Duh pravoslavlja na proplanku

DONJI BUDAČKI - Kad s magistralnog puta od Karlovca prema moru nekoliko kilometara prije Krnjaka skrenete udesno, neugledan i loše održavan put dovest će vas nakon par kilometara do proplanka na kojem se uzdiže manastir Presvete Bogorodice Trojeručice. Nekoliko novijih zdanja odudara od starih, danas mahom oronulih i zapuštenih pravoslavnih hramova i manastira, no svojom ljepotom, položajem i ozračjem svetosti nimalo ne zaostaje za njima. A kad vas na manastirskim vratima sa svojim širokim osmijehom dočeka starješina Naum Milković, čitav ambijent zasja i jednom dodatnom ljudskom dimenzijom, posebnom toplinom koja je i u najvećih nevjernika u stanju makar na trenutak probuditi zavazda ugaslu ili zaspalu duhovnost, vjeru u humanizam i čovjeka.

- Lijepo me nazvaste starješinom, no moram vam odmah reći da sam ja ovdje i gospodar i rob ili, bolje rečeno, Katica za sve. No to mi nimalo teško ne pada, nego me čak i raduje, jer moj manastirski život čini sadržajnijim a mene u dobroj mjeri oplemenjuje. Tako da mi počesto dan bude prekratak da obavim sve aktivnosti u manastiru i poslove izvan njega. Za besposličarenje i dosadu ovdje stvarno nema mjesta - objašnjava Milković za "Portal Novosti".

Presveta Bogorodica Trojeručica danas je najmlađi manastir Gornjokarlovačke eparhije, no ljudi su odavno bili očarani ljepotom ovoga kraja. Iako se ne zna točno kada je podignut prvi pravoslavni hram, za početak vjerskog života uzima se godina 1685., kada srpski živalj doseljava u Donji Budački, pa već početkom 18. stoljeća ovdje podiže bogomolju Sv. Petra i Pavla. Ona je u Drugome svjetskom ratu zapaljena i srušena, a na njezinu je mjestu 1963. podignut novi hram. Nakon sukoba 1990-ih i povratka sveštenstva i vjernika, započinje obnova crkve i gradnja parohijskog doma, koji će 2007. episkop gornjokarlovački Gerasim proglasiti manastirom posvećenim čudotvornoj ikoni svetice čija se slava obilježava 25. srpnja.

Po svemu sudeći, davno određeno mjesto prvog pravoslavnog hrama pomno je birano, pa tako današnji putnik namjernik biva zatečen ljepotom krajobraza, kao da je u kakvom zaštićenom prirodnom krajobrazu, najvrednijoj destinaciji kontinentalnog turizma Hrvatske. Svjestan te neporecive činjenice, Naum Milković ulaže nemali napor da malo-pomalo, korak po korak, manastirski prostor oblikuje tako da on bude neodoljivo privlačan ne samo vjernicima, nego i svim predanim i manje predanim tragačima za iznimnim prirodnim i kulturnim ljepotama i sadržajima. Tako će vas na livadi dočekati razigrani, snažni i zdravi jeleni lopatari, a ljekovitu manastirsku rakiju ili zdravu izvorska vodu ‘od kamena’ bit ćete u prilici popiti u dubokom hladu pomno osmišljene i konstruirane nadstrešnice. U samoj će vas crkvi pak dočekati nenametljivo izložene relikvije, a sa zidova će vas motriti očuvane freske starih majstora. U manastirskom je sklopu i suvenirnica, a pri kraju je i sistematizacija bogate knjižne građe koju je Milković dugo i brižno prikupljao različitim donacijama ili donosio sa svojih brojnih putovanja: među duhovnim naslovima, tu je i cijeli niz svjetovnih izdanja. Doda li se svemu i to da su u neposrednoj blizini Presvete Bogorodice ostaci drevne Gorice, staroga grada koji su razorili turski osvajači i čiji su temelji i zidovi do danas prekriveni korovom i dračom, što nimalo ne služi na čast konzervatorskim službama prošle i sadašnje države, postane vam potpuno jasno da je ovo pravi dragulj za sve što bi rado uživali u idiličnom miru i tišini neokrznutoj vulgarnim i agresivno iskomercijaliziranim ‘ponudama’.

- Nekakav ‘pravi’ turizam ovdje još nije zaživio, ali s vremenom sam među posjetiteljima crkve stekao dosta prijatelja koji redovito navraćaju na čašicu razgovora kad dolaze u šetnju ovim proplankom: svoje su dojmove prenosili poznanicima, pa sve više ljudi dolazi na dan-dva obići ove naše zvonike i uživati u ovoj našoj oazi svježeg, čistog zraka. Planiramo za javnost uskoro otvoriti našu biblioteku, pa u njoj izložiti zanimljive muzejske eksponate iz starijih vremena. Budući da u cijeloj općini Krnjak nema ni javnih knjižnica ni muzeja, to će zasigurno mnogima biti svojevrsne atrakcije. Željeli bismo izgraditi i jednu malu siranu, da svojim posjetiteljima možemo ponuditi pravi domaći sir i ostale mliječne proizvode, čime bismo dodatno oplemenili cijeli ovaj kraj – razmišlja naglas agilni Milković.

Svakoga jutra on ustaje u cik zore, točno u pola šest. Nakon jednosatne jutarnje molitve, popije kavu ili čaj te nešto doručkuje, a potom se predano baca na neku od dnevnih, brojnih i raznovrsnih zadaća. Odlazi u kupnju namirnica, rješava zadaće u karlovačkim uredima i institucijama, brine o jelenima lopatarima i njihovim potrebama ili kosi travu i uređuje zelene površine sve do ručka i kratkog odmora između 15 i 17 sati, nakon čega se posvećuje vjerskim dužnostima, molitvama i službi, kako bi se već u 20 bilo na počinku ili u postelji, s knjigom u ruci. Ovih je dana našem sugovorniku posebno mio veliki indijski pjesnik, duhovnjak i mislilac Rabindranath Tagore.

Dok su se reporteri "Portala Novosti" opraštali s Milkovićem, u manastirski je kompleks upravo ulazila skupina posjetilaca, pa smo iskoristili priliku da ih priupitaju za dojmove.

- Potegao sam ovamo iz Siska i nisam prvi put ovdje iako sam osobno katolički vjernik hrvatske nacionalnosti. Ono što me motivira na dolaske u ovaj manastir nisu ni vjera ni nacija, to je ponajprije Naum Milković, izvrstan čovjek, uvijek nasmijan i dobroćudan. A ovo sveto mjesto puno je po sebi ljepote i mira koji nadahnjuje. Kad se sve to spoji na istom mjestu, sva politička, vjerska, svjetonazorska, ideološka i ostala razmimoilaženja rasplinu se k’o balon od sapunice – kazao je Milan Božić.