Linta poslao pismo premijerki Brnabić tražeći da Vlada riješi stambeno pitanje svih protjeranih Srba

BEOGRAD - Predsjednik Saveza Srba iz regiona i narodni poslanik Miodrag Linta uputio je pismo premijerki Brnabić tražeći da Vlada riješi stambeno pitanje svih protjeranih Srba. Pismo prenosimo u cjelini:

Poštovana gospođo Brnabić,

Obraćam Vam se kao predsjednik Saveza Srba iz regiona i narodni poslanik sa zahtjevom da Vlada Srbije trajno riješi stambeno pitanje svih protjeranih Srba iz Hrvatske i Federacije Bosne i Hercegovine, kao ključno pitanje integracije, u skladu sa obećanjem Komesarijata za izbjeglice i migracije iz 2012. godine.

TRAJNO RJEŠAVANjE STAMBENOG PITANjA SVIH PROTJERANIH SRBA

1. Nastaviti sa Regionalnim stambenim programom (RHP) dok sve izbjegličke porodice ne budu stambeno riješene

U Republici Srbiji je u prethodnom periodu izgrađeno više hiljada stambenih jedinica za izbjegla i prognana lica, uglavnom sredstvima međunarodnih organizacija, i Vlade Republike Srbije u manjoj mjeri. Međutim, Regionalni stambeni program koji je u Srbiji počeo 2012. godine sprovodi se nedopustivo sporo. Prema anketi Komesarijata za izbeglice i migracije iz 2009. godine evidentirano je oko 17.000 izbjegličkih porodica sa područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine sa neriješenim stambenim pitanjem. Država je obećala da će u roku od 5 godina, odnosno u periodu od 2012. do 2017. godine, biti riješeno stambeno pitanje svih 17.000 izbjegličkih porodica. U međuvremenu, rok za realizaciju Regionalnog stambenog programa neopravdano je produžen do kraja 2021. godine a Komesarijat za izbeglice i migracije je saopštio da će do kraja 2021. godine biti riješeno svega nešto više od 7.000 porodica. Dio prognaničkih porodica su podstanari ili žive u jako teškim uslovima 25-29 godina, još od vremena ratnih sukoba.
Procjenjuje se da će više od 12.000 izbjegličkih porodica ostati bez krova nad glavom jer nisu bili svi obuhvaćeni anketom. U Srbiji je potrebno najmanje 7.000 stanova, 3.000 paketa građevinskog materijala, 1.500 seoskih imanja i 500 montažnih kuća da se konačno riješi stambeno pitanje protjeranih Srba iz Hrvatske i BiH.

Navodim primjer Beograda gdje će biti dodijeljena 383 stana (Novi Beograd i Ovča) a ima više od 1.800 prijava, što znači da će oko 1.500 izbjegličkih porodica ostati ispod crte. U Beogradu nedostaje još barem 2.500 stanova, jer se procjenjuje da se više od 1.000 porodica nije prijavilo na konkurs. Na području Novog Sada biće dodijeljeno 246 stanova (Futog i Veternik) a ostaće oko 500 porodica ispod crte. U Novom Sadu nedostaje još barem 700 stanova jer se procjenjuje da se najmanje oko 200 porodica nije prijavilo na konkurs. Slične primjere imamo i u desetinama drugih gradova i opština.

TRAŽIM DA DRŽAVA ISPUNI SVOJE OBEĆANjE IZ 2012. GODINE I DA NASTAVI SA REALIZACIJOM REGIONALNOG STAMBENOG PROGRAMA DOK SVE IZBJEGLIČKE PORODICE, BEZ OBZIRA NA BROJ ČLANOVA, NE BUDU STAMBENO RIJEŠENE. POZIVAM KOMESARIJAT ZA IZBEGLICE I MIGRACIJE DA RASPIŠE JOŠ JEDAN, KONAČNI, JAVNI POZIV NA NIVOU ČITAVE SRBIJE ZA SVA ČETIRI STAMBENA PROGRAMA: STANOVE, SEOSKA IMANjA, GRAĐEVINSKI MATERIJAL I MONTAŽNE KUĆE, KAKO BI SE EVIDENTIRALI I RIJEŠILI STAMBENI PROBLEMI SVIH PROTJERANIH SRBA IZ HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE.

