Bivši nosioci stanarskog prava čekali pa dočekali

PAKRAC - Za šest porodica bivših nosilaca stanarskih prava, svečana ceremonija prilikom koje su im predani ključevi i ugovori o korištenju stanova u novoj zgradi na periferiji Pakraca, održana 28. septembra, bila je zasigurno među najsretnijim danima u životu. Posebno ima li se na umu da su svoje nove domove, radi administrativnih i svakojakih drugih peripetija tokom gradnje, čekali sedam dugih godina.

U trokatnicu s 25 stanova u dva ulaza uloženo je, u sklopu Nacionalnog programa stambenog zbrinjavanja koji provodi Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, 10,15 miliona kuna. Kako ističu u Uredu, stanovi su 2010. godine bili namijenjeni predratnim nositeljima stanarskog prava s područja Pakraca i Lipika od kojih su neki s protokom vremena umrli, a neki odustali od svog prava, pa je prilika za useljenje u novi stambeni prostor prvo pripala sretnicima kojima su ključeve svečano uručili zamjenik požeško-slavonskog župana zadužen za gospodarstvo Željko Jakopović, pakračka gradonačelnica Anamarija Blažević te državni tajnik i čelnik SDUOSZ-a Nikola Mažar, piše "Portal Novosti".

- Ostali stanovi bit će dodijeljeni po rasporedu i programu Središnjeg ureda, a prvenstvo će imati nekadašnji ili sadašnji stanovnici Pakraca - kazao je Mažar, koji se nada da će i prostali stanovi biti useljeni do kraja godine.

Gradonačelnica je istaknula da su gradske vlasti od početka podržavale ovaj projekt time što su Središnjem uredu prepustile građevinsko zemljište, ali i napomenula da se slični projekti, poput dodjele građevinskog materijala, trebaju realizirati brže, odnosno u kraćem roku.

Unatoč zadovoljstvu što su napokon dobili priliku useliti u novi dom, sretnici koji su prvi dobili ključeve pakračke zgrade uglavnom nisu bili raspoloženi za izjave. Iznimka su bili bračni par Vranešević, 71-godišnji Milorad i njegova četiri godine mlađa supruga Stana koji su do rata živjeli u dvoipolsobnom stanu u Lipiku.

- Moj je muž je radio u tamošnjoj Staklani, pa smo stan dobili pošto smo platili 25 posto učešća - kazala nam je gospođa Vranešević, koja se sa suprugom i sinom nakon izbjeglištva prvo vratila u selo Kričke, u kuću Miloradova oca.

- Ondje je moj muž i rođen, no u ratu oštećena kuća urušila se prije deset godina, pa smo bili prisiljeni useliti u zgradu društvenog doma, gdje su nekada bili učiteljski stanovi i trgovina, no i to je ‘privremeno boravište’ bilo u lošem stanju - kaže nam, dodajući kako im svakodnevnica proteklih godina ni u čemu nije bila bajna.

- Milorad ima malu penziju, a ja je uopće nemam, premalo sam radnog staža stekla. Osim toga, bili smo daleko od grada, pa nije bilo puno mogućnosti da se kakvim poslom štogod zaradi. Stoga smo, kako bi preživjeli, držali ovce. Kad smo zatražili stambeno zbrinjavanje s nama je bio i sin, no on je u međuvremenu zasnovao svoju porodicu i dobio dvoje djece, pa je na kredit kupio kuću u Daruvaru, gdje danas živi - govori Stana.

Vraneševići su u svojoj borbi za krov nad glavom bili i strpljivi i uporni.

- Dobili smo pristojan dom nakon 26 godina čekanja i muka, pa smo zadovoljni. Nudio nam se isprva jednosobni stan, ali smo na kraju dobili dvosobni u prizemlju - kaže Stana, pripomenuvši ipak da nisu u potpunosti sretni s time što je zgrada u koju useljavaju na samom kraju grada, pa samo do najbližeg dućana trebaju potegnuti nekoliko stotina metara.

- Milorad nekoliko puta tjedno mora do udaljenog doktora, ali je i to bolje od toga da smo ostali u Kričkama, u prostoru koji nije naš - kaže žena koja će sada s već vremešnim suprugom malo po malo opremati novi dom. Za svoj će stan, kao i svi drugi korisnici Nacionalnog programa stambenog zbrinjavanja na području posebne državne skrbi, plaćati najamninu u iznosu 2,7 kuna po kvadratu ili će ga moći otkupiti po povlaštenim uvjetima.

Za komentar smo zamolili i zamjenika gradonačelnika Pakraca Nikolu Ivanovića.

- Danas je sa zgradom koja se gradila punih sedam godina barem djelomice riješen problem bivših nosilaca stanarskog prava s pakračkog i lipičkog područja, ljudi koji su u agoniji bili dulje od četvrt stoljeća. Useljavaju porodice koje su nekada imale stanove u centru grada, a za pet su obitelji stvoreni i osnovni preduvjeti povratka iz izbjeglištva. Ne mogu reći da sam zadovoljan perifernom lokacijom zgrade, ali kako dobro poznajem ovu problematiku i znam za njihovu višegodišnju borbu i strpljenje, smatram da svi ipak moramo biti koliko-toliko sretni što su napokon dobili svoje ključeve i krov nad glavom - kaže on, ističući da se borba za prava drugih korisnika programa Nacionalnog stambenog zbrinjavanja, pogotovu po pitanju dodjele građevinskog materijala i kuća u državnom vlasništvu, nastavlja.

- Na području Pakraca imamo pet mladih porodica s djecom koje čekaju stambeno zbrinjavanje i kojima moramo što prije riješiti to pitanje kako i one ne bi odselile odavde - kazao nam je dogradonačelnik za kraj.

SIMBOL DRŽAVNE NEBRIGE I JAVAŠLUKA

‘Novosti’ su svojedobno pisale o problemima vezanima uz gradnju zgrade na pakračkoj periferiji, koja se počela podizati još u maju 2010. godine, a rok za dovršetak bio je u septembru sljedeće, 2011. godine. Na natječaju za izvođača radova bila je pobijedila tvrtka Kera-kamex iz Piškorovaca, čija je ponuda - preniska, ispostavilo se - iznosila oko pet i pol milijuna kuna: pošto je dovršeno 80-ak posto zgrade, ta je tvrtka otišla u stečaj, a ugovor s njom je raskinut. Nedovršena je zgrada potom prepuštena propadanju i devastaciji, što uslijed vremena, a što radi toga što kooperantima izvođača nisu plaćeni obavljeni poslovi, pa su neki od njih skidali već ugrađenu opremu.

Obrasla u korov, zgrada je postajala simbolom nebrige države za svoju imovinu i svoje građane. Potkraj jula 2016. godine, izgradnju je preuzela osječka tvrtka Ukras, koja je za dodatnih 2,7 miliona kuna dovršila potrebne građevinsko-obrtničke radove, što je omogućilo useljenje prvih korisnika.