U Duzluku su nekada gorjele krečane, a danas gore kuće

Duzluk je za više tisuća ljudi iz cijele Slavonije, koji tijekom ljetnih mjeseci u Orahovačkom jezeru traže osvježenje, tek idilično selo iznad grada na putu do odredišta. Za vjernike i ljubitelje povijesne i kulturne baštine on je sinonim za obližnji kompleks pravoslavnog manastira s crkvom sv. Nikole, a za njegove stanovnike savršeno mjesto za miran i tih život koje ne bi mijenjali nizašto na svijetu. Stoljećima se uglavnom tako živjelo, i tek bi ratovi poremetili taj spokoj, ali ne u onoj mjeri da bi se susjedi zanavijek gledali vučjim očima. I zato ih je sada uznemirio pomahnitali piroman koji pod okriljem noći, u približno isto vrijeme, negdje pred svitanje, molotovljevim koktelima pali njihovu imovinu. U malo više od mjesec dana zapaljeno je šest kuća, sve u jednoj, Ružinoj ulici. Onoj na putu za jezero.

- Uvijek smo živjeli u slozi, jedan drugom pomagali i nikad se nije pitalo tko je Srbin, a tko Hrvat. Za cijelo vrijeme ovog zadnjeg rata stradalo je tek sedam kuća, i to onih ljudi koji su napustili selo, a sada je ih u mjesec dana spaljeno šest – govore uglas mještani novinaru "Portala Novosti" , koji su zadovoljni što se imaju priliku obratiti javnosti i pozvati odgovorne da riješe njihovu muku.

I zaista, dok su u mnogim drugim krajevima Hrvatske, pa i u susjednim mjestima, jedni drugima pljačkali kuće, rušili hramove ili u zrak dizali antifašističke spomenike, u Duzluku je pravoslavni samostan sagrađen 1594. godine, poznat po očuvanim, izuzetno vrijednim freskama koje su nastavak poznate moravske škole slikanja, u ratu ostao nedirnut. A nije uklonjena ni spomen-ploča sa zvijezdom petokrakom i uklesanim imenima poginulih borca Narodnooslobodilačke borbe i žrtava fašističkog terora sa zida zgrade društvenog doma u središtu naselja.

Pretpostavlja se da je Duzluk dobio ime po turskoj riječi duzem što znači cvijeće, divlja ruža. Nalazi se na obroncima Papuka, na 276 metara nadmorske visine. U selu je stotinjak stalnih stanovnika i isto toliko vikendaša koji revno uređuju svoje okućnice i održavaju imanja koliko im to dozvoli slobodno vrijeme i novac. Službeno, prema popisu iz 2011. godine, u Duzluku živi 164 stanovnika, 59 posto Hrvata, 36 posto Srba i tri posto Mađara. Dvadeset godina ranije bilo ih je 242, odnosno 60,47 posto Srba, 25,61 posto Hrvata i 4,54 posto Jugoslavena. No statistike ovdje nikoga ne brinu. Ljudi su vjekovima odlazili i odlazit će za boljim životom, pa tako i iz Duzluka koji dijeli sudbinu ostatka Hrvatske: posla nema, a svima na živce idu priče o ustašama i partizanima.

Zato se držimo teme i razgovaramo o palikući i mogućim motivima. Duzlučani su davno bili poznati po proizvodnji kreča pa sada kažu da su nekada, dok je bilo života ovdje gorjele krečane, a sada gore kuće.

Stojimo ispred kuće s brojem četiri, petstotinjak metara od jezera. Nema crjepova na krovu, grede su crne, čađave, nagorjele. Vatra je progutala i sobe pa kuća više nije pogodna za stanovanje. Bio je to dom Ljubinka Nikolića. Danas radi u Osijeku, vozi kamion, pa ne možemo iz prve ruke doznati što se zbivalo tog jutra i kako je izvukao živu glavu jer je u vrijeme požara spavao.

- Probudio ga je policajac Milan Rončević i tako mu spasio život. Te večeri smo bili zajedno, ja sam ga dovezao iz grada. Nisam čuo sirene, probudio me susjed oko osam sati i rekao što se dogodilo – pripovijeda Milan Maksimović, čije je imanje u suludoj seriji požara prvo nastradalo.

