Ukradeno ime glinske škole

Detalji: Banija Online; Novosti; 10 Decembar 2014; 3821

GLINA (Tjednik Novosti) - U zadnjih nekoliko stoljeća brojne su konkretne ličnosti svojim djelovanjem pridonosile društvenom, političkom, vojnom, kulturnom, umjetničkom, sportskom i drugim oblicima života Gline i glinskog kraja. Među više stotina spomena vrijednih osoba različitih nacionalnosti, vjerskih, ideoloških i političkih orijentacija, posebno se ističe ime Luke Bačaka (1885. – 1944.), dugogodišnjeg profesora i direktora glinske gimnazije. Tko je zapravo bio ovaj Glinjanin i zašto je njegova biografija danas opet važna?

Luka Bačak rodio se u Velikom Trojstvu kod Bjelovara, u siromašnoj seljačkoj obitelji. Dječak Bilogore, učenik Bjelovara, student Zagreba i Praga, svoje prvo namještenje profesora staroklasične filologije dobio je u bjelovarskoj Kraljevskoj Velikoj realnoj gimnaziji, uoči Prvog svjetskog rata. Međutim, već tada on i njegova zaručnica Jelka, kćerka poznatog glinskog građanina Josipa Littera, razmišljaju kako da se skrase u Glini, s namjerom da ondje započnu zajednički život.
Nakon sloma Austro-Ugarske i stvaranja Kraljevine SHS, Luka Bačak 1923. godine dobiva premještaj radi službovanja na Državnoj realnoj gimnaziji u Glini, čije tradicije sežu još od doba Vojne krajine. Predan svom poslu, uzoran profesor i brižan otac svoje djece, ljubitelj violine ali nadasve cijenjen građanin, od školske godine 1927/28. postaje direktor glinske gimnazije, na dužnosti koju će narednih godina obavljati savjesno i s puno uspjeha. Sačuvani godišnji izvještaji Realne gimnazije u Glini (od 1931/32. do 1939/40.) i danas zorno svjedoče o trudu ovog vrijednog čovjeka da unaprijedi ovdašnje školstvo, na dobrobit sve brojnijih glinskih đaka. Njegove ambiciozne planove za izgradnjom i otvaranjem nove i Velike gimnazije u Glini spriječio je nažalost, Drugi svjetski rat.

Unatoč svim strahotama glinske 1941., Bačak ostaje na čelu gimnazije sve do oslobođenja Gline 11. siječnja 1944. Pa ipak, jeziva ljudska cijena Drugog svjetskog rata u glinskom kraju nije bila prepreka da na prvim javnim izborima bude izabran za predsjednika prvog Narodnooslobodilačkog odbora grada Gline. Njegovo antifašističko opredjeljenje i humanizam te ugled koji je uživao među građanima bili su od značajne pomoći i Prosvjetnom odjelu ZAVNOH-a da se već 14. veljače u Glini otvori Partizanska gimnazija, treća na oslobođenom teritoriju za vrijeme rata (Otočac – Rujevac – Glina). Upravu gimnazije preuzima Luka Bačak, ali tragično pogiba već poslije trinaest dana.

Naime, prilikom jednog od kratkotrajnih napada neprijateljske vojske na Glinu, gradski NOO sklonio se u napuštenu upravnu zgradu nekadašnje Talionice željeza u Vranovini, nadomak Topuskog, u kojoj se do pred kratko vrijeme nalazio CK KP Hrvatske. Nažalost, bilo je već kasno za spas: neprijateljski avioni bombardirali su zgradu, a pod hrpom ruševina smrt je našlo 11 ljudi, žena i djece, među njima i Luka Bačak.

Tragična smrt ovog umnog čovjeka predstavljala je veliki gubitak za poslijeratni razvoj Gline. Njegovo djelo, međutim, nije ostalo zaboravljeno – 1951. godine na prvom katu zgrade gimnazije uzidana je spomen ploča, čiji je tekst glasio: ‘U prvoj desetgodišnjici narodnog ustanka u znak sjećanja na dugogodišnjeg direktora ove škole Luku Bačaka koji je kao predsjednik GNO Glina poginuo u Vranovini 27. veljače 1944. godine, podigoše ovu spomen ploču nastavnici i učenici.’
Nekoliko godina kasnije, 1955., lokalna organizacija Saveza boraca podigla je na katoličkom groblju u Glini zajedničku spomen grobnicu Luki Bačaku, članovima prvog NOO grada Gline i ostalima koji su tada tragično poginuli.