2. Omogućiti svim protjeranim Srbima koji nisu imali izbjeglički status da riješe svoje stambeno pitanje

U Srbiji ima preko hiljadu porodica Srba iz Hrvatske i BiH koji se nisu prijavili na popisu izbjeglica 1996. godine i nemaju ili nisu imali izbjeglički status. Tim licima Komesarijat za izbjeglice i migracije ne dozvoljava da konkurišu za rješavanje stambenog pitanja, što je velika nepravda, iako su protjerani iz svojih stanova i kuća kao i ostali Srbi sa područja Hrvatske i Federacije BiH.
Navedene porodice tokom 90-ih godina nisu iz različitih razloga stekle status izbjeglice. Dio njih je protjeran tokom 1991. godine kada nije postojao Komesarijat za izbjeglice i oni su odmah uzeli srpsko državljanstvo i dobili ličnu kartu ili su se prijavljivali u Matici iseljenika na čijem je čelu tada bio književnik Branislav Crnčević. Tragična je činjenica da Komesarijat čak ne želi da prizna protjeranim Srbima ni potvrde Matice iseljenika.

Drugi dio je, nažalost, imao u ratu velike porodične tragedije, gubitak članova uže porodice, i u tom bolu i nesreći nisu razmišljali da se prijave kao izbjeglice. Treći dio, oni koji su došli u periodu od 1992-1995. godine, nisu znali da je potrebno da se prijave Komesarijatu za izbjeglice i migracije i da dobiju izbjeglički karton. Četvrti dio nije se prijavio iz straha za vlastitu bezbjednost.
Smatram da Komesarijat svojim krutim pristupom diskriminiše ovu grupaciju protjeranih Srba i sprječava ih da riješe ključno pitanje integracije.

TRAŽIM DA KOMESARIJAT ZA IZBJEGLICE I MIGRACIJE DOZVOLI SVIM SRBIMA I DRUGIMA KOJI SU PROTJERANI SA PODRUČJA HRVATSKE I FEDERACIJE BIH, A KOJI NEMAJU ILI NISU IMALI IZBJEGLIČKI STATUS, DA RAVNOPRAVNO SA OSTALIMA KONKURIŠU ZA RJEŠAVANjE STAMBENOG PITANjA. NA TAJ NAČIN ISPRAVILA BI SE VELIKA NEPRAVDA PREMA OVOJ GRUPACIJI PROTJERANIH SRBA.

3. Omogućiti svim protjeranim Srbima čiji su stanovi sagrađeni preko Regionalnog stambenog programa ili putem raznih međunarodnih organizacija da dobiju tzv. dvostruki popust prilikom otkupa stanova

Radi se o porodicama koje se u velikoj većini nalaze u teškoj socijalno-ekonomskoj situaciji. Mnoge od tih porodica su bili podstanari više od 25-28 godina i dali su desetine hiljada nekadašnjih maraka a sada evra svojim bivšim gazdama. Pored toga, zgrade u kojima žive građene su nekvalitetno, stolarija je najnižeg kvaliteta, elektroinstalacije su loše urađene, krovovi prokišnjavaju, prilazi zgradama ostali su neuređeni... Takve zgrade vremenom su postale prave ruine. Kao primjer navodim zgrade u Beogradu, Zrenjaninu, Ubu, Topoli, Rači i u nizu drugih mjesta. U pitanju je neprihvatljiv odnos prema najvećim žrtvama ratova na prostoru Jugoslavije. Zbog navedenih razloga smatram da bi bilo pravedno da se izbjegličkim porodicama omogući da te stanove otkupe po što povoljnijoj cijeni. Iz tog razloga pokrenuo sam inicijativu prema lokalnim samoupravama za smanjenje cijene otkupa stanova. Na osnovu moj e molbe opštine Odžaci i Požega donijele su Rješenja da se za stanove koji su izgrađeni putem donacija ili sufinansiranjem izbjeglim i prognanim licima umanji otkupna cijena za 50% i da se na tu umanjenu cijeni primjene odredbe Zakona o izbjeglicama o dodatnom umanjenju za 50 % (tzv. dvostruki popust).

