Po 1000 evra stipendije najboljim učenicima Srpske pravoslavne gimnazije u Zagrebu

ZAGREB - Odlukom porodice Milojka Mikea Vucelića (1930-2012) da sa po hiljadu eura stipendira desetoro učenika Srpske pravoslavne opće gimnazije u Zagrebu ispunjava se želja toga sudionika američkoga svemirskog programa Apollo, koji je rođen u Hrvatskoj. Prije nekoliko godina Mike Vucelić je obišao Gimnaziju. Razveselilo ga je saznanje da je uglavnom pohađaju uglavnom učenici koji nisu iz Zagreba, nego sa siromašnih područja što ih je rat dodatno poharao.

- Vucelić je umro prije četiri godine, no njegova je žena lani boravila u Zagrebu i s mitropolitom Porfirijem dogovorila ovakvu suradnju - kaže sveštenik Slobodan Lalić, vršilac dužnosti direktora Gimnazije.

- Moj otac je želio pomoći pravoslavnoj zajednici u Hrvatskoj jer je rodom odavde, a činilo mu se najbolje to učiniti potporom obrazovnoj instituciji i njezinim učenicima. Dogovoreno je da prednost pri stipendiranju, koje će pokrivati troškove smještaja i prehrane u đačkom domu te džeparac, imaju učenici s najboljim uspjehom u drugom, trećem i četvrtom razredu. Ovakva suradnja odvijat će se i narednih godina - rekao je Mikeov sin Aleksandar, koji je nedavno posjetio Zagreb.

Aleksandar Vucelić se nada da će ovakva suradnja nadahnuti i druge svjetski uspješne ljude da pomognu svojim sunarodnjacima.
- Ima mnogo uspješnih ljudi koji imaju dosta novca, samo ih treba zainteresirati za neki oblik humanitarne akcije, pa možda netko od stipendista, nakon gimnazije i fakulteta, završi na nekom svemirskom programu - kazao je sin čovjeka čiji je put do mjesta direktora svemirskog programa Apollo bio vrlo trnovit.

Porodica Mikea Vucelića porijeklom je s Korduna, iz Gornjih Dubrava, a rođen je 11. juna 1930. godine u Garešnici. Djed mu je stradao u ustaškom masakru u Gudovcu, a baki se trag zameo u Jasenovcu. Nakon gimnazije, na Strojarskom se fakultetu započeo baviti aeronautikom, a nakon diplome radio je kao inženjer u štutgartskom Mercedes Benzu, potom i Fordu u Koelnu.

- Moj otac je u SAD došao s 50 dolara u džepu, što je bilo dovoljno da otputuje do strica Đure, koji je bio sudac u Zapadnoj Virdžiniji. Stric mu je kazao da već sutra može početi raditi u rudniku ugljena, ali je tata zamolio za sedam dana ‘odgode’, tokom kojih je mahnito nazivao tvornice koje proizvode avione, sve dok mu nije ponuđen posao u Cessni. Da nije dobio taj posao, ja bih vjerojatno bio sin rudara - kaže Aleksandar.

Nakon Cessne, Mike se zaposlio u denverskoj kompaniji North American Aviation, gdje je projektirao uređaj za katapultiranje pilota.
- Doktori su tvrdili da nitko pri određenim brzinama ne može biti izbačen iz aviona i ostati živ, ali je on uređaj testirao na pustinjskom poligonu; kako je Denver tada bio pun isluženih kauboja koji su se odali piću, uvijek je za šaku dolara mogao pronaći ‘pokusnog kunića’. Na prvu javnu prezentaciju došli su najviši oficiri američkog zrakopolovstva pred kojima su doktori ponovili svoje sumnje, ali se među njima našao general s bogatim iskustvom ratnih letova i rekao da će sam testirati uređaj. Nasreću, sve je dobro prošlo - prisjeća se Aleksandar očeva životnog puta.

Vucelić je u Apollo bio uključen od početka realizacije toga programa, prije čega je dobio i američko državljanstvo.

- FBI i druge tajne službe dugo su i često birokratski provjeravale mog oca, jer je došao iz komunističke Jugoslavije. Na jednom je skupu trebao govori o vrijednostima slobodnog svijeta zajedno s Andrijom Artukovićem, što je odbio. A kad su ga upitali zašto to ne želi učiniti, ako su već obojica antikomunisti, govorio je o stradanjima svoje porodice u režimu kojem je Artuković bio ministar. Ipak, nije mogao izbjeći kontakte s Wernherom von Braunom, ocem američke astronautike. Njihovi susreti bili su jako česti, jer je taj bivši časnik SS-a bio njegov neposredni šef - kaže Aleksandar.

Mike Vucelić je u Sjedinjene Države uspio dovesti i zaposliti i neke svoje rođake i prijatelje. Na jednoj se zabavi upoznao se s Ingeborg Pearl, Njemicom iz Bavarske, s kojom se kasnije vjenčao. Od sedamdesetih prošlog stoljeća sve češće boravio je u rodnoj zemlji, pa i u Zagrebu, gdje je imao kuću.

- Bio je vrlo nesretan kad je buknuo rat, pogotovo stoga što ga život u SAD-u nije činio sretnim. Često je govorio da bi u socijalizmu bio sretniji - završava priču o svom tati Aleksandar, čiji je 15-godišnji sin Nikola također povezan s djedovom rodnom grudom.

- Ljetos je bio u Dvoru, gdje je u sklopu nekog EU-projekta sudjelovao na svojevrsnoj radnoj akciji, tokom koje je imao priliku upoznati svoje vršnjake iz Hrvatske i Evrope. I, za razliku od mene, on tečno govori hrvatski - kaže Aleksandar Vucelić.

VAŽNA ULOGA U APOLLU

Mike Vucelić je u programu Apollo bio zadužen za otklanjanje pogreški do kojih bi moglo doći tokom leta: svojim najvećim dostignućem smatrao je misiju Apollo 8 iz 1968. godine, kada je uvjerio šefove programa da letjelica uspješno može na put oko Mjeseca, kao i svoju pomoć astronautima u Apollu 13. Pošto je Apollo 11 uspješno sletio na Zemljin satelit, NASA odustaje od Apollo-misija 18, 19 i 20, a Vucelić dobiva zadatak da proširi mogućnosti matičnog broda za istraživanje Mjeseca iz orbite, iz čega se razvila orbitalna svemirska stanica Skylab.

Za rad na projektu Apollo Vucelić je dobio više nagrada i priznanja. Nakon napuštanja NASA-e, radio je u nekoliko tvrtki, među njima i u vlastitoj kompaniji Ideal Electric. Živio je sa suprugom u Mansfieldu u saveznoj državi Ohio, a preminuo je 2012. godine u kalifornijskoj La Jolli.

Knjigama ‘Apollo XIII javlja… Houston, imamo problem’ i ‘Apollo XIV javlja… Motor ugašen, mi smo na Mjesecu’ u izdanju zagrebačke Tehničke knjige, popularizirao je astronautiku na ovim prostorima i stekao mnogo poklonika.