Održana konferencija za medije povodom Međunarodnog dana ljudskih prava

BEOGRAD - Povodom Međunarodnog dana ljudskih prava Koordinacija srpskih udruženja porodica nestalih, ubijenih i poginulih lica sa prostora bivše Jugoslavije u Press centru UNS- a 10. decembra održala je konferenciju za medije.

Na Konferenciji su govorili Mirjana Miodrag Božin, predsjednica Koordinacije srpskih udruženja porodica nestalih, ubijenih i poginulih lica na prostoru bivše Jugoslavije, Duško Ćutilo, pomoćnik ministra za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, Miodrag Linta, narodni poslanik, Veljko Odalović, predsjednik Komisije za nestala lica Vlade Republike Srbije i Isidora Graovac, predsjednica Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Republike Srpske.

Mirjana Miodrag Božin kaže da se procjenjuje da je u sukobima na prostorima bivše SFRJ nestalo oko 40.000 lica, najveći broj stradalih bili su civili.

- Prema žrtvama je načinjena dvostruka šteta, jer odgovorni nisu osuđeni za počinjene zločine. Presude i koje bi bile donijete protiv Hrvata, muslimana i Albanaca bi vrlo brzo preinačene u oslobađajuće. Niko nije odgovarao za zločine nad Srbima. U regionu vlada mit po kome su Srbi agresori i zločinci, a Hrvati, muslimani i Albanci oslobodioci i žrtve. Međunarodna zajednica više od trideset godina ostaje gluva i slijepa na zločine počinjene nad Srbima.
Koordinacija insistira da se u Beogradu prikaže dokumentarni film Svjedok reditelja Denisa Bojića koji upravo govori o onome što je Deklaracijom o ljudskim pravima strogo zabranjeno, a na osnovu dokumentacije i arhivskih svjedočenja specijaliste sudkse medicine preminulog profesora Zorana Stankovića koji je radio na ekshumacijama i obdukcijama preko 7.500 tijela žrtava iz više od 30 masovnih i pojedinih grobnica. Film je prikazan u Banjaluci, Novom Sadu, Beču, Parizu i u mnogim mjestima u Republici Srpskoj.

- Odgledala sam film, nadam se i vjerujem kada bi to učinili i predstavnici međunarodne zajednice, ne bi mogli ostati ravnodušni prikazanim filmom. Krajnje je vrijeme da se nešto uradi jer porodice imaju pravo na istinu i pravdu i niko im to pravo ne smije osporavati. Teško je nastaviti zajednički život i vratiti povjerenje naroda na području bivše Jugoslavije dok se ne riješe sudbine nestalih lica i odgovorni za počinjene zločine ne osude.

Pomoćnik ministra za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Duško Ćutilo je potvrdio da je u fokusu Ministarstva izrada Nacrta Zakona o nestalim licima.

- Radna grupa je obnovila svoj rad početkom novembra i od tada smo održali nekoliko sastanaka. Izradu želimo da završimo u što kraćem periodu. Osnov Nacrta koji je pripremila prethodna radna grupa je osnov, ali je on detaljno pregledan kako bi svi zajedno predvidjeli najbolja rješenja za porodice nestalih. Zakonom želimo da pokažemo da kao država želimo da podržimo porodice nestalih, da kažemo da one imaju pravo na istinu i pravdu i da institucionalno i sveobuhvatno riješimo ovo pitanje.

Ćutilo vjeruje da će sljedeće godine u ovo vrijeme kada se bude obilježavao Međunarodni dan ljudskih prava moći da kažu da su kompletan posao završili i da će primjena Zakona tada već biti neupitna.

Narodni poslanik i predsjednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta je rekao da brojne činjenice govore da vlasti u Prištini, Zagrebu i Sarajevu opstruišu rješavanja pitanja nestalih Srba jer rješavanjem ovog pitanja opovrgla bi se laž da su Srbi agresori i zločinci, a muslimani, Albanci i Hrvati žrtve velikosrpske agresije.

- Blizu 40 posto nestalih su srpske nacionalnosti. Zločina je bilo na svim stranama, žrtava je bilo na svim stranama i nije moguće govoriti o istinskoj normalizaciji odnosa, a kamoli o uspostavi povjerenja ili pomirenju među narodima koji žive na ovim prostorima ako se ne uspostave isti standardi i na suđenjima i isti standardi vezani za poštovanje žrtava bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost.

Linta kaže da Srbija treba da uradi nekoliko važnih stvari, da se pitanje nestalih podigne na još viši nivo.

- Treba nam posebna državna institucija - Memorijalni centar srpskih žrtava na prostoru bivše Jugoslavije gdje bi radili motivisani visokostručni osposobljeni istoričari, pravnici forenzičari… Imao bi više sektora, za naučno-istraživački rad, muzej, biblioteku, arhiv i još niz službi. Time ćemo podići svijest o stradanju srpskog naroda, ne samo kod nas nego u međunarodnoj javnosti. Jesu dvostruki standardi prema Srbima u visokoj politici, ali to ne znači da ne postoji niz institucija i ljudi na nižem nivou koji nisu upoznati sa činjenicama koje su se dešavale na prostoru bivše SFRJ. Vjerujem da bi kroz nekoliko godina napravili suštinski iskorak u borbi za istinu.

Linta se dotakao i ratnog zločina i neophodnosti da srpsko Tužilaštvo za ratne zločine pokreće istrage i podiže optužnice za zločine nad Srbima. Takođe, kao važno je podvukao izgradnju monumenatlnog spomenika posvećenog žrtvama od 1990. do 2000.