Pored toga, 530 izbjegličkih i drugih porodica, korisnika tzv. SIRP programa, koji žive u 7 lokalnih samouprava (Kragujevac, Stara Pazova, Pančevo, Čačak, Valjevo, Kraljevo i Niš), a čiji su stanovi izgrađeni sredstvima Vlade Italije, nemaju pravo već 12 godina da otkupe svoje stanove. Izbjegličke i druge porodice moraju konačno da dobiju pravo otkupa stanova pod povoljnim uslovima i da se u otkupnu cijenu uračuna plaćena kirija. Takođe, krajnje je vrijeme da oko 80 izbjegličkih porodica koje stanuju u zgradama DIPOS-a u Beogradu isto dobiju pravo otkupa i da im se u otkupnu cijenu uračuna plaćena kirija. Očekujem da će obje kategorije izbjegličkih porodica (SIRP i DIPOS) konačno postati vlasnici stanova i da će se na taj način ispraviti velika nepravda koja je činjena prema njima u prethodnom periodu.

TRAŽIM DA VLADA PREDLOŽI IZMJENE I DOPUNE ZAKONA O IZBJEGLICAMA KOJIMA ĆE SE VRIJEDNOST STANOVA KOJI SU PREDMET UGOVORA O KUPOPRODAJI UMANjITI ZA 75 %, UMJESTO DOSADAŠNjIH 50 %. NA TAJ NAČIN IZBJEGLIČKE PORODICE BI DOBILE TZV. DVOSTRUKI POPUST PRILIKOM OTKUPA STANOVA U KOJIMA ŽIVE.

4. Omogućiti ratnim vojnim invalidima i porodicama palih boraca koji su stanove dobili kroz Projekat „Socijalno stanovanje za ratne vojne invalide i porodice palih boraca“ da stanove dobiju besplatno u vlasništvo

Projekat je sprovelo Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja u saradnji sa jedinicama lokalne samouprave u kojima je projekat realizovan. Sredstva za realizaciju ovog projekta donirala je Vlada Japana za 11 opština i Nacionalni investicioni plan u još 6 opština. Ukupno je izgrađeno 318 stanova u 17 opština (Kikinda, Novi Sad, Inđija, Pančevo, Beograd, Smederevo, Loznica, Kragujevac, Kruševac, Niš, Leskovac, Sombor, Kula, Sremska Mitrovica, Aranđelovac, Čačak i Valjevo). Radi se o porodicama koje ni nakon 20 i više godina nisu uspjele da postanu vlasnici stanova u kojima žive zbog visoke otkupne cijene ili zbog imovinsko-pravnih problema. U pitanju je dugogodišnja i nedopustiva diskriminacija posebno ugroženih kategorija građana koji su izgubili članove svojih porodica ili ostali trajni invalidi tokom ratova koji su vođeni na prostoru bivše Jugoslavije u periodu od 1991-1999. godine.

TRAŽIM DA VLADA SRBIJE PO HITNOM POSTUPKU DONESE UREDBU O IZMJENI I DOPUNI UREDBE O RJEŠAVANjU STAMBENIH POTREBA RATNIH VOJNIH INVALIDA I PORODICA PALIH BORACA KOJOM ĆE BITI OMOGUĆENO DA SE RATNIM VOJNIM INVALIDIMA I PORODICAMA PALIH BORACA STANOVI U KOJIMA ŽIVE BESPLATNO DODIJELE U VLASNIŠTVO. AKO NIJE MOGUĆE DA STANOVE DOBIJU BESPLATNO, DA IM SE ODOBRI POPUST U IZNOSU OD 75% KOJI TRAŽIM ZA OSTALE IZBJEGLIČKE PORODICE (TZV. DVOSTRUKI POPUST).

