Decenijama skupo plaćamo grešku matične službe

Moj pokojni suprug i ja smo rodom iz Like, a u Srbiju smo se doselili za vrijeme bivše SFRJ radi školovanja, nakon čega smo ovdje i ostali i vjenčali se 1978. godine. Najprije nam se 1983. godine rodio sin Milan, a zatim 1987. godine i ćerka Aleksandra, oboje u Beogradu, priča Vera Škorić za list "Srpsko kolo".

U SFRJ NIKO NIJE BRINUO O DRŽAVLjANSTVU

Kako smo suprug i ja imali državljanstvo SR Hrvatske (u okviru državljanstva SFRJ), naša djeca prema tada važećem Zakonu o državljanstvu morala su imati isti državljanski status. Međutim, matičar je upisao sina u državljanstvo SR Srbije, a kćerku u državljanstvo SR Hrvatske. Suprug i ja nismo poznavali propise o republičkim državljanstvima federalnih jedinica jer su građani imali potpuno jednaka prava kao državljani bivše SFRJ bez obzira na to kojoj su republici pripadali. Zbog toga nismo, kao i većina građana bivše zajedničke države, obraćali pažnju na tu razliku u dokumentima naše djece. Nakon završetka rata, imajući u vidu da je u Hrvatskoj živio moj otac i da posjedujemo imovinu, 2000. godine zatražila sam za sebe i djecu hrvatska dokumenta. Hrvatska je izdala „domovnicu” meni i mojoj kćerki, a za sina mi je rečeno u hrvatskom konzulatu da on ne može dobiti državljanstvo Republike Hrvatske po porijeklu iz razloga što mu je u matičnoj knjizi rođenih upisano srpsko državljanstvo. Konsultovala sam se u tom periodu s matičarima u Beogradu, koji su mi rekli da se to ne može ispraviti i uputili me na Odjeljenje za državljanstvo MUP-a, koje je potvrdilo da ispravka nije moguća, uz obrazloženje da se radilo o valjanom upisu.

SIN NE MOŽE DA KORISTI NASLIJEĐENU OČEVINU

Nakon odlaska u penziju, moja porodica i ja imamo potrebu da boravimo sve duže u Lici, ali problem je što moj sin nema „domovnicu” pa se u Hrvatskoj tretira kao strani državljanin. To praktično znači da se prilikom svakog dolaska mora
prijavljivati u MUP-u Hrvatske, a boravak mu je ograničen na 3 mjeseca godišnje. Apsurd je da je moj sin od pokojnog oca naslijedio imovinu, ali je praktično ne može koristiti zbog ograničenog boravka. Čitajući propise bivše SFRJ i danas važeće propise u Hrvatskoj smatrala sam da moj sin ipak ima pravo na hrvatsko državljanstvo uprkos informacijama koje sam dobijala.

To je bio povod da 2013. godine odemo u hrvatski konzulat u Beogradu i pokrenemo postupak za utvrđivanje hrvatskog državljanstva. Taj zahtjev je 2014. odbijen, nakon čega smo podnijeli žalbu, koja je takođe bila odbijena 2015. godine, s obrazloženjem da se moj sin u trenutku rođenja smatrao hrvatskim državljaninom, ali da mu je ono prestalo kada mu je mjesec dana poslije rođenja u matičnu knjigu rođenih upisano državljanstvo SR Srbije. Nisam razumjela zašto MUP Hrvatske toliku pažnju pridaje pukoj administrativnoj grešci u Srbiji, jer se radi o djetetu hrvatskih državljana.

PRESUDA UPRAVNOG SUDA U RIJECI UPUĆUJE NA SRBIJU

Zato smo pred Upravnim sudom u Hrvatskoj pokrenuli spor. Naša tužba je odbijena 2016. godine, a odbijena je i žalba koju smo uputili Visokom upravnom sudu. Sudovi u tom postupku nikada nisu utvrdili po kojoj je zakonskoj odredbi moj sin izgubio državljanstvo SR Hrvatske u korist državljanstva SR Srbije, već su zaključili da „ako je tužiteljev upis u evi-
denciju državljana Republike Srbije rezultat pogrešne primjene prava, tada je na tužitelju da pokrene postupak ispravka podataka o državljanstvu u svojoj matici rođenih na način i u postupku u kojem je to regulirano važećim propisima Republike Srbije” (presuda Upravnog suda u Rijeci od 1. jula 2016).

STIGLI DO USTAVNOG SUDA

Sada nas zastupa dr sc. Aleksandar Maršavelski, docent na Pravnom fakultetu u Zagrebu, koji je za nas podnio tužbu pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske, ali se ishod tog postupka očekuje tek za približno dvije godine. On je i član stručnog savjeta Udruženja za zaštitu ustavnosti i zakonitosti (UZUZ), čiji je predsjednik Savo Manojlović, pa su početkom februara ove godine inicirali amandman na Zakon o državljanstvu Republike Srbije kojim bi se riješio ovaj problem.

LINTA JEDINI SHVATIO

Obratili su se mnogim institucijama u Srbiji, ali jedino je predsjednik Saveza Srba u regionu Miodrag Linta odmah prepoznao problem i već krajem februara taj amandman predložio u Narodnoj skupštini. Mi smo u međuvremenu stupili u kontakt i s drugim ljudima koji dijele isti problem pogrešnog upisa državljanstva. Svi su bili oduševljeni spremnošću Miodraga Linte da se zauzme za nas. Amandman je upućen na razmatranje Vladi Srbije, ali Odjeljenje za državljanstvo MUP-a zadržalo je stav da se ispravke ne mogu raditi i dalo je negativno mišljenje. Za sve nas je to bilo veliko razočaranje, ali nismo izgubili nadu jer znamo da će se Miodrag Linta zajedno sa Savom Manojlovićem iz UZUZ-a i dalje boriti da se ispravi ova nepravda, zaključuje Vera.