U Hrvatskoj je istorijski revizionizam prirodno stanje

BEOGRAD - U Zagrebu je ovih dana u izdanju Srpskog narodnog vijeća promovisan 20. Bilten o mržnji i nasilju prema Srbima za 2020. godinu. U odnosu na prethodnu godinu zabilježen je manji broj slučajeva historijskog revizionizma, govora mržnje i nasilja prema Srbima. Iako se to može ocjeniti kao pozitivan trend, još uvijek brine reakcija državnih tijela koja je u pojedinim slučajevima spora i neodgovarajuća. Posebno brine povećan broj fizičkih napada na pripadnike srpske zajednice u Vukovaru, izbjegavanje uvođenja dvojezičnosti te isticanje i pisanje grafita sa ustaškom sadržinom.

Pod pritiskom javnog mnijenja ili moćnih institucija bilo vjerske ili političke prirode posoji neujednačenost sudske prakse pa neke pojave ostaju nekažnjene.

Po riječima predsjednika SNV Milorada Pupovca „to doprinosi da je u Hrvatskoj historijski revizionizam postao prirodno stanje jer neki ljudi još uvijek misle da je patriotizam mrziti nekoga, a ne poštovati Ustav koji jamči svima jednakost.“ Pozdravio je medijsko praćenje obilježavanja 80-godišnjice osnivanja Nezavisne Države Hrvatske s obzirom da je bilo više tekstova u kojima je istican zločinački karakter NDH, ali i kritikovao šutnju o marširanju crnokošuljaša u Splitu. Na kraju je zaključio da se u Hrvatskoj u školama još uvijek ne uči ono što se treba učiti, a u sudovima se ne sudi onako kako se treba suditi.


I pored izvjesnog napretka oko 50 posto onih koji su počinili govor mržnje prema pripadnicima srpske nacionalne zajednice ostali su neotkriveni, a za one koji su procesuirani kazne su najčešće uslovne ili novčane. Posebno su govoru mržnje izvrgnuti i politički predstavnici Srba u Hrvatskoj što je nerijetko poziv na verbalne napade i prijetnje.Ustaški simboli i govor mržnje na javnim prostorima učestali su u Dalmaciji, Zagrebu, dijelom i u Slavoniji, a slične provokacije zabilježene su i na sportskim terenima ali manje nego prethodne godine što je uglavnom posljedica korona virusa.

Pored navedenog posebno brine loše stanje infrastrukture u krajevima gdje Srbi žive u većem broju, i nerješavanje statusa registracije škola na srpskom jeziku.