5. Omogućiti svim protjeranim Srbima pomoć u građevinskom materijalu do iznosa od 550.000 dinara za završetak radova

Komesarijat za izbjeglice i migracije odbija zahtjeve za građevinski materijal porodicama koje su u ranijem periodu već ostvarile tu vrstu pomoći u iznosu većem od 180.000 dinara. Jedan dio izbjegličkih porodica je u ranijem periodu dobio pomoć u visini od 200.000 do 300.000 dinara. Sa navedenim sredstvima još uvijek nisu završili svoje kuće, ali Komesarijat za izbjeglice i migracije ne dozvoljava da ponovo konkurišu.

TRAŽIM DA SE IZBJEGLIČIM PORODICAMA KOJE JOŠ UVIJEK NISU ZAVRŠILE SVOJE KUĆE, A DOBILE SU POMOĆ U GRAĐEVISKOM MATERIJALU U IZNOSU MANjEM OD 550.000 DINARA, OMOGUĆI DA PONOVO KONKURIŠU. NA TAJ NAČIN BI SE ISPRAVILA NEPRAVDA PREMA OVIM PORODICAMA I SVI ONI KOJI SU DOBILI MANjE IZNOSE MOGLI BI DA KONKURIŠU ZA DODATNA SREDSTVA TJ. ZA RAZLIKU DO NAVEDENIH 550.000 DINARA.

6. Riješiti imovinsko-pravna pitanja koja onemogućavaju otkup stanova

U Srbiji u 12 lokalnih samouprava nije moguće krenuti u proces otkupa stanova jer je potrebno riješiti imovinsko-pravne probleme (Beograd, Požarevac, Despotovac, Leskovac, Zemun, Inđija, Stara Pazova, Kragujevac, Rača, Rekovac, Majdanpek, Negotin). Primjer naselja Sava u Obrenovcu, gdje 78 izbjegličkih porodica ni nakon 20 godina ne mogu da otkupe stanove u kojima žive. Zahtjeve za otkup podnijeli su 2013. godine i od tada nisu mogli dobiti nikakvu informaciju, sve do 8. aprila 2019. godine kada se Komesarijat oglasio i uputio im dopis u kome ih je obavijestio da zbog nesređenih imovinsko-pravnih odnosa nije moguće realizovati kupoprodaju i da treba ponovo da podnesu zahtjev za zakup.

TRAŽIM DA SE MAKSIMALNO UBRZA RJEŠAVANjE IMOVINSKO-PRAVNIH PITANjA KAKO BI SE TIM PORODICAMA OMOGUĆILO DA MOGU PO ZAKONU O IZBJEGLICAMA, TJ. U SKLADU SA NAŠOM MOLBOM O DVOSTRUKOM POPUSTU (75% OD TRŽIŠNE CIJENE), PODNIJETI ZAHTJEVE ZA OTKUP I KONAČNO POSTATI VLASNICI STANOVA U KOJIMA ŽIVE.

7. Omogućiti izbjegličkim porodicama koje su dobile stanove kroz projekat „Socijalno stanovanje u zaštićenim uslovima“ da imaju pravo otkupa tih stanova po istim uslovima koji važe i za ostale izbjeglice

Imamo niz lokalnih samouprava u kojima su izgrađeni stanovi kroz navedeni projekat: Žabari (12), Malo Crniće (6), Šabac (36), Loznica (30), Niš (16), Sombor (9), Temerin (20), Topola (8)...

TRAŽIM DA VLADA SRBIJE DONESE UREDBU KOJOM BI IZBJEGLIČKE PORODITTE KOJE SU DOBILE STANOVE KROZ PROJEKAT "SOCIJALNO STANOVANjE U ZAŠTIĆENIH USLOVIMA" DOBILE PRAVO OTKUPA STANOVA U KOJIMA ŽIVE.

8. Maksimalno ubrzati rješavanje podnijetih zahtjeva i donošenje konačnih lista nakon završenih konkursa za sve vidove rješavanja stambenih pitanja

Kao primjer navodim Novi Sad gdje su konkursi za stanove u Futogu i Veterniku raspisani početkom 2018. godine i za njih još uvijek nije objavljena konačna lista. Slična situacija je i sa konkursima za stanove na Novom Beogradu i u Ovči za koje još uvijek nema rezultata.

