Humana Dalmatinka Rada Korda iz Novih Banovaca

NOVI BANOVCI - Da i dalje postoje humani ljudi, govori primjer Rade Korde iz Novih Banovaca. Naime, ova Dalmatinka koja je 1995. godine u Oluji došla iz Knina u ovo sremsko naselje, vlasnica je pekare, koja se razlikuje od ostalih u koju smo ušli. U centralnom dijelu stoji providna kutija, koja nam odmah upada u oči, a na kojoj stoji zanimljiv natpis: "Bakšiš prilog za decu koja nisu dobila parice za užinu. Deco, tražite slobodno. Parice u kutiji su za vašu užinu".

U toku dana Rada nahrani i po više od 10 mališana, uglavnom onih lošeg materijalnog stanja.

- Volim da pomognem, jer uvijek se sjetim sebe kada sam bila dijete i kad nisam imala. Kroz priču sa ćerkom Andrianom došla sam na ideju da otvorimo pekaru. Onda smo na prijedlog Andrianine prijateljice Marice Berić stavile kutiju, koja je tu već godinu i po dana. Sve smo uredno prijavile u SUP, kako ne bi bilo sumnje da se to ne daj bože ne zloupotrijebljava - priča Rada Korda za sajt "Banija Online".

Ona dodaje da su mališani u početku stidljivo pitali za novac.

- Kad im kažem da to nije ništa i da slobodno uzmu za užinu, oslobode se. Ima djece koja nemaju roditelje, jednog ili oba. Ima i onih čiji roditelji zaista nemaju novca. Tuga me uhvati, ali i neka sreća kada znam da mogu da im pomognem. Nekome zafali 10, 20 dinara, nekome i više. Uvijek im kažem da pročitaju šta piše na kutiji. Nema osobe koja je ušla u pekaru, a da nije ostavila neki dinar. Ima čak i djece koja stave kusur. Nema većeg zadovoljstva i sreće kad vidiš zahvalnost i osmijeh na dječjem licu.- kaže Rada.
 
Rada Korda i njena porodica izbjegli su početkom 90-tih godina iz Zadra u Knin, da bi posle četiri godine u Oluji morali put Srbije.

- Sa jednim koferom došla sam u Srbiju sa troje djece, Nikolinom (1983.), Andrianom (1987) i Nikolom (1991). Iako sam imala položen vozački ispit nisam bila iskusni vozač, ali sam morala silom prilika da dovezem djecu iz Knina. Bio je težak dolazak u nepoznato. Ali hvala bogu skućili smo se u Banovcima. Radili smo i suprug i ja. Ja sam 15 godina svako jutro putovala u Beograd, gdje sam na Bajlonijevoj pijaci imala tezgu. Nije bilo nimalo lako, ali korak po korak uspjeli smo. Bila je to velika borba – kaže Rada, koja ima šestoro unučića, koje uči da budu dobri ljudi.