Poslije 23 godine održan narodni zbor u Katinovcu na Kordunu

KATINOVAC - Mještani sela Katinovac u opštini Topusko na Kordunu poslije pune 23 godine obnovili su tradiciju seoskog zbora. Zadnji je bio 27.7.1994. Zbor u Katinovcu bio je do rata jedan od najposjećenijih zborova u široj okolini. Nije bio utemeljen na vjerskom kalendaru kao većina ostalih već u znak sjećanja na dan ustanka naroda Hrvatske koji se slavio do ranih devedesetih prošloga vijeka. Rijetko ko iz šire Katinovačke okoline da se ne sjeća nekadašnjeg zbora.

Da se ne sjeća velikog broja ljudi, ojkače pjesme, tamburica, natezanja konopca, turnira u malom nogometu na „barama“ ili čuvenih revolucionarnih govora rođenog Katinovčanina generala JNA Perice Vučetića. A tada mlađe, a danas srednje ili starije generacije teško da se ne sjećaju plesa u mjesnom domu po završetku zbora. Nesnosna vrućina kao ni prašina sa plesnog podijuma nikomu smetala nije. Bio je to zaista zbor ondašnje „Juge u malom“ jer je barem polovina učesnika bila iz komšijske Bosne od koje ih je dijelila samo rječica Glina. I nikada sukoba, nikada tučnjave. Pa čak ni grubljih startova kada igraju domaće i ekipe iz Bosne.

Istini za volju autor teksta pamti i jedan svoj grub start nad protivničkim igračom iz Bosne ali je isto tako zapamtio da je umjesto zasluženog šamara od protivnika nagrađen osmijehom i riječima „jaro igraj bolan dalje“!!! Pomenimo da je u istoj ekipi sa autorom teksta na „katinovačkim barama“ godinama igrao i aktuelni predsjednik Saveza Srba iz regiona i narodni poslanik u Skupštini Srbije Miodrag Linta. Na turnire i zborove se dolazilo pješice. Ostajalo čitav dan, pila se voda sa vrela „bratsva i jedinstva“ i čekalo da noć smjeni dan kako bi počeo ples. To su sjećanja obavijena maglom, a realnost je da je danas u Katinovcu veoma malo ljudi.

Popis iz 2011. kaže da u selu Katinovac živjelo svega 90 Srba ali i taj broj se uslijed biološkog sata do današnjeg dana umanjio. Popis iz 1991. godine bilježi ih 349. Katinovac pamti pogrom u Oluji avgusta 1995., ali i stradanje oko 400 mještana za vrijeme zloglasne NDH čija se imena nalaze na spomeniku u centru sela. Selo kao i sva ovdašnja živne tokom ljeta kada se iz izbjeglišta posjećuju i obilaze rodna ognjišta, pale svijće na grobovima. I sjeća se nekadašnjih vremena.

Možda zato što je tek prvi nakon rata katinovački zbor nije komercijalizovan kao većina ostalih, pa se uz muziku moglo i normalno popričati. Profit nije bio u prvom lanu već druženje stotinjak mještana i njihovih gostiju. A to je ono što ljudima treba. Divana, smjeha, sjećanja na neka davna vremena i pogleda ka napred. Sa nekim koga ne vidiš dvadesetak godina što u ostalim zborovima i nije baš moguće.

Zapravo ovaj narodni zbor u Katinovcu je atmosferom upravo onakav kakvi su svi bili prije 30-ak i više godina.Pohvala mještanima za ideju i za čuvanje narodne tradicije.