TRAŽIM DA VLADA POSTAVI JASNE ROKOVE ZA DONOŠENjE KONAČNIH LISTA.

9. Maksimalno ubrzati rokove izgradnje stanova i montažnih kuća i useljenje u iste, kao i dodjelu seoskih imanja i građevinskog materijala

Navodim samo neke od brojnih primjera skandalozno i sramno spore izgradnje stanova za izbjeglice. U Šapcu je konačna lista za stanove za 25 izbjegličkih porodica objavljena 14.8.2015. godine a rok za završetak izgradnje bio je 5.11.2018. godine. Međutim, zgrada još uvijek nije završena i stanari već šestu godinu od objave liste čekaju na useljenje. U Kruševcu je konačna lista za stanove objavljena 24.7.2015. godine. Izgradnja je počela u martu 2017. godine a zgrada sa svega 20 stanova još uvijek nije useljena. U Boru je konačna lista objavljena 23.7.2015. godine i 15 porodica više od pet godina čeka da se useli u stanove. U Šidu je konačna lista objavljena 28.8.2015. godine a 10 porodica još uvijek ne zna, nakon više od pet godina, kada će radovi biti završeni i kada će dobiti ključeve stanova. U Somboru je konačna lista o izboru korisnika objavljena 30.12.2015. a ključevi su stanarima uručeni tek nakon više od četiri godine tj. 24.1.2020.

Takođe, veoma loša situacija je i u Lučanima u kojima se gradi 15 stanova za izbjeglice. Tamo je državna institucija Jedinica za upravljanje projektima (JUP) nedavno raskinula ugovor sa izvođačem i u planu je da se tek na proljeće izabere novi izvođač kako bi se na ljeto nastavilo sa radovima. Navodim i primjere nedopustivo spore dodjele građevinskog materijala u Beogradu, Staroj Pazovi, Irigu, kao i u Novom Sadu, u kome se na dodjelu 24 paketa građevinskog materijala čekalo pune tri godine. Sličnih primjera diskriminacije i maltretiranja izbjegličkih porodica ima još u nizu lokalnih samouprava.

10. Maksimalno ubrzati sklapanje kupoprodajnih ugovora nakon isteka zakupa od šest mjeseci, koliko je predviđeno Zakonom o izbjeglicama

U SLUČAJU DA SE UGOVORI NE PRIPREME NA VRIJEME TRAŽIM DA SE PLAĆENA ZAKUPNINA OD SEDMOG MJESECA DO SKLAPANjA UGOVORA RAČUNA U OTKUPNU CIJENU.

11. Smanjiti taksu koju izbjeglice plaćaju prilikom ovjere kupoprodajnih ugovora

TRAŽIM DA VLADA SMANjI TAKSU ZA OVJERU KUPOPRODAJNIH UGOVORA BAREM ZA 50 % OD SADAŠNjE CIJENE JER SE RADI O UGROŽENOJ KATEGORIJI STANOVNIŠTVA. VELIKA VEĆINA IZBJEGLIČKIH PORODICA NALAZE SE U TEŠKOJ SOCIJALNO-EKONOMSKOJ SITUACIJI I TREBA IM IZAĆI U SUSRET I POKAZATI RAZUMIJEVANjE.

12. Maksimalno ubrzati renoviranje uništenih i demoliranih stanova u Zemun Polju koji su dodijeljeni ratnim vojnim invalidima i porodicama palih boraca prije godinu dana i omogućiti da se što prije usele i postanu vlasnici

Obratilo mi se više građana koji su na osnovu Odluke komisije za stambena pitanja grada Beograda, na sjednici održanoj 22. novembra 2019. godine, dobili stanove na konkursu za rješavanje stambenih potreba kupovinom i davanjem stanova u zakup na lokaciji Kamendin 2, u Zemun Polju (ukupno 52 porodice). Kako se radi o ratnim vojnim invalidima i članovima porodica palih boraca zamolili su me za pomoć da konačno usele u dodijeljene stanove a da im ne spominjem imena, iz straha za vlastitu bezbjednost. Neki od njih su odlazili do zgrada i zatekli zastrašujuće prizore oštećenja novoizgrađenih objekata i uraslog okoliša. Obilaskom su primjetili da su mnogi stanovi provaljeni. Iz zgrade se iznose sanitarni i kuhinjski elementi (bojleri, sudopere, VC šolje, baterije...), elektro instalacija (kablovi, utičnice, prekidači...). Razbijena su mnoga stakla na prizemnim lokalima, prozorima i balkonskim vratima, pokidani i pokradeni vertikalni oluci i limovi sa prizemlja fasada, i još mnogo drugih vidnih oštećenja.

