Novakovići iz Like: Paljenje imovine poruka je da ovdje nismo poželjni

ZALUŽNICA - Otkako su im zapaljene štala i kuća u Zalužnici kraj Vrhovina i to dok su bili u Srbiji, u posjetu djeci, u životu Dušana i Mare Novaković više ništa nije isto. Osim što u svom domu više ne mogu ni prespavati, jedni od rijetkih povratnika u Hrvatsku u posljednjih nekoliko godina ne kriju koliko su ustrašeni i kakav se nemir uselio u njih, unatoč tome što na prvu ostavljaju dojam hrabrosti i odvažnosti. Nakon obavljenog očevida, policija i vještaci iz zagrebačkoga Kriminalističkog centra zaključili su da su objekti uništeni namjerno, uz pomoć zapaljive tekućine izazvanim požarom, te da je nesumnjivo riječ ‘o kaznenom djelu dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom’, no motivi i počinitelji još su uvijek nepoznati. To dodatno otežava život Novakovićima, koji sve manje vjeruju u zajamčenu sigurnost na kućnom pragu. Dušanovo i Marino imanje na izoliranom je mjestu, usred šipražja, i do njega se dolazi makadamskim putem. Neupućeni će ga prolaznik teško uočiti, pa i to pokazuje da je počinitelj dobro znao kamo ide.

- Nitko ništa nije vidio ni čuo. Nitko ništa ne zna. Pitali smo policiju, koja je korektno obavila svoj posao, što da radimo i kako da se ponašamo. Kad ti netko zapali štalu i kuću, nije ti baš svejedno: razmišljaš što će tek biti kad se smrkne, tko vreba iz šipražja. Ovdje se više ne osjećamo sigurno. Rekli su nam da ćemo službeni policijski izvještaj dobiti za nekoliko dana, a onda bismo u Gospiću trebali pokrenuti tužbu protiv nepoznatog počinitelja. Nit’ spavamo u svojoj kući, nit’ smijemo reći gdje to činimo. A kuća nam nije na glavnoj cesti, do nje treba znati doći. Pred Boga mogu stati i reći da ni s kim nismo imali nikakvih problema ili netrpeljivosti, da nam nitko ničim nije nagovijestio da se ovo može dogoditi - priča za "Portal Novosti" 53-ogodišnji Dušan u svom dvorištu, u kojem se okupilo desetak susjeda i prijatelja.

Novakovići su se u Zalužnicu vratili lani i ovoga januara registrirali obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Zemlju u svom vlasništvu, koju su do njihova povratka obrađivali drugi, upisali su u ARKOD, središnji državni registar poljoprivrednog zemljišta, na temelju čega se mogu ostvariti i poticaji. Namjeravali su kupiti ovce i živjeti od svoje zemlje, poljoprivrede i stočarstva. Kupili su potrebnu opremu: samoutovarnu prikolicu, kosilicu, grablje i ostale alatke. Sreća u nesreći je bila što se vatra koja je išla od štale zaustavila na gredi susjedne garaže, pa nije zahvatila staru drvenu kuću tik uz nju. Da je do toga došlo, šteta prouzročena požarom bila bi još veća.

- Tragično je da se ovo dešava 2018. Poslije Oluje nam je imovina devastirana i popljačkana, ali nije zapaljena. Ja nisam policajac da nekog proganjam, upirem prstom i nagađam, ali bih volio znati tko stoji iza ovog paleža. Nekome očito smeta što smo se vratili i što smo počeli obrađivati svoju zemlju. Taman kad smo malo obnovili život, opet u svojoj kući i na svojoj zemlji, netko nas tjera na ovako strašan način. I drugi se boje: ako su meni zapalili štalu, tko može garantirati da se nekom drugom to isto neće već sutra desiti? Može li nam itko uopće garantirati sigurnost i mir? - pita se Dušan Novaković.

Nikoga nije briga za nas. Paljenje naše imovine poruka je da ovdje nismo poželjni. Nismo ni u najgorim mislima mogli očekivati da bi se moglo desiti nešto tako strašno. Mislili smo da je davno prošlo vrijeme kada su se palile srpske kuće. Kako god, ne možemo ovo ostaviti – nastavlja Novaković, koji se pribojava da će po već utvrđenom scenariju i u njegovom slučaju, najvjerojatnije počinilac – ostati nepoznat.

Uglavnom staračko stanovništvo Zalužnice s velikim je olakšanjem lani bilo dočekalo povratak Novakovića, jer se konačno u tu izoliranu i opustjelu sredinu doselio netko donekle mlađi i vitalniji. Zato su im susjedi sada samoinicijativno odmah pritrčali u pomoć, pa im nekoliko dana pomagali prati pocrnjele zidove i uklanjati posljedice požara.

- Sama ovdje živim i nemam kamo otići, ali kad sam vidjela spaljenu komšijsku štalu, bila sam sva izvan sebe. Između prvih susjeda je i kilometar udaljenosti. Između naših imanja je šuma, od koje se kuće ne vide, pa tako nisam uočila plamen ili osjetila miris paleži. No sad se prvi put nakon Oluje bojim noći. Zaključavam se i pretrnem čim pas zalaje. Nije nas više strah divljih životinja, strah nas je ljudi - kaže njihova susjeda koja je željela ostati anonimna.

Razgovarajući s ljudima, doznajemo da je nedavno u susjednom selu Podumu pretučen starac kojemu je u divljačkom napadu slomljena ruka, ali zbog straha ne želi ni pred policiju ni pred novinare. Od Široke Kule i udbinskih sela do Gackoga polja bilježi se u posljednje vrijeme puno incidenata i fizičkih napada s lakšim i težim ozljeđivanjem, koji su najčešće posljedica utrke za zemljištem i poticajima, oko čega vlada nered u državnoj administraciji.

Premda će vrijedni Novakovići zasigurno brzo prionuti poslu kako bi što prije nadoknadili materijalnu štetu, mnoga pitanja ostat će otvorena. Zajedno s nama, posjetili su ih generalni konzul Republike Srbije u Rijeci Goran Petrović, saborski zastupnik SDSS-a Boris Milošević, njegov stranački kolega i načelnik Vrhovina Milorad Delić te dožupan Ličko-senjske županije Nikola Lalić iz iste stranke.

- Zastrašujuće je da se ovakve stvari događaju 23 godine nakon rata. Ljudi ne vjeruju da će počinitelji ikad biti pronađeni. Pitanje je što su motivi tih zlodjela, jesu li nacionalni ili interesni, omogućeni nefunkcioniranjem državnog sustava do te mjere da svatko može raditi što hoće a da ne bude kažnjen. Tko kome i zašto smeta u ionako opustjeloj Lici? Država i njezine institucije moraju pronaći one koji su zapalili imanje Novakovićevih, pa sankcionirati taj čin i sve ovo nasilje, od verbalnog do fizičkog, na ovom području Hrvatske. Jedino tako će našim građanima vratiti osjećaj mira i sigurnosti - rekao je na kraju posjeta Lalić.