Njegova kuća, koja se nalazi na početku ulice, zapaljena je 10. travnja. I on je bio u svom domu kad je planulo. Bilo je, prisjeća se, nevrijeme sa snažnim vjetrom. Totalni kaos. Izašao je oko 2:15, istjerao auto i traktor iz dvorišta, vratio su u kuću i popio tablete za tlak i smirenje. Vatrogasci iz Orahovice, Slatine i Zdenaca su vrlo brzo došli, ali vatru su potpuno uspjeli ugasiti vodom iz velike cisterne profesionalci iz Slatine.

- Da nisu stigli tako brzo, prvi par rogova s gospodarske zgrade kad se ide iz pravca Orahovice pao bi na čardak s kukuruzom, šupa i stara kuća od komšije. Vjetar je jako pirio pa se požar mogao proširiti i na društveni dom preko puta ceste – govori Maksimović.

Mještani biranim riječima hvale vatrogasce koji su u svih šest slučajeva došli ekspresno brzo i spasili što se spasiti dade, a ozbiljnim tonom kude policiju koja, čini se, svoj dio posla ne zna ili ne želi riješiti. Riječi hvale imaju samo za hrabrog policajca Rončevića.

- Tek je treći dan od prijave došao inspektor nešto pitati i na tome je sve ostalo. Niti nas izvještavaju dokle su stigli u istrazi, niti poduzimaju radnje da bilo što saznaju. Nisu čak razgovarali s prvim susjedima – tvrdi Maksimović.

Osim požara u posljednjih nekoliko godina drastično je povećan broj krađa. Nikome ovdje nije jasno kako istražitelji nisu u stanju otkriti piromana i zašto im policija ne može osigurati mir. Mišljenja su da bi mu se moglo ući u trag zasjedom i da bi akciju trebali provoditi policajci iz neke druge policijske uprave jer je Orahovica mali grad i sve se brzo dozna pa je piroman oprezan.

- Načelnik policije tvrdi na televiziji da su blizu počinitelju i da poduzimaju radnje koje će ih dovesti do njega te da nemamo razloga biti zabrinuti, ali mu mi ne vjerujemo i bilo bi najbolje da se sami organiziramo i čuvamo naše domove – govore nam mještani.

Nagađaju se i motivi. Smiljana Stevanović misli da piroman nije sam i da sigurno ima pomagače, a Ivan Dorić i Milenko Malešević da se kuće pale po nečijem nalogu. Nikola Brajković misli da nisu u pitanju nerazjašnjeni odnosi između Srba i Hrvata, već da je netko bacio oko na imanja. Tako opožarene i uništene izgubile bi vrijednost pa bi ih netko jeftino kupio i tamo sagradio apartmane. Orahovica, naime, ima velike planove za razvoj turizma, a brojke pokazuju da je iz godine u godine sve više gostiju koji posjećuju jezero, planinske vrhove, manastir, jednu od najstarijih srednjovjekovnih utvrda u Hrvatskoj, Ružicu, grad iznad Duzluka, te brojne manifestacije među kojima je i jedan od najvećih glazbenih festivala u Hrvatskoj. Riječ je o "Ferragosto Jamu" koji dolazi posjetiti 200.000 ljudi.

- Ovdje sam došao prije četrdeset godina igrati nogomet i tu sam ostao. Radio sam kao trgovac, znam svakog stanovnika u dušu i nikada se nije pitalo tko je koje nacionalnosti. Tako je i danas. Problemi su počeli od kada je najavljen projekt uređenja cijelog područja kao značajne turističke destinacije vrijedan 85 milijuna kuna. Temelj za ovu teoriju leži u činjenici da su gorjele tri srpske i tri hrvatske kuće – smatra Brajković.

Unatoč zabrinutosti i strahu ljudi ovdje ne gube duh. Spremno su prihvatili prijedlog reportera da svi zajedno stanu pred objektiv ispred društvenog doma i tako pošalju poruku vlastima i policiji da što prije uhvate piromana. Dobacivali su prijedloge za potpis pod fotografiju. Jedan je viknuo: "Napiši da ovo više nije Duzluk nego Požarevac", drugi je dobacio: "Pozdrav iz Duzluka koji svaki drugi dan gori", a treći, pun nade: "Dan kada smo istjerali pravdu."