TRAŽIM DA SE U ŠTO KRAĆEM ROKU PONOVO IZVRŠI SANACIJA NASTALE ŠTETE S CILjEM DA SE RATNI VOJNI INVALIDI I PORODICE PALIH BORACA ŠTO PRIJE USELE U DODIJELjENE STANOVE.

Pored ključnog, stambenog pitanja, postoje i ostali problemi koji muče izbjegličku populaciju.

1. Omogućiti svim protjeranim Srbima i njihovoj djeci, koji podnose zahtjev za prijem u državljanstvo Republike Srbije, da to učine po povlašćenoj taksi za prognana lica u iznosu od 1.070,00 dinara, bez obzira na to da li u trenutku podnošenja zahtjeva imaju ili nemaju važeći izbjeglički status

SMATRAM DA JE DISKRIMINACIJA I NEDOPUSTIVO DA IZBJEG LIČKE PORODITTE I NjIHOVA DJECA PLAĆAJU VISOKU TAKSU U IZNOSU OD 19.370,00 DINARA. RADI SE O NAJVEĆIM ŽRTVAMA RATA I STOGA TA TAKSA TREBA DA BUDE SIMBOLIČNA BEZ OBZIRA NA TRENUTNI STATUS.

2. Omogućiti svim protjeranim Srbima, protiv kojih se vode postupci za ratne zločine pred sudovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, prijem u srpsko državljanstvo, kao i onima protiv kojih se vode sudski postupci u Beogradu, ili je sudski postupak već okončan i osuđena lica su odslužila kaznu zatvora. Velika većina postupaka protiv Srba vodi se na osnovu lažnih dokaza.

SMATRAM DA SE OVDJE RADI O DISKRIMINACIJI I DA JE POTREBNO DATI INSTRUKCIJU UPRAVI ZA UPRAVNE POSLOVE MINISTARSTVA UNUTRAŠNjIH POSLOVA DA SE SVIM SRBIMA OMOGUĆI PRIJEM U SRPSKO DRŽAVLjANSTVO, BEZ OBZIRA NA SUDSKE POSTUPKE ZA RATNE ZLOČINE.

3. Povećati sredstva za ekonomsko osnaživanje protjeranih Srba

TRAŽIM DA SE OBEZBIJEDE DODATNA SREDSTVA ZA EKONOMSKO OSNAŽIVANjE PROGNANIH LICA KROZ DOHODOVNE AKTIVNOSTI PORODICA.

4. Omogućiti pravo na dodjelu jednokratne novčane pomoći, besplatnih drva za zimu, lijekova, humanitarnih paketa hrane i higijene, svim ugroženim kategorijama protjeranih Srba, bez obzira na to da li trenutno imaju važeći izbjeglički status ili ne

TRAŽIM DA KOMESARIJAT ZA IZBJEGLICE I MIGRACIJE SVIM PROGNANIM LICIMA KOJA SE NALAZE U TEŠKOJ SOCIJALNO-EKONOMSKOJ I MATERIJALNOJ SITUACIJI OBEZBIJEDI JEDNOKRATNU POMOĆ, BEZ OBZIRA NA TO DA LI LICE IMA IZBJEGLIČKU LEGITIMACIJU ILI LIČNU KARTU.

Molim Vas da svojim autoritetom pomognete i da utičete na to da Vlada Srbije preuzme odgovornost da se stambeno pitanje i svi iznad navedeni dugogodišnji problemi izbjegličkih porodica što prije rij eše na pravedan i sveobuhvatan način.
S poštovanjem!