Poroci javni, vrline tajne

ZAGREB - Bandić: Gotovina će biti počasni građanin Grada Zagreb’. Naslov je to ‘Večernjeg lista’ od 27. kolovoza, sličan naslovima većine masovnih hrvatskih i regionalnih medija. Naime, kako kaže vijest, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić je na putu sa Sportskih igara mladih u Splitu stao u Pakoštanima i sastao se na ‘prijateljskoj kavi’ s Antom Gotovinom. Tu je Bandić umirovljenom generalu ponudio da ga 10. rujna predloži Skupštini Grada Zagreba za počasnog građanina, što je ovaj skromno, u svojem stilu, prihvatio.

Ovo zapravo i nije vijest, jer nakon što je Mladen Markač istu titulu već primio na Dan grada 31. svibnja, sasvim je razumno da i njegov partner iz optužnice primi istu počast. Naravno, jednog dana će vrlo vjerojatno isti dobiti svoje ulice, trgove i parkove jer će status počasnog građanina biti snažan argument za fizičku prisutnost njihovog imena u javnom prostoru. Sve je to sasvim logičan nastavak punjenja zagrebačkog javnog prostora imenima branitelja, generala i državnika iz 90-ih. Ne bi bilo nimalo čudno da Bandić isti status u jeku predizborne kampanje ponudi Đuri Glogoškom, u svojem očajničkom pokušaju promocije na nacionalnoj razini. Ponudio bi on već ovaj častan status i Tomislavu Merčepu, koji ga je podržao tijekom kampanje za predsjedničke izbore 2009. godine, ali s obzirom da je ipak nezgodno takav status dati osuđenom ratnom zločincu, prinuđen je na čekanje još nekoliko godina, dok hrvatsko pravosuđe odluči je li Merčep uistinu bio zapovjednik tzv. merčepovaca.

Kada smo kod obilježavanja javnog zagrebačkog prostora, uz Merčepa se veže jedno drugo ime – obitelji Zec. Obitelji koja je ubijena od strane merčepovaca (ne povezivati s Merčepom, op.a.), Inicijativa mladih za ljudska prava naimijenila je jednu zelenu površinu u Selskoj ulici na zagrebačkoj Trešnjevci. U više navrata gradskom Odboru za imenovanje naselja, ulice i trgova, Inicijativa je predložila da se lokacija koja se nalazi nasuprot osnovne škole ubijene 12-godišnje Aleksandre Zec i nedaleko od njene obiteljske kuće imenuje po toj obitelji.

Prve prijedlozi poslani su još 2011., a 2012. godine zajedno s Documenom – Centrom za suočavanje s prošlošću i Građanskim odborom za ljudska prava. Tada je predsjednik odbora, SDP-ov Marin Knezović, odigrao svoju časnu ulogu blokiranja inicijative. U travnju 2014. godine prijedlog je ponovno predan Odboru, podržan od strane 99 javnih osoba, predvođenih, za njega neuobičajeno hrabrim, tadašnjih predsjednikom Ivom Josipovićem i bivšim predsjednikom Stjepanom Mesićem. Uz obitelj Zec, ostala predložena imena, koja bi krasila okolne ulice i stvorila svojevrsno Naselje sjećanja, bili su: Milan Levar, Josip Reihl Kir, Slobodan Budak i Vladimir Primorac.

Odbor na čelu s HDZ-ovim Zoranom Piličićem, bivšim pripadnikom HVO-a, i ostalim članovima -Sunčanom Rupnik Blažeković, Alenom Ostojićem, Vesnom Sudar i Željkom Kvesić – odlučio je u listopadu 2014. godine da se od navedenih prijedloga izuzmu Levar i obitelj Zec, a da drugi ulaze u Fond imena, iz kojih će se onda imenovati prigodne javne površine. Razlozi su bili različiti pa tako Piličić nije imao razumijevanja za svojeg suborca Levara, čije je 15. godišnjica atentata nedavno obilježena, jer njegovi ubojice nikada nisu otkriveni niti procesuirani. Time je zapravo okrenuo argument organizatora inicijative protiv njih samih. Samim time, Odbor je smatrao da je nemoguće utvrditi je li Levar zaslužio taj status. Očito ga njegovo svjedočenje protiv Tihomira Oreškovića i Mirka Norca, kasnije osuđenih ratnih zločinaca, usprkos nažalost potvrđenoj životnoj opasnosti, ne čini zaslužnim. Očito Levar nije vjerodostojan, mada ga je takvim i sam Merčep okarakterizirao u intervjuu ‘Nedjeljnoj Dalmaciji’ u travnju 2000. godine. Možda Odbor čeka da ga Merčep predloži, jednom kad mu sud dokaže da nije zapovjedao merčepovcima.

Obitelj Zec je odmah odbačena jer, kako je obrazloženo, više njenih članova mora biti zaslužno. Predlagač ispred Inicijative mladih za ljudska prava, Mario Mažić, na navedenom je sastanku predložio imenovanje parka po Aleksandri, kada je već Piličić izrazio sumnju u ono čime njen otac Mihajlo bavio tijekom rata.

Međutim, Odboru se ta ideja nije svidjela jer, kako su obrazložili, nije zgodno da se djeca igraju u parku koji nosi ime po ubijenoj djevojčici. Šteta što se nisu rodili ranije, pa da svojim moralnim vrlinama upozore 30 milijuna ljudi, uglavnom tinejdžera da ne čitaju dnevnik Anne Frank i sugeriraju odborima za imenovanja Pariza, Eindhovena i njenog rodnog Frankfurta na Majni da ne imenuju parkove ili čitava naselje njenim imenom, jer, eto, ‘nije prikladno’.
U međuvremenu park je umjesto Aleksandrinog imena dobio ime po Kati Šoljić, znanoj kao Majka hrabrost, kojoj su četiri sina poginula tijekom rata 90-ih. Park je preimenovan simbolički na Majčin dan u svibnju ove godine, a svečano proglašenje upriličili su, između ostalih, branitelji iz šatora u Savskoj i sveprisutni Bandić. Na taj način će se djeca mirno igrati u parku nazvanom po ženi koja nije umrla nasilnom smrću, već je pokopala četvero djece. Pitanje je samo kakva se poruka šalje majkama koje će svoju djecu dovoditi u njega.

---

Piše: Sven Milekić; Portal Novosti