Savo Štrbac: (NE)Pravda po Evropskom sudu

BEOGRAD - Evropski sud za ljudska prava (ECHR) je 16. januara o. g. objavio odluku u predmetu “Kušić protiv Hrvatske” kojom je proglasio zahtjev podnosioca nedopuštenim, zbog toga što nisu iscrpili sva dostupna i efikasna domaća pravna sredstva predviđena članom 35. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (dalje: Konvencija) prije podnošenja zahtjeva tom sudu. Ova odluka je konačna.

Nedeljka Kušića (61) i njegovog sina Peru (36), civile srpske nacionalnosti, iz njihove kuće u Sisku odveli su 5. februara 1992. muškarci u maskirnim uniformama. Sutradan su njihova tijela pronađena pored ceste kod Petrovog Polja. Nakon što je pregledom tijela ustanovljeno da su Kušići umrli usljed prostrijelnih rana glave i trupa, policija je Okružnom javnom tužilaštvu u Sisku podnijela krivičnu prijavu protiv nepoznatog počinioca zbog ubistva, po kojoj je otvorena istraga u kojoj su ubistva Kušića kvalifikovana kao ratni zločin. Istraga je 2010. prenesena na osiječka pravosudna tijela, a u martu 2019. prenesena je na zagrebačko pravosuđe i još uvijek je u toku.

Perina supruga Zdravka i djeca Bojan i Martina tokom devedesetih izbjegli su u Srbiju, gdje su u međuvremenu postali srpski državljani. Oni su, na prijedlog Veritasa, a preko opunomoćnika Slađane Čanković, advokatkinje iz Zagreba, 29. septembra 2017. ECHR-u podnijeli zahtjev smatrajući da je istraga koju nadležna državna tijela vode zbog ubistva ubijenih Kušića neefikasna. Podnosioci se prije podnošenja zahtjeva ECHR-u nisu obratili hrvatskim pravosudnim tijelima pa ni Ustavnom sudu (US), smatrajući da u Hrvatskoj za njihove prigovore nema efikasnog domaćeg pravnog sredstva, s obzirom da je i US u sličnim predmetima redovno odbijao tužbe kao neosnovane.

ECHR je, međutim, u predmetu “Kušić…”, po prvi put u svojoj praksi, utvrdio kako je hrvatski US, nakon mnogo godina nerazmatranja takvih tužbi, promijenio i utvrdio svoju praksu te je u svojim najnovijim odlukama, donesenim tokom 2019, ispitao efikasnost istraga uzimajući u obzir konvencijske standarde i standarde postavljene u praksi Evropskog suda kao osnovu za svoju ocjenu, te je sada efikasan pravni lijek za pritužbe na neefikasnu istragu pod članom 2. (pravo na život) i članom 3. (zabrana nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja) Konvencije. Podnosioci su zbog toga dužni podnijeti ustavnu tužbu u Hrvatskoj prije podnošenja zahtjeva ECHR-u.

Odlukom, na koju se referiše ECHR, hrvatski US je u novembru 2019. utvrdio da Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru nije provelo efikasnu istragu ubistva srpskog civila 1991. u Virovitici te su članovima njegove porodice, supruzi i djeci, odredili “zadovoljštinu” od 70.000 kuna (oko 9.400 evra).

Žrtva je Bogdan Mudrinić (39), koji je stradao između 11. i 13. decembra 1991, kada su ga pripadnici oružanih snaga RH (vojne policije) odveli iz njegove kuće i sproveli u vojni zatvor u Virovitici. Zna se da je Bogdan preminuo u vojnom zatvoru, odakle je njegovo tijelo i izneseno ali nikada nije pronađeno. Do danas niko nije kažnjen za taj zločin niti je utvrđeno ko ga je počinio. Njegova supruga i djeca obratili su se zbog toga US, koji je utvrdio da je “neprovođenjem efikasne istrage smrti bliskog rođaka povrijeđen član 21. Ustava koji garantuje pravo na život, te član 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koji takođe garantuje pravo na život”.

Po mišljenju domaće struke i javnosti, odluka US u predmetu “Mudrinić” je presedentska i iznimno je važna jer je pred ECHR-om velik broj predmeta iz Hrvatske u kojima podnosioci ističu da im je zbog neefikasne istrage povrijeđeno pravo na život koji garantuju hrvatski Ustav i Konvencija. Odlukom u ovom predmetu US daje smjernice Državnom odvjetništvu kako bi se spriječilo da zbog gubitka spora pred ECHR-om država plaća ogromne odštete.

I u pravu su. Naime, ECHR je u sličnim slučajevima do sada zbog neefikasne istrage porodicama ubijenih na teret hrvatske države dosuđivao oko 20.000 evra za duševne boli plus nekoliko hiljada evra na ime troškova postupka (o tome sam u ovoj rubrici 5. avgusta 2016. objavio tekst “Pravo na život”).

Inače, hrvatski sudovi porodicama u ratu ubijenih srpskih civila, u slučajevima u kojima su za njihovo ubistvo pravosnažno osuđeni pripadnici hrvatskih oružanih snaga, dosuđuju mnogo veću “zadovoljštinu” (po članu uže porodice i do 30.000 evra) od pomenutih iznosa iz odluka i ECHR i hrvatskog US.

U predmetu “Kušić…” ECHR nije dao ni obrazloženje po kom pravilu je zahtjev podnosioca proglasio nedopuštenim s obzirom da je isti podnesen više od dvije godine prije nego što je US RH donio presedentsku odluku u predmetu “Mudrinić”.

I do sada je bilo malo procesuiranih pripadnika hrvatskih oružanih snaga za ubistva Srba u ratu devedesetih, a poslije pomenutih “presedentskih” odluka hrvatskog US i ECHR biti će još manje.