Odlazak Trive Inđića

Preminuo je mr Trivo Inđić, sociolog i bivši diplomata. Bio je jedan od najvećih srpskih i intelektualaca na cjelokupnom prostoru bivše SFRJ.

Rodio se 1938. u Lušci Palanci, kod Sanskog Mosta. Rodnu Krajinu kao i bivšu RSK volio je neizmjernom ljubavlju. Gotovo da nema značajnijeg skupa na kojem su predstavljane knjige i održavani okrugli stolovi o sudbini Krajišnika, kojem nije prisustvovao.

Kozaračko dijete ostao bez oba roditenja, djetinjstvo i dio mladosti proživio je u Domu u Splitu. Diplomirao je i magistrirao Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu. Bio je na tom fakultetu asistent na sociloškim predmetima akademiku Radomiru Lukiću, a kasnije akademiku Ljubi Tadiću na Filozofskom fakultetu.

Dijete palih boraca, izbačen je iz SKJ 1968. godine, kao Titov disident. Nekoliko godina kasnije oduzet mu je pasoš, a sredinom sedamdestih izbačen je s radnog mjesta na Filozofskom fakultetu, kada je to učinjeno i Kordunašu porijeklom Mihajlu Markoviću, Svetozaru Stojanoviću, Ljubi Tadiću i još nekolicini profesora i saradnika Filozofskog fakulteta.

Inđić je kasnije radio kao istraživač u Zavodu za kulturni razvitak Srbije, Institutu društvenih nauka, Institutu za međunarodnu politiku i privredu i na Institutu za evropske studije.

Od 1992. do 1994. godine bio je pomoćnik ministra za prosvjetu i kulturu u Vladi Savezne Republike Jugoslavije.

Bio je ambasador SRJ i Državne zajednice SCG u Španiji od 2001. do 2004. godine. U kabinetu predsjednika Srbije Borisa Tadića bio je savjetnik za pitanja spoljne politike.

Inđić je cijenjeni hispanolog i stručnjak za Južnu Ameriku, a ostavio je veliki broj knjiga i radova iz sociologije i drugih oblasti društvenih nauka.

Govorio je engleski, španski, ruski, italijanski i francuski jezik.

Neka mu je vječna slava!