A, drugi put nas neće ...

Detalji: Željko Kresojević; Društvo; 01 Januar 2020; 2039

Krajišnici su čudo od naroda. Sjebeš ih, popljačkaš, oćeraš ih... oni opet žive, snađu se. Neki su iz ničeg opet stvorili nešto. Rijetki su ponijeli štogod u šteku. Svako se snalazio kako je znao. Drugima se opet posrećilo, "imaju čoveka".

Možeš misliti kad se spoje MA JEBA GA TI & IMAM ČOVEKA (podvarijanta VERUJ MI...DECE MI) ma to nema da ne ide. Ima i kombinacija gdje se naši udruže, al to je već rjeđe.

Tako naš Kordunaš ima kompanjona iz Like. Vode uspješnu firmu u Beogradu. Da nebi baš previše davali državi kroz porez, kupe na ime firme luksuznog terenca. Likota se zaželio rodnog kamena, pa se sa njim zaputi u zavičaj. Ode u svoje selo što se uz rub kraškog polja stislo pod Velebitom. Ne zadržava se dugo. Zapali cigaru, prosjedi na kamenom podrumu stare kuće koju podiže još prađed čije ime nosi. Nije se ni on nauživao na svom imanju po povratku iz Amerike. Skončao je kao i mnogi u nekoj od obližnjih jama. Kroz ostatke uništene novije gradnje proniče drveće,drač i trnje. Kupina sve obavija. Ubere po koju sitnu jabuku u već podivljalom voćaru. Ode još gore na groblje, obiđe nakrivljene kamene krstove. Zapali roditeljima, rodbini i poznatima po voštanicu. Baci pogled dolje prema polju kroz koje protječe riječica što se gubi u ponoru. Sjede u terenca, krene prema selu.

Selo je bilo mješano, sad više nije. Zaustavi auto pred bivšom zadružnom trgovinom. Poruči se sa ekipom iz djetinjstva, mladosti. Plati im sanduk "Žuje". Poletješe crveni čepovi, izleti pivska pjena. Zazvečaše flaše, nazdraviše. Prebiše po koju, podsjetiše se starih vremena. Na kraju uvijek isto, da to nije baš sve tako moralo završiti.

Likota spusti praznu flašu u žutu pivsku gajbu. Pozdravi se sa dečkima, uvali se u kožno sjedalo terenca. Na retrovizoru još jednom baci pogled prema Velebitu. Iz debelih ripni prednjih točkova poleti sitno kamenje i crvenkasta zemlja. Izgubi se u prašini.

Jedan iz ekipe što su sjedili na šarenim pivskim gajbama naslonjeni na izlog trgovine otpi gutljaj već mlake pive, podrignu :

- Aaa, drugi put nas neće zajebati.

Drugi put mi bježimo!!!!

Jedna od sedamdesetak kratkih ratnih i poratnih priča iz “zadnjeg” rata, iz zbirke pod nazivom “Krajino neko misli nate… Ma misli moj k . . . c”

Ako ikad izađe ova zbirka priča na zadnjoj strani omota će stajati tekst: Napisao ŽELJKO KRESOJEVIĆ.
Živi u Holandiji, ne svojom krivicom. Ovo mu je prva knjiga, do sada nije ništa izdao