utvrđeno je da se spasilo 129 logoraša. Podaci u spiskovima se razlikuju zbog činjenice da su zatočenici bježali u grupama ili pojedinačno, pa nisu imali potpunu sliku o zatočenicima koji su uspjeli da se spase. 

O samom proboju logoraša kao i onome što se dešavalo u logoru Jasenovac trebalo je da svjedoči nova postavka otvorena u Jasenovcu 27.11.2006. godine. Izložba je otvorena bez prisustva Srba iz države Hrvatske, bez predstavnika SPC i Srba iz BiH. Koliko je ta postavka sramna govori činjenica da su je kritikovali Stipe Mesić i Ivo Sanader. Negativnu ocjenu izrekao je i direktor Centra „Simon Vizental“  u Jerusalimu Efraim Zurof koji je rekao: „Riječ je o nedostatku geneze ustaštva u NDH.  Ovdje nije prikazana ni jedna fotografija nijednog komadanta Jasenovca ni glavnih zločinaca koji su vodili logor. Uz imena nema podataka o nacionalnoj ili vjerskoj pripadnosti“. Članica Savjeta i predsjednica jevrejske opštine Zagreb Julijana Koš rekla je za izložbu „da je to sramota i da bi same ustaše bile zadovoljne postavkom“. Predsjednica Savjeta Spomen područja Jasenovac Zorica Stipetić konstatovala je da „treba osvjestiti spoznaju što je Jasenovac, inače ćemo biti saučesnici u zločinu“. Prema dr Milanu Koljaninu sama izložba se zasniva na lažnoj tezi da je to bio radni logor.

Hoćemo li konačno dočekati dan da se  otvori Memorijalni muzej u Beogradu i da se sazna puna istina o genocidu koji je doživio srpski narod tomom 20. vijeka na prostoru bivše Jugoslavije.  Donešena je i odluka de se izgradi i Memorijalni centar Donja Gradina u Republici Srpskoj u znak sjećanja na žrtve kompleksa ustaškog logora smrti Jasenovac. Predviđeno je da se na više od šest hiljada kvadrata prostire nekoliko cjelina koje će zajedno činiti Memorijalni centar Donja Gradina. Izgradnju centra će finansirati zajedno Republika Srpska i Srbija.