Kordunaši se i poslije 30 godina sjećaju mučki ubijenih na Koranskom mostu

Tačno prije 30 godina na Malu Gospojinu dogodio se zločin na Koranskom mostu. Tog dana smrtno su stradali Mile Babić, Nikola Babić, Vaso Bižić, Svetozar Gojković, Zoran Komadina, Božo Kozlina, Milenko Lukač, Slobodan Milovanović, Mile Peurača, Milić Savić, Jovan Sipić, Miloš Srdić, Nebojša Popović.

Tim povodom položeni su vijenci kod spomenika borcima i žrtvama rata devedestih u parku kod Gradske opštine Zemun. Organizatori skupa bili su Zavičajni klub Kordunaša i Udruženje boraca Korduna i potomaka 8. Kordunaške NOU divizije, boraca ratova ’90- tih i Udruženje Logorište.

Pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova i Zbora narodne garde Republike Hrvatske zaustavili su 21. septembra 1991. godine, ispred mosta na rijeci Korani u Karlovcu, dva vojna kamiona u kojima su se, iz kasarne „Mekušje“ u kasarnu „Logorište“, prevozili pripadnici aktivnog i rezervnog sastava JNA, koji su, nakon pregovora i obećanja hrvatske strane da će biti pušteni, odložili oružje. Odmah po predaji, jedna grupa zarobljenika, uglavnom aktivnih pripadnika JNA, odvezena je u prostorije policije, a druga grupa od 17 vojnika srpske nacionalnosti, uglavnom rezervista iz kordunaškog sela Krnjak, sprovođena je pješice preko Koranskog mosta. Čim su stupili na most, pojavila su se uniformisana lica sa fantomkama na glavama i počeli “krvavi pir” nad njima. Trinaestorica su ubijeni i masakrirani, dok su četvorica teško ranjeni.

Đuro Škaljac predsjednik Udruženja boraca Korduna se zahvalio svima koji su došli na pomen. Škaljac se zahvalio i Savi Štrpcu iz Veritasa, predsjedniku Saveza Srba iz regiona Miodragu Linti, predsjedniku Koalicije udruženja izbjeglica u Republici Srbiji Mili Šapiću, Peri Šauli predsjedniku Krajiškog kulturnog centra i Nikoli Radiću predsjedniku Udruženja boraca 7. banijske divizije.

Nikola Radović iz Udruženja boraca Korduna naveo je da je njih 13 usmrćeno na nasvirepiji način.

– Cijeli Kordun je tugovao, a narod je bio zgrožen ovim događajem. 27. septembra na Kordunu je proglašena žalost pošto Hrvati nisu željeli odmah da isporuče stradalnike. Održano je opelo za svih 13 zvjerski pobijenih vrijednih, radnih i odvažnih ljudi. Ne želim ovdje nikoga prozivati, ali postoji opravdana sumnja da je postojala krtica, narodskim rječnikom izdajnik. Kako su ustaše znale da je Peurača otišao po pomoć? Kako su znale rutu kretanja grupe? U isto vrijeme se dogodio žestok napad na kasarnu i napad u nezaštićene ljude u vozilima na Koranskom mostu.

Radović je naveo da je ustaška akcija bila dobro pripremljena i koordinirana. Te da porodice stradalih zaslužuju da saznaju pravu istinu.

– Glavni krivci nisu ni odgovarali pred sudovima u Hrvatskoj. Jedino je Hrastov odležao, ali ni pune dvije godine. Sada u Hrvatskoj predlažu da se Koranski most zove po Hrastovu, ili po nekoj veoma ekstremnoj jedinici.

S obzirom da se Korana uliva u Kupu, a Kupa u Savu delegacija ZK Kordunaša i boraca Korduna je spustila vijenac na Savskom mostu.

Đuro Škaljac je napomenuo da će članovi Udruženja boraca i ZKK učiniti sve što je u njihovoj moći i da se javno bore da most ne dobije ime po Hrastovu ili jedinici Gromovi.

Pjesmu Na Kordunu grob do groba otpjevala je pjevačka grupa Zvuci Korduna.