Zadruge kao budućnost. Jesmo li spremni na to?

GOSPIĆ - "Puštaj krave neka zasuše, otkup mlijeka u ovim okolnostima nema više smisla", riječi su prijatelja koji mi je ovih dana prepričao situaciju oko otkupa mlijeka u okolici Gospića. Trgnuše me ove riječi iz razmišljanja kako iz ove financijske krize izaći sa što manje štete. Koronavirus kod nas traje manje od mjesec dana, a posljedice su već sada vidljive na svakom koraku.

I prije pandemije je u nekim ličkim općinama bilo problema s otkupom mlijeka, a ova je situacija krizu dodatno ubrzala. S druge strane, pojavio se sve veći strah kod ljudi koji se bave stočarstvom. "Restorani su zatvoreni, hoteli isto tako, kupovna moć ljudi je svaki dan sve manja, i samo je pitanje dana kada će pasti cijena žive vage teladi" govori nam ovih dana jedan od najvećih proizvođača u Lici. Strah kod ljudi je opravdan, a svaki novi dan nosi sve veću neizvjesnost.

Proizvodnja hrane postala je prioritet

Proizvodnja hrane je postala prioritet, a svjedoci smo da već u dijelovima susjedne Bosne i Hercegovine ljudi dobivaju pakete sjemena u vrijednosti od 250 maraka kako bi se što veće površine našle pod ratarskim kulturama.

Početkom ove krize svi smo bili svjedoci nestašice medicinske opreme, a gotovo sve europske zemlje, da bi zaštitile sebe zabranile su izvoz iste. Što će se dogoditi ukoliko se koronavirus ponovo pojavi na jesen? Hoće li tada biti nemoguće uvesti i hranu, ne budemo li je imali dovoljno iz vlastite proizvodnje?

Izgubljeno je i puno radnih mjesta i mnogi svoju šansu vide upravo u poljoprivredi. Ali kako da u ovu djelatnost krene onaj tko nema ni financijskih sredstava ni mehanizacije? I u ovom slučaju dolazimo do novih problema. Plasman proizvoda je također upitan, a kao jedino moguće rješenje pojavljuju se poljoprivredne zadruge.

Zadruge osnivane pa gašene

Ne tako davno, u pojedinim i nerazvijenim dijelovima Hrvatske osnovane su brojne zadruge. Problem je što su se one tada osnivale zbog donacija traktora i poljoprivredne mehanizacije iz susjedne Srbije, a većina njih danas ne postoji. Da su te zadruge sačuvane, danas bi bar u pojedinim dijelovima države imali nekakvu osnovu za novi početak u poljoprivrednoj proizvodnji za širi krug ljudi koji nemaju sredstava za pokretanje nečeg svoga.

Zadruge kod nas mnoge podsjećaju na neka davna i prošla vremena, ali ukoliko se situacija dodatno pogorša, jasna logika govori da će one biti osnove veće ekonomske proizvodnje. Jesmo li spremni na to?