Godišnjica stradanja rezervista JNA na Koranskom mostu u Karlovcu 1991. godine

BEOGRAD - Pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova i Zbora narodne garde Republike Hrvatske 21. septembra 1991. godine, ispred mosta na rijeci Korani u Karlovcu, zaustavili su dva vojna kamiona u kojima su se, iz kasarne “Mekušje” u kasarnu “Logorište”, prevozili pripadnici aktivnog i rezervnog sastava JNA, koji su, nakon pregovora i obećanja hrvatske strane da će biti pušteni, odložili oružje.

Odmah po predaji, jedna grupa zarobljenika, uglavnom aktivnih pripadnika JNA, odvežena je u prostorije policije, a druga grupa od 17 vojnika srpske nacionalnosti, uglavnom rezervista iz kordunaškog sela Krnjak, sprovođena je pješice preko Koranskog mosta. Čim su stupili na most, pojavila su se uniformisana lica sa fantomkama na glavama i nad njima počeli “krvavi pir”. Ttrinaestorica su likvidirana, nekoliko klanjem u ležećem položaju, a većina hicima iz automatskog oružja u stojećem položaju. Trojica su se, među njima i jedan sa teškim povredama, spasili skokom sa mosta. Četvrti se u toku noći, takođe sa teškim povredama, iskobeljao ispod mrtvih saboraca.

Za ovaj zločin u maju 1992. započeo je krivični progon karlovačkog specijalca Mihajla Miše Hrastova, a završio je u maju 2015. presudom Vrhovnog suda, kojom je osuđen na četiri godine zatvora zbog krivičnog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – protupravnim ubijanjem i ranjavanjem neprijatelja. Hrvatsko pravosuđe se u te 23 godine “proslavilo” s ukupno sedam presuda istom čovjeku za isto krivično djelo, da bi ga na kraju ipak proglasilo zločincem, paralelno od njega praveći i žrtvu i heroja.

Iako izvedeni dokazi ukazuju da je u likvidaciji rezervnog sastava JNA učestvovalo najmanje tri lica i da je pucano iz najmanje dva različita oružja, nadležno tužilaštvo se još ne oglašava po pitanju eventualnog proširenja optužbe na ostale izvršioce i naredbodavce ovog jednog od prvih ratnih zločina u ratu devedesetih prošlog vijeka nad pripadnicim JNA, u to vrijeme jedine legitimne i regularne vojske u državi SFRJ, u čijem sastavu je formalno-pravno još uvijek bila i Hrvatska.

Izrečena kazna se tumači i kao nagrada ubici Hrastovu za preuzimanje odgovornosti za inkriminisani događaj, priznajući da ih je sam pobio i to u iskonstruisanoj nužnoj odbrani, u koju mu nisu na kraju povjerovali ni Vrhovni ni Ustavni sud. U aprilu 2016. osuđeni ratni zločinac Hrastov je otišao na dosluženje ostatka izrečene kazne, sa koje je nakon što je odslužio dvije godine i 10 mjeseci zatvora pušten na uslovni otpust.

Hrvatska država je za “grijeh” svog bivšeg specijalca Mihajla Hrastova za zločin na Koranskom mostu porodicama likvidiranih žrtava na ime naknade štete, po pravosnažnim presudama parničnog suda, isplatila oko 1,7 mil. kuna (oko 1,6 mil. eura), dok su postupci za preživjele žrtve još u toku. Jedan od njih je i Svetozar Šarac po čijoj ustavnoj tužbi je Ustavni sud RH u junu o.g. presudio da mu hrvatska država mora isplatiti 32.300 kuna (nešto preko 4.000 eura) zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, a parničnom sudu je naloženo da odluku donese najkasnije u roku od 12 mjeseci.

Prema anketi nekih hrvatskih medija, 9 od 10 Karlovčana i danas smatra da Hrastov nije zločinac, nego heroj, koji je nedavno u Karlovcu dobio i svoj mural čije je “službeno otvorenje” zakazano tačno na 30. godišnjicu zločina zbog kojeg je pravosnažno i osuđen. Na tridesetu godišnjicu masakra karlovačko Gradsko vijeće raspravljat će o prijedlogu da most na Korani u Karlovcu dobije ime po specijalnoj jedinici policije “Grom”, čiji je pripadnik bio i osuđeni ratni zločinac Mihajlo Hrastov.