Tamo negdje u vrijeme kad su se ratne trube počele javljati, lansirana je iz propagandnih mašinerija "Karlovačkog tjednika", odnosno "Hrvatskog Radio Karlovca" čuvena krilatica: KARLOVAC NIKAD NEĆE BITI
KОРДУНОВАЦ
Neću licitirati sa nikakvim postotcima. Reći ćemo samo da je broj Srba u gradu Karlovcu i u općini Karlovac bio značajan. Ta riječ KОРДУНОВАЦ koja bi trebala označiti strah od srpske prevage, je imala i mnogo šire značenje. Među ostalima i opće poseljačenje grada.
Evo prođe skoro trideset godina od lansiranja ovog mudrog slogana. Vlasti i vizionari (!?) vodiše borbu da se Karlovac razvije, da krene napred. Na kraju, Karlovac postade Kordunovac! I to veliki Kordunovac.
Kakav lijep grad, na kakvom mjestu, na plavetnim rijekama, s kakvom povijesti,..Centar regije sa apsolutno najvećim potencijalom kontinentalne Hrvatske! Ni kriv ni dužan, teško ga je gledati svih ovih godina.
. . .
Sumoran ulazak u grad i sa plitvičke i sa zagrebačke strane. Uz obilaznicu sive socijalističke zgrade oronulih fasada, hrđavi vagoni i šinobusi, stari austrijski željeznički kolodvor sa rijetkim vlakovima. Ne vidiš nigdje u zraku građevinski kran.
Prijašnje firme ne rade. Nema gužve na ulici u popodnevnoj špici, na autobusima.
Prvi sumrak, na Korzu par ljudi. Ulazim u praznu Radićevu. Na prozorima "Putnika" nacrtani ljudi !?? Gledam neke knjige u izlogu zadnje preostale knjižare u Radićevoj. Društvo mi pravi mlad pas lutalica, njuši me po nogavici. Lokali prazni, na njima natpisi "Iznajmljuje se". Jelica zatvorila svoj caffe bar. Odmah iza "Otkup zlata". Do njega kladionica.... Pijuckam espresso u "Gradskoj straži" sam sebi ne vjerujući da sam u istom gradu za kog me vežu neka draga sjećanja, mladost. Imao sam svoje "loge". Davnih godina u Mažuranićevoj 11, preko puta zatvora. Kasnije u Šimunićevoj 10. Nekad su me znala buditi zvona crkava...
Zimus ulazim u magli u Zvijezdu. Idem kupiti neke obrazce u "Narodne novine". Prolazim kraj starih kasarni opasanih skelama koje stoje godinama, ruševnog "Centrala", minirane zgrade Eparhije... Okrećem se preko ramena u maglovitom jutru. Imam osjećaj kao da će se iz ćoška svakog časa pojaviti njuška starog auta i njemu agenti UNS-e Dide Kvaternka sve sa onim šeširima širokog oboda natučenim na oči ...
E moj Karlovče, čime si ti to zaslužio!? Jebeš grad
kad ti tržnica postane centar. Jednostavno se tamo sve preselilo. Kupi se štogod na tržnici ili "Kauflandu". Popije pićence, kavica. Penzioneri u prepoznatljivim kapama sa šiltom pričaju u grupicama. Neizbježne teme: bolesti i male penzije. Pročitaju se osmrtnice, ajmo doma.
. . .
Gospodin Vlado Jelkovac gradonačelnik grada Karlovca u periodu 1995 - 1997 je rekao da je grad Karlovac za vrijeme Jugoslavije izgubio svoj hrvatski identitet i građanski štih.
Drugim rječima Srbi su bili faktor nazadovanja grada i njegovog poseljačenja. Bez obzira na sve, činjenica je da je osim zlatnog perioda trgovine žitom (koje je zaustavljeno izgradnjom pruge za Rijeku), Karlovac imao i značajan period razvoja 1945-1991.
Odoše Srbi, Karlovac konačno povrati svoj hrvatski identitet...
... i posta KОРДУНОВАЦ !!!
