O ŽIVOTU ŽENA NA BANIJI

PETRINJA- Mjesec mart uvijek prolazi u znaku žena samim obilježavanjem 8. marta, Dana žena kada proslavljamo dostignuća žena u svim sferama života u spomen na 8. marta 1908., kada je 15.000 žena zaposlenih u tekstilnoj industriji u New Yorku prosvjedovalo tražeći kraće radno vrijeme, bolju plaću, pravo glasa i zabranu rada djece, no često u našem društvu zaboravljamo na žene sa područja od posebne državne skrbi, ratom pogođenih područja koje gotovo i ne dižu svoj glas i u tome društvu su većinom podcijenjene i o njihovu životu malo se govori. Rad sa ženama u svrhu poboljšanja socijalnih vještina, poboljšanja komunikacijskih vještina u situacijama zajednice života sa supružnicima oboljelim od PTSP-a, kao i ostalim nedaćama koje nameće ugrožena egzistencija potreban je području ratom osiromašene Banije.

Razgovarali smo o osobitostima života na Baniji prema iskustvima mr. sc. Daše Poredoš Lavor koja kao članica Rehabilitacijskog centra za stres i traumu Zagreb sudjeluje u provođenju projekta koji je odobren i financiran putem Matra Kap projekt Nizozemske vlade. U okviru tog projekta aktivno djeluju na područjima Banije – točnije na području Dvora, Hrvatske Kostajnice, Hrvatske Dubice, Gline i Petrinje. Za žene koje su duže vremena nezaposlene i koje su korisnice novčane pomoći iz sustava socijalne skrbi organizirali smo informatički tečaj u Petrinji.

Žene se osnažuje po pitanju osobnih kapaciteta za suočavanje sa zahtjevnim životnim situacijama i dovoljno dobrim predstavljanjem sebe na tržištu rada – pisanje životopisa, razgovori za posao, predstavljanje svojih radnih iskustava i životnih postignuća. Žene su najčešće mišljenja da nisu ravnopravne niti u obiteljima: kućni poslovi su često isključivo „ženski posao", vrlo malo ih se pita o vođenje obiteljskog budžeta, svaka druga žena poznaje neku žrtvu fizičkog nasilja u obitelji i smatraju da žrtve obiteljskog nasilja ne zatraže pomoć, žene smatraju da je unutar obitelji psihičko nasilje češće od fizičkog nasilja nad ženama. Nasilje u obitelji postoji u mnogo oblika, od tjelesnog, mentalnog, ekonomskog, seksualnog, verbalnog, privatnog i javnog; uzmemo li u obzir zlostavljanje djece i starijih osoba i dobit ćemo sliku nasilja u obitelji – govori nam mr. sc. Daša Poredoš Lavor.

Ovaj oblik nasilja "nevidljiv" je i prikriven stereotipom patrijarhalnog društva uvriježenih obiteljskih odnosa, šutnje i srama. Obiteljsko nasilje uglavnom je obavijeno tajnama, šutnjom, sramom – a to stvara „tamne brojke podataka". Žene iz straha ne čine ništa, mnoge i ne znaju gdje bi pomoć tražile. Dio njih je odrastao u obiteljima gdje su očevi tukli njihove majke, pa razmišljaju „I moja je majka trpjela, pa ću i ja". Neke iz nesigurne egzistencije ne usude se niti suprotstaviti, niti otići jer su ekonomski ovisne o svojim zlostavljačima. Nekim partnerima s dugogodišnjim poremećenim odnosima razni elementi koji ukazuju na obiteljsko nasilje kao što su česte i grube svađe, vrijeđanja, poniženja, prijetnje – s posljedičnim napuštanjima obiteljske zajednice, te ponovno vraćanje u nju – pretvara se u stil življenja, čime se šalje vrlo loša poruka djeci, koja najčešće uče po modelu, promatrajući i tako jednu lošu sliku funkcioniranja prenose i u svoje buduće živote.

Žene sa Banije oduvijek su poznate kao vrijedne žene, domaćice, majke i „delačice" – oduvijek su bile talentirane u izradi raznih rukotvorina, no danas van svojih kućnih obaveza provode dosta vremena gledajući TV jer nemaju neki konkretan hobi. Kao najveći razlog toga navodi nam mr. sc. Daša Poredoš Lavor je bijeg od stvarnosti kao posljedica mnogih frustracija (nezadovoljstava) svakodnevnog života, uz manjak osobne pozitivne unutarnje motivacije za konkretnim promjenama. Trebamo podučiti ljude da mogu mijenjati samo sebe, a da će se promjena drugih odvijati i pod utjecajem našeg mijenjanja. Isto tako je i sa učenjem zdravijih i odgovornijih zdravstvenih i društvenih ponašanja, koja prije svega uključuju eliminaciju loših zdravstvenih navika, kao što su pušenje, konzumacija alkohola, posezanje za lijekovima kako bi se riješili boli razne uzročnosti (umjesto suočavanja s problemima i njihovim rješavanjem), kao i drugim suvremenim ovisnostima. Ono što nama najviše nedostaje, a to je pravovremena prevencija. Ako partneri na vrijeme razgovaraju o raznim temama svoga braka i zajedničkog života, nastoje mirno i konstruktivno rješavati nastale probleme, čine primarnu prevenciju obiteljsko nasilja – jednostavno, zalažu se da do nasilja ne dođe. Ljudi su danas općenito prilično otuđeni jedan od drugoga, vrlo malo razgovaraju, vrlo se malo slušaju i čuju, ... , prilično su zatvoreni s puno nepovjerenja prema drugima. Sve dodatno i još više zakomplicirava ekonomska i moralna kriza, koja se vuče još od usporenog i nedovoljnog poslijeratnog oporavka. Ljudi su opterećeni prošlošću, žive u nesigurnoj sadašnjosti, a budućnost im je velika nepoznanica. Potrebno je stvoriti takvu strukturu dana da je dan ispunjen raznim aktivnostima i da pri provođenju istih postoji osjećaj zadovoljstva, da nas veseli to što radimo, da naši ukućani cijene naš rada i da obitelj, a tako i društvo bude jedna prava aktivna zajednička cjelina. Ne smijemo dozvoliti da život živi nas, već da mi živimo život – zaključuje mr. sc. Daša Poredoš Lavor.

AUTOR: Dijana Miličević