Godišnjica stradanja Srba u Šagovini Mašićkoj 1991. godine

BEOGRAD - Noću 18/19. decembra 1991. godine, pripadnici 108. i 121. brigade Zbora narodne garde (ZNG) i specijalci iz grupe “Svileni”, ukupne jačine od 363 vojnika, izvršili su pješadijski napad na srpsko selo Šagovina Mašićka kod Nove Gradiške, smješteno na južnim obroncima Psunja, kojeg je branilo ukupno oko stotinak branilaca, pripadnika TO iz ovoga i susjednih srpskih sela i dobrovoljaca iz Srbije.

U toku borbe za “prokletu utvrdu”, kako su Hrvati, zbog njenog izuzetnog geostrateškog položaja zvali Šagovinu Mašićku , “zenge” su u toku dana, zahvaljujući i činjenici da su branioci sa mještanima slavili Sv. Nikolu, ovladali cijelim mjestom, kojom prilikom su, prema srpskim izvorima, likvidirali najmanje 55 ljudi, među kojima 31 civila i pripadnika TO iz ovog sela, dok ih je nekoliko desetina prošlo višemjesečnu torturu u hrvatskim kazamatima.

Prema svjedočenjima preživjelih logoraša, “zenge” su pred sobom redom palili sve kuće i ubijali i civile i branioce nakon odbacivanja oružja i predaje. Prema hrvatskim izvorima, akciju je isplanirao brigadir Josip Mikšić, tadašnji komadant 121 brigade, a napadom komandovao pukovnik Ante Šolić, tadašnji komadant Samostalne interventne satnije (čete) pri 121. brigadi. Među ubicama civila i zarobljenika, preživjeli mještani su prepoznali Zdravka Paritana, Stevana Kulića, obojica iz Cerničke Šagovine, i Ivana Klepića iz Nove Gradiške.

Ponalogu hrvatske vojske u Šagovini Mašićkoj je pokopano 28 ubijenih Srba, većina pod imenom, a skupljali su ih i pokapali njihovi rođaci, među kojima i Cvetanka Milosavljević, koja je morala pokopati i svoja dva sina Tihomira (20) i Dragana (23) Sa ove lokacije u pojedinačnim ekshumacijama do 2013. ekshumirano je i predato srpskoj strani najmanje 6 posmrtnih ostataka, uz objašnjenje da su “stradali u borbi”. U oktobru 2013. sa ove lokacije ekshumirani su posmrtni ostaci 19 žrtava, od kojih je do sada 14 identifikovano. Za ostale žrtve još se ne zna ni mjesto ukopa. Selo je kompletno opljačkano i spaljeno, izuzev Zadružnog doma u kome se nalazila hrvatska vojska sve do dolaska vojnika UN-a.

U Hrvatskoj se ova akcija kotira kao “jedna od prvih herojskih bitaka Domovinskog rata, u kojoj su ‘četnici’ pretrpjeli velike gubitke – oko stotinu mrtvih”, dok su njihovi (hrvatski) gubici iznosili 13 poginulih i više desetina ranjenih. Iako su u ovoj akciji ubijani civili i zarobljenici, kategorije koje su u oružanim sukobima zaštićene Ženevskim konvencijama, iako su poznata imena osoba koje su isplanirale i izvele ovu akciju, kao i neposredni počinioci ubistava, za ovaj zločin još niko nije odgovarao ni pred domaćim ni pred međunarodnim sudovima.

U Šagovini Mašićkoj je po popisu stanovništva iz 1991. živjelo 209 stanovnika od čega 189 (90%) Srba, 16 Hrvata i 4 Jugoslovena. Trideset godina kasnije, po popisu iz 2021, u ovom selu je popisano 5 žitelja, dva muškarca i tri žene, bez oznake nacionalne pripadnosti.

D.I.C. Veritas