Glavno da je glava na ramenu

Izbjeglica biti, nije prolazno stanje. Nije samo epizoda, dio života...Formalno rješiš svoj status, ali vječito od nečeg bježiš. Sam od sebe. Uvjek si u nuždi. Većoj ili manjoj.

Neki još i danas sa zebnjom proviruju kad će se iza maglovitih Spačvanskih šuma pojaviti kućice na naplatnoj rampi, granica. Drugi se penju još uvijek uz Žirovac. Dvor daleko, a mi okasnili. Oni iz kamenita kraja nikako ugledati Martinbrod. Osluškuju, čuje li se Una...

U prvom momentu razmišljaš samo kako spasiti djecu, svoje bližnje. Kako sačuvati glave? Iznjeti ih na ramenima. Na kraju i svoju. Neki poljube i zemlju na koju su prispjeli. Kasnije dolazi rastražnjenje, pomješano sa panikom. Suočenje sa neumitnom stvarnosti. Kako dalje? Gdje naći krov nad glavom? Kako ih prehraniti. Kruva zaraditi i na sto staviti da djeca jedu?...

Slično je onom kad te uhvati iznenadan i jak proljev. Ne misliš o ničem drugom u tom momentu nego gdje ćeš što brže svući gaće i pometnuti guzicu. Ne misliš ni sa čim ćeš je obrisati. Može poslužiti i bujad, kuruzvina...Važno je sad samo da se to rješi, pa ćemo poslije lakše sve.



Podugačak je red pred Crvenim krstom. Iz niske barake izlazi starica. Na njoj kaput, vječne crne boje našeg kraja. Veći joj je za dva broja, nije njen. Pogrbljena, oslanja se štapom. Zastaje, prevezuje rubac. Briše se njegovim krajem. Prebire po džepovima, vadi iz njedara smrsnut rupčić. U njemu zvone sitni dinari da kupi usput u dućanu što unučadi i razveseli ih malo. U ruci joj plastična kesa sa litrom ulja, kojom konzervom, pakovanjem brašna i tjesta. Naiđe na svoju drugu iz sela. Prebiše po koju. Priupitaše za familije, zdravlje. Kako su se snašli, kod koga su?

Priča završava kao i sve izbjegličke priče:

- A, nekako valjda oćemo. Glavno je da smo glave na ramenima iznjeli!

- Est prijo tako...
Samo... Iznjeli smo mi i gujzce !!!

---

Jedna od sedamdesetak kratkih ratnih i poratnih priča iz “zadnjeg” rata, iz zbirke pod nazivom “Krajino neko misli nate… Ma misli moj k . . . c”

Ako ikad izađe ova zbirka priča na zadnjoj strani omota će stajati tekst: Napisao ŽELJKO KRESOJEVIĆ.
Živi u Holandiji, ne svojom krivicom. Ovo mu je prva knjiga, do sada nije ništa izdao   , pa ni .......