Predsjednik Komisije za nestala lica Vlade Republike Srbije Veljko Odalović se osvrnuo na razgovore Komisije sa kolegama iz regiona u posljednjih nekoliko godina i rekao da ne nalaze partnera u njima.

- Hrvatska je ta koja najbrutalnije krši međudržavne sporazume i protokole koje imamo sa njima, ponašaju se da se to njih ne tiče, Priština se slično ili isto ponaša. Paralelno s time koriste međunarodnu scenu da govore o tome kako Srbija ne sarađuje i kako je kriva za sve. Za 400 tijela koja se nalaze u Hrvatskoj sigurni smo da pripadaju Srbima jer smo bili na ekshumacijama. Veliki broj srpskih tijela je pronađen, ali nije identifikovan.

Odalović kaže da svaka otkrivena grobnica je potvrda zločina od strane paravojnih ili vojnih formacija Hrvatske ili na prostoru BiH ili terorista na Kosovu i Metohiji. I zna se ko su odgovorni za te zločine i na tim prostorima.

- Moramo biti istrajni u zahtjevima za procesuiranje odgovornih za koje znamo. Da li će suđenje u Hagu dati neke odgovore po pitanju onih koji su trenutno optuženi za mali dio zločina koji se desio na prostoru KiM? Mali govorim jer je svega četrdesetak ilegalnih zatvora u optužnici, a bilo ih je preko 140, i svega stotinak žrtava je obuhvaćeno optužnicom, a bilo je na hiljade.

Kada se pitamo zašto međunarodna zajednica nema sluha za traženje nestalih lica srpske nacionalnosti, Odalović podsjeća da su upravo na teritorijama pod međunarodnim patronatom zločini na njima počinjeni.

- Jeste ovo teška tema i čuli smo ovdje teške poruke, ali mi imamo obavezu da damo odgovore na pitanja vama, javnosti, državi, uz veću podršku bi mogli mnogo toga riješiti. U ovom trenutku ne vidim da je ima mnogo, ali nas to neće pokolebati.

Predsjednica Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Republike Srpske Isidora Graorac kaže da je proces traženja nestalih u BiH na najnižem mogućem nivou.

- Samim formiranjem institucije koja se bavi ovim pitanjem na nivou BiH čitav proces nije stopiran, ali ide puževim koracima. Od 1. januara 2008. godine otkad postoji Institut za nestale osobe, 72 lica su identifikovana, ali kada čujete podatke Instituta i godišnje rezultate čućete mnogo veću brojku. Problem je u tome što ta tijela koja su identifikovana nisu posmrtni ostaci pronađeni za vrijeme Instituta, nego mnogo ranije dok su funkcionisale komisije za nestala lica. Posao koji se radi u okviru Instituta nije dovoljan i ako se nastavi ovim tempom trebaće 50 i više godina da se riješe pitanja nestalih lica.

U spomen-kosturnicama imaju 570 tijela za koje Međunarodna komisija za nestala lica tvrdi da se ne mogu identifikovati iz raznih razloga, što zbog nedostatka krvih uzoraka do toga da ona ne pripadaju ratnom sukobu.

- Juče sam prisustvovala sastanku u vezi sa regionalnom bazom nestalih lica sa prostora bivše Jugoslavije u Sarajevu. Zasmetalo mi je što su podaci u bazi jako šturi. Prvo što me je zanimalo šta nema matičnih brojeva, jer ima mnogo ljudi sa istim imenom i prezimenom, čak i imenom oca. Tražili smo da se navodi nacionalnost, okolnost pod kojim je neko stradao i status, da li je borac ili civil. Nijedan od ovih podataka se ne nalazi u toj bazi, a smatramo da ona bez njih je skup imena koji svako od nas može da napiše.

Graorac kaže da je važno da se objedini prostor srpskih žrtava i odredi dan kada će se sjetiti ljudi čija sudbina još nije istražena i nemaju svoje grobno mjesto.

- Važna je kultura sjećanja, moramo na tome raditi i prenijeti potomcima koji dolaze.

Na kraju od prisutnih gostiju predsjednik Udruženja kidnapovanih i ubijenih civila, vojnika i policajaca Sima Spasić imao je pitanje za Veljka Odalovića da li će doći do donošenja zakona porodica civilnih žrtava rata. Takođe, Spasić je emotivno govorio o kidnapovanim Srbima civilima na Kosovu i Metohiji koji su nepravedno zaboravljeni.

Odalović je naveo da već duže vrijeme pokušavaju da i te porodice ostvare pripadajuća prava. Jedan od Zakona čiji je nacrt u pripremi baviće se i tim pitanjem. Možda će biti potrebe da se donese još neki zakon ili neka pitanja da se naknadno urede ovim zakonom. Savjetuje da se sačeka da se prvo donese Zakon o nestalim licima i tada će se razgovarati o eventualnim problemima i boljim rješenjima.

Međunarodni dan ljudskih prava se obilježava u čitavom svijetu, 10. decembra, na dan kada je 1948. godine Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima. Deklaracija je prvi i najvažniji međunarodni akt koji je proglasio ljudska prava kao zajednički ideal i cilj svih naroda i država.

Konferenciji su prisustvovali i predsjednica Udruženja Suza Dragana Đukić, iz Komisije za nestala lica Maja Vasović i Ivana Bošković, iz Međunarodnog komiteta Crvenog krsta Ivana Kostić, slikarka Sonja Rosić, predsjednica Udruženja porodica kidnapovanih i nestalih lica na KiM Verica Tomanović, Olgica Božanić, predstavnica udruženje roditelja i porodica uhapšenih, zarobljenih i nestalih lica SR Jugoslavije Slobodanka Koldžić i drugi…

Tekst i foto: Dragana Bokun; Srpsko kolo