POVODOM OBILJEŽAVANJA 66-GODIŠNJICE 7. BANIJSKE UDARNE DIVIZIJE

 

RASTANAK S BANIJOM

 

Još nikad toliko vukova ne dođe iz daljina da zubom koljačkim kolje u ovom kraju, gdje zemlja ljudskim tijelima diše, gdje dimovima zgarišta zrak miriše, a snježna bjelina cvjeta crvenim ružama krvi.

Idu vukovi

da djeci otmu kolijevke tople

i majčine dojke,

da kostobolnim bakama ugase ognjišta

i momcima utihnu pjesmu bećarsku,

da djevojkama pokidaju sanje o svatovima i tek započete vezove s cvjetovima sreće...

 

Dolaze vukovi,

s vjetrovima što brišu brežuljcima,

i nose plamene jezike,

pustoš i bezbroj smrti.

 

Dolaze vukovi,

a Banija bi htjela živjeti!

Htjela bi pjevati!

Htjela bi barjake razvijati

i koračati cestama pobjeda!

 

Idu vukovi!

Banija na položajima,

u snijegu zavijana,

budna u noćima,

na stražama vječnim,

u  jurišima,

rađa se kroz umiranje svojih junaka

i srcem štiti kolone

što kreću neznanim stazama

stradanja i spasa.

 

Banija se rastaje s Banijom,

jer samo tako doći će povratak

u gnijezda pradjedova.

A tko zna ima li u bespuću

mlijeka za gladnu dojenčad,

ima li topline za smrznute na prtinama,

ima li mjesta za grobove palih,

lijeka za tifusare

i ranjene!

Ima li negdje Banije za Banijce

iz kolona i rovova

nad kojima sviraju orkestri smrti!

Ima li zaklona za Diviziju

koja grudima mrvi čelične oklope ofanzive!

Ima li tragova nade

u zimi beznađa!

 

Banijo,

ostani zavijena snijegom,

garava od ugaraka izgorjelih bajti,

okićena crvenim broševima krvi,

išarana tragovima smrznutih stopala,

zavi u njedra lješeve palih,

odmori se od jauka

i rana

i strpljivo čekaj dane

kad ćemo ti donijeti radost povratka!

 

Tada ćemo zajedno izbrojati mrtve

i opet početi iznova!

 

ĐORĐE ĐURIĆ

----------

(Iz zbirke pjesama Zvijezde ne čitaju poruke, izdavač Kotarski odbor SUBNOR-a, Sisak, 1964. god.).