Pravna pomoć povratnicima

Nakon godine i pol, potkraj juna završen je SNV-ov projekt "Umrežavanje lokalnih koordinatora", koji je osmišljen kao podrška projektu regionalnoga stambenog zbrinjavanja. Kroz njega je osmero koordinatora iz sedam hrvatskih županija, koje su imale veliki broj neriješenih zahtjeva za stambeno zbrinjavanje, postalo svojevrsni posrednici između podnositelja zahtjeva - uglavnom bivših nositelja stanarskog prava iz ranjive skupine povratnika - te nadležnih županijskih državnih ureda.

- Koordinatori su radili na ukupno 508 slučajeva: prikupljali su različitu dokumentaciju, tragali za strankama s nepoznatim adresama te obilazili i informirali ljude - kaže Tatjana Vukobratović Spasojević, voditeljica projekta iz Pravnog odjela zagrebačkog SNV-a.

Projekt je financirala Središnja banka Vijeća Evrope (CEB) uz partnerstvo UNHCR-a, kojem je također stalo do toga da se napokon okonča izbjegličko-povratničko poglavlje u cijeloj regiji, ali s njime, naravno, nisu dovršeni i svi slučajevi na kojima su radili koordinatori.

- Slučajevi su privođeni kraju koliko se to moglo, no većina je još u proceduri koja će potrajati najmanje nekoliko mjeseci. Osim toga, podnositelji zahtjeva za rješavanje stambenog zbrinjavanja i dalje će se za pravnu pomoć moći obraćati uredima SNV-a u Zagrebu i Karlovcu - nastavlja Vukobratović Spasojević za "Portal Novosti".

Najviše slučajeva, njih 137, rješavano je u Karlovačkoj županiji, potom u Sisačko-moslavačkoj (78), Gradu Zagrebu i Zagrebačkoj županiji (74), Zadarskoj (68) te Šibensko- kninskoj županiji (52). Brankica Čudić, koordinatorica koja je pokrivala sjeverni dio Ličko-senjske županije, radila je na 35 slučajeva, a Nebojši Rađenoviću, zaduženom za južni dio iste administrativne jedinice te područje Gračaca u Zadarskoj županiji, pripala su 42 slučaja. Relativno najmanje slučajeva, samo 21, rješavalo se u Splitsko-dalmatinskoj županiji.

Svi uključeni se slažu da je projekt bio vrlo svrsishodan i isplativ: ljudima se pomoglo, a stvorena je i mreža terenskih aktivista. Vukobratović Spasojević ističe odličnu suradnju sa Središnjim državnim uredom za obnovu i stambeno zbrinjavanje te srpskim Komesarijatom za izbeglice i migracije.

- S njima smo odrađivali neke slučajeve. Osim toga, dokumenti nam još pristižu, pa će lokalni koordinatori svim svojim strankama, i onima s kojima su već radili i onima koje im se naknadno jave, dalje pomagati na svaki mogući način - kaže ona.

Emina Đurašević, koordinatorica projekta za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju, tumači na koje su sve načine pomagali povratnicima u postupku stambenog zbrinjavanja.

- Vršili smo i terenske provjere objekata i slično. Traganje za onima koji žive u Srbiji ali su nakon podnošenja zahtjeva promijenili adresu znalo je biti mukotrpno, no i to je uz pomoć nadležnih službi susjedne države uspješno rješavano - istaknula je.

- Ovo je bio vrlo koristan projekt, ali mi zapravo s njime kasnimo desetak godina. Dok su se ljudi u većoj mjeri željeli vratiti pa su se više interesirali za mogućnosti obnove kuća i stambenog zbrinjavanja, nije ga bilo, iako bi im se njime uvelike pomoglo. U međuvremenu, neki su se sami snašli, neki pomrli, a neki odustali od povratka. Mi smo sada dali sve od sebe, no nisam siguran je li u startu postojala iskrena namjera države da se to pitanje riješi. Stanovi u Kninu se dodjeljuju na kapaljku, uvijek se nešto čeka, pa je tako jedna zgrada čekala običnu uporabnu dozvolu godinu-dvije. Sve to odvraća ljude - smatra koordinator za Šibensko-kninsku županiju Jovica Krstanović. Ističe odličnu suradnju sa šibenskim Uredom državne uprave.

- Ondje su imali volje izdati mnogo pozitivnih rješenja, no kad bismo napokon došli do onih koji su svoj zahtjev predali prije desetak godina, ustvrdili bismo da su se već snašli na drugačiji način. S druge strane, u kninskom Uredu nisu uopće znali s koliko praznih stambenih jedinica raspolažu, pa smo to istraživali preko nadležnih službi u Zagrebu. No odonud su počesto kasnili odgovori na naše upite, koji su pritom rijetko bili pozitivni, više u stilu "čekajte ovo ili ono", pa i sad mnogo toga stoji po tamošnjim ladicama. Nasuprot tome, odlično smo surađivali s našom dožupanicom Anjom Šimpragom. Ta suradnja nije mogla biti bolja. Spomenuo je i neke slučajeve.

- Jedan stariji čovjek već dvadeset godina rješava papirologiju za obnovu kuće: kad je započeo s time imao je 76 godina, sada ima 96. Prikupio je sve papire potrebne da se zahtjev odobri, osim onog kojim se potvrđuje da stanje odgovara projektu, a koji se izdaje u Zagrebu. Boji se da će uskoro umrijeti, a da će ono u što je uložio toliko vremena, truda i novca ostati neriješeno, pa me zove svaki dan - slikovit je Krstanović.

I Nebojša Rađenović ističe da se projektom postiglo najviše što se moglo: "U nadležnim tijelima Zadarske županije nije bilo dovoljno razumijevanja i smatram da su morali imati puno više sluha za nas, no zato je suradnja sa službama u Gospiću bila korektna. Kako se broj neriješenih zahtjeva smanjio, ipak sam zadovoljan". Pohvale za suradnju upućuje na adresu cijelog SNV-a, kao i predstavnicima srpske manjine u Udbini i Donjem Lapcu.

- U šest slučajeva u kojima su zahtjevi prvotno bili odbijeni, rješenja su nakraju postala pozitivna. Osim toga, u Srbu se upravo ovih dana dovršavaju kuće za dvije stranke uključene u projekt - zaključio je jedan od koordinatora ove SNV-ove inicijative.