Nestali - podsjetnik na propale politike

Međunarodni dan nestalih, obilježen 30. augusta, još jednom nas je podsjetio na tragična ratna zbivanja u kojima su mnogi izgubili živote, dok se velikom broju ljudi izgubio svaki trag. Preko 13.000 njih s područja bivše Jugoslavije vodi se kao nestalo, dok je u Hrvatskoj ta brojka službeno svedena na 2.027, a obuhvaća i nestale i one za koje se zna da su preminuli, ali im se ne znaju grobna mjesta.

Pitanje nestalih, iako primarno humanitarnog, a ne političkog karaktera, i dalje, nažalost, izaziva sporenja, opstrukcije, a žrtve se dijeli na „naše“ i „njihove“, na one vrijedne i one manje vrijedne. U zemljama u kojima su historijska zbivanja alat za ostvarenje političkih ciljeva ni mrtvi ni nestali nisu pošteđeni instrumentalizacije u političke svrhe. Unatoč svim potpisanim deklaracijama i međunarodnim dokumentima napredak je spor, a broj zainteresiranih da se istina nikad ne dozna poprilično velik. Iza svakog nestalog gotovo je uvijek i ratni zločin, a počinitelji su i dalje tu, među nama, mnogi vrlo ugledni i vrlo moćni.

Gotovo da je suvišno govoriti koliko je potraga za nestalima važna civilizacijska obaveza svih naših društava, koliko je važno da kroz taj proces potvrdimo svoju čovječnost i razumijevanje za tuđu patnju i bol, bez obzira na nečiju nacionalnost i vjersku pripadnost. Ni proces pomirenja ili normalizacije odnosa među državama nije moguće dovršiti dok se ne dozna sudbina većine nestalih, odnosno dok sve strane ne steknu uvjerenje da je učinjeno sve da se istina rasvijetli.

Listajući nepregledne stranice Knjige nestalih s detaljnim podacima o nestalim osobama gotovo je nemoguće ne zastati kraj svakog imena i zapitati se kako je i na koji način svaka od tih osoba završila život i gdje joj je posljednje počivalište. U toj su knjizi pobrojani svi nestali na području Republike Hrvatske, bez obzira na nacionalnost i vjeru, samo abecednim redom, na jedini mogući način koji priznaje civilizirani svijet. Jozo, pa Dušan, pa Ivan, pa Miloš, i tako nepregledni redovi sitno natiskanih slova. Svaki nestali je jedna nedovršena priča koju smo mi koji danas živimo dužni zatvoriti ili učiniti sve da se zatvori.

Prema podacima iz 2016. godine, Republika Hrvatska je tragala za oko 1.600 osoba, 930 hrvatske nacionalnosti i 630 srpske. Najnoviji podaci pokazuju da danas tragamo za 1.508 osoba, što govori da je proces pronalaženja i identifikacije nestalih spor i neefikasan. Razlozi za tu sporost svakako su različite opstrukcije svih strana i želja mnogih koji znaju što se dogodilo nestalima da tako i ostane. Dodatni problem je to što Knjiga nestalih, koju je 2015. godine izradio Crveni križ u suradnji s hrvatskim i srpskim vlastima, ne predstavlja konačni spisak, odnosno mnogi su ostali izvan njega.

Nedavni posjet Aleksandra Vučića Hrvatskoj izazvao je brojne kontroverze, a unatoč tome što je predstavljen kao korak prema rasvjetljavanju sudbine velikog broja nestalih, nije dao gotovo nikakve rezultate. Hrvatske udruge nestalih optužuju Srbiju da u vojnim arhivima posjeduje zapisnike o grobnicama i njihovom premještanju tokom rata, dok srpske udruge navode da mnogi Srbi nestali u prvim godinama rata nisu na popisima i traže da se to ispravi.

Iako je svakom razumnom i odgovornom čovjeku jasno da politika raspolaže svim alatima za rješavanje pitanja nestalih, nemojmo se zavaravati. Političke elite na svim stranama gotovo da se nisu maknule od politike onih elita koje su kreirale krvave sukobe devedesetih. Nestali su neželjeni podsjetnik na propale politike iza kojih brojni aktualni političari još uvijek stoje i na brojne zločine čiji su počinitelji još uvijek živi. Zato je pitanje nestalih neraskidivo povezano s pitanjem procesuiranja ratnih zločina i zločinaca koji uživaju prešutnu zaštitu na svim stranama.

U tom „sukobu interesa“ između politike, počinitelja zločina i nestalih, nestali i njihove porodice gotovo da nemaju nikakve šanse za ostvarenje istine i pravde. Ostaje jedino nada da će jednog dana najviše pozicije zauzeti ljudi svjesni odgovornosti prema tom važnom civilizacijskom i humanitarnom pitanju. Sve dotad žrtve i njihove porodice služit će kao moneta u jalovim političkim prepucavanjima interesnih skupina, bez ikakve nade u zasluženu satisfakciju.