Sakralni objekti Korduna i Banije na meti pljačkaša

SISAK (SNV) - Odmah nakon Oluje, u kolovozu 1995., nakon što je većina stanovnika Banije i Korduna napustila rodna ognjišta, horde pljačkaša počele su obilaziti napuštena sela, odvoziti ostavljene poljoprivredne strojeve, namještaj, bijelu tehniku i sve što iole vrijedi, pa čak i cijele drvene autohtone banijske kuće.
Pljačke traju još i danas, a posljednjih godina zaredale su krađe crkvenih zvona od kojih su neka pravi relikti i umjetnička djela čija vrijednost višestruko prelazi cijenu bronce po kilogramu, što je, zapravo glavni motiv kradljivaca. Velikim batovima zvona lome i komadi završavaju u otkupnim stanicama metala širom Hrvatske, a njihovi vlasnici i direktori, iako se na odlomcima jasno vide izliveni ornamenti, natpisi i godine lijevanja, čitavu stvar zataškavaju, isplaćuju donosioce kao da je riječ o starom frižideru, štiteći tako lopove od kojih uglavnom i žive. U većini slučajeva policija je nemoćna, tu i tamo kradljivce otkriju, procesuiraju, odleže neko vrijeme u zatvoru, pa poslije toga, opet u pljačku.
Glasnogovornica Policijske uprave Sisačko – moslavačke, Sanja Klasnička navodi da je u rujnu 2005. ukradeno je zvono sa crkve u Svračici, a počinitelji su otkriveni i procesuirani. U Gornjoj Čemernici zvono sa crkve nestalo je u travnju 2010. a iste godine ukradena su zvona sa tornjeva crkava u Komogovini, Malom Obljaju i Velikoj Graduši kraj Sunje. Kradljivci iz Komogovine i Velike Graduše su otkriveni. U jednoj otkupnoj stanici pronađen je dio zvona na kojem je pisalo da je odliveno u Grazu (Austrija) 1921. godine, po uzoru na zvono iz 1714. godine. U Donjem Selištu, prije par mjeseci ukradeno je zvono sa drvene crkve na mjesnom groblju. Sve krađe dogodile su se na pravoslavnim crkvama. Postupci se vode protiv počinitelja, a ne i protiv otkupljivača sekundarnih sirovina - kaže Sanja Kvasnička. U restauratorskom odjelu Ministarstva kulture RH zabrinuti su zbog sve učestalijih krađa crkvenih zvona.

- Mnoge pravoslavne crkve na Baniji i Kordunu po zaštitom su jer je riječ o vrijednim spomenicima kulture. Upravo kada je smanjena krađa autohtonih drvenih kuća koje su kradljivci pomno i pažljivo demontirali, kasnije prodavali i montirali u vinogradima i imanjima središnje Hrvatske, evo nove napasti. Većina ukradenih zvona svojevrsna su umjetnička djela, vrlo stručno lijevana, s raznim natpisima, ornamentima, datumima lijevanja i imenima majstora ljevača i svetaca - kaže Ivana Miletić Čakširan, pročelnica Konzervatorskog odjela u Sisku.

Glinski paroh Slobodan Drakulić u studenom prošle godine išao je pripremiti crkvu u Donjem Selištu za bogosluženje i nemalo se iznenadio kada je vidio da je s tornja nestalo zvono.

- Odmah sam o tome obavijestio policiju, izvršen je uviđaj i do danas o zvonu ništa ne znamo. Riječ je o jedinstvenoj i rijetkoj drvenoj crkvici sagrađenoj krajem 18. stoljeća, kakvih je u Hrvatskoj vrlo malo i uglavnom su sve zaštićene zakonom kao spomenici kulture. Kao sveštenik, ne osuđujem ljude koji su to počinili, već osuđujem takve postupke. U većini slučajeva policija tapka na mjestu, a bilo bi dobro da pročešljaju stovarišta starog željeza, jer su zvona ukradena da se prodaju. Po meni, ne treba krenuti u istragu od crkve već od tvrtki koje otkupljuju metalni otpad - mišljenja je paroh Drakulić. Đuro Baltić živi na Baltić brdu, povrh groblja u Donjem Selištu i drvene crkvice Mihaila Arhanđela, s koje je prije par mjeseci ukradeno zvono.

- Normalnom čovjeku teško je povjerovati da netko krade po crkvama. Kakvi su to ljudi i da li je njima išta sveto? Za zvono se može dobiti možda par stotina kuna. Taj novac se može lako zaraditi ako nekoj baki i djedu pokosiš dvorište ili nacijepaš drva. Crkva u Selištu je drvena, gradili su je stari majstori i tesari kakvih više nema. Zvono je bilo staro više od 200 godina i njega su lijevali metalci, pravi umjetnici svog zanata. Bilo je neprocjenjivo, a kao hrpa bronce, vrijedilo je pola dana posla - razmišlja Đuro Baltić.

U Gornjoj Čemernici, kraj Topuskog, ono malo povratnika, koji su se vratili na rodna ognjišta još živo pamte krađu zvona s mjesne Crkve Svete Petke, prije točno četiri godine. Crkva je, netom prije krađe, teškom mukom u potpunosti obnovljena i mještani su se radovali njenom novom ruhu. Nisu niti slutili da će crkva ostati bez zvona.

Krajem travnja 2010. nepoznati počinitelji su sa zvonika ukrali zvono, a unutrašnjost crkve "olakšali" za tri svijećnjaka i kandilo. Kuća u kojoj s bolesnom majkom, živi Mara Mrkšić, svega je stotinjak metara od crkve, ali te noći ništa nisu čule.

- Psi su bili noću pušteni kao obično, zbog lisica i druge divljači. Te noći nisu niti zalajali, a inače cijelu noć, na svaki sumnjivi šum bjesomučno laju. Kad smo ih ujutro vezali, primijetili smo da su nekako opijeni i nisu htjeli jesti. Vjerovatno su im kradljivci donijeli hrane i neko opojno sredstvo, čim nisu zalajali, što znači da je krađa pomno isplanirana.

Nije mi jasno kako su uspjeli sa zvonika skinuti zvono teško više od 150 kilograma. Niti su psi zalajali, niti se zvono oglasilo. Sve je odrađeno u tišini: zvono naše crkve i još neke stvari potpuno neprimijećeno su odvezeni iz sela - prisjeća se Mara Mrkšić.

AUTOR: Vladimir Jurišić