Početkom 1960-ih, kada nastaje sve veća potreba za stručnim i obrazovanim kadrovima, u Glini se gradi nova i moderna gimnazija koja će ponijeti upravo ime Luke Bačaka, što je prijedlog Školskog odbora koji će Skupština općine Glina jednoglasno usvojiti 27. studenog 1963. godine. Gimnazija se nalazi u Omladinskoj ulici, a u njenoj neposrednoj blizini uskoro niče i nova Osnovna škola (1968., pod imenom narodnog heroja Nikole Demonje), koja zajedno s Dječjim vrtićem, čini pedagoški centar Gline.

Od školske godine 1976/77. Gimnazija prerasta u Centar usmjerenog obrazovanja. Luka Bačak, u kojem se školuje oko 500 srednjoškolaca u nekoliko zanimanja. To je već moderna srednjoškolska ustanova, kojoj po prostoru, kabinetskom radu i opremljenosti, higijenskim uvjetima i prije svega prosvjetno-pedagoškoj strukturi predavača mogu biti zavidni Centri i iz daleko razvijenijih sredina. Najviše lokalno priznanje, Listopadska nagrada Skupštine općine Glina 1981. godine, bila je samo potvrda postignutih rezultata i nalaza Republičke pedagoške inspekcije.

Dvije godine kasnije proslavljene su i dvije obljetnice: 25 godina od osnivanja srednje Ekonomske škole i 20 godina od otvaranja nove zgrade Gimnazije u Glini. Tim povodom tiskan je prigodni broj školskog lista Mladost, priređena je izložba o povijesti školstva na Baniji, a u predvorju škole svečano je otkrivena spomen ploča sljedećeg sadržaja: ‘Učio je mlade dostojanstvu života i srce darovao zori slobode. Luki Bačaku podižu ovu ploču radnici i učenici Centra. 4. VI. 1983.’

Raspad Jugoslavije i ratovi koji su uslijedili nakon tog raspada, potaknuli su 1990-ih godina potrebu stvaranja novih službenih politika sjećanja (i zaborava) te redefiniranja prošlosti, kojima su kao okvir poslužili antikomunizam i novo nacionalističko tumačenje partizanskog pokreta. Prve promjene u službenim politikama sjećanja koje su se dogodile u Hrvatskoj uključivale su preimenovanje mnogih ulica i škola koje su nosile imena slavnih partizana, narodnih heroja i komunista, a kojima su dodijeljena imena poznatih ličnosti iz hrvatske povijesti. Zajedno sa memorijalima, spomenicima i spomen pločama, one su pridonosile i simboličkoj prisutnosti nove vladajuće ideologije u svim javnim prostorima, pa tako i onima u Glini.

Kako je u toj tranziciji prošao Luka Bačak, koji je za dvadeset godina boravka u ovom mjestu zaslužio glas brižna pedagoga i čestita građanina? Odgovor na to pitanje dale su 1995. lokalne vlasti, uz prešutnu podršku prosvjetnih radnika koji tu školu i danas intelektualno i stručno predstavljaju: Bačakovo ime izbrisali su iz naziva škole, a spomen ploču sakrili slikom, čija je jedina svrha da nametne zaborav na stvari i događaje iz povijesti Gline.

Iskazivanje pijeteta prema žrtvi Luke Bačaka i poštovanja prema njegovom radu, prije svega je civilizacijski čin. Brojni bivši profesori i đaci glinske gimnazije (uključujući i potpisnika ovih redova) smatraju da ponovno otkrivanje spomen ploče nije gesta dobre volje već ispravljanje bar jedne pogrešne odluke iz 1996. godine, a razvijanje kulture sjećanja priznanje humanističke i antifašističke tradicije u školi koja svakako pamti i bolje dane.

Piše: Igor Mrkalj. Ukradeno ime glinske škole. Novosti (Zagreb) #781, petak, 5. prosinca 2014., str. 4–5