Prvi put "pala" optužnica protiv Srba pred sudom u Zagrebu

ZAGREB - Prvi put u praksi Veća za ratne zločine Županijskog suda u Zagrebu pre desetak dana vraćena je na dopunu istrage tamošnjem tužilaštvu optužnica kojom se 29 pripadnika Srba tereti za ratne zločine u hrvatskom selu Voćin 1991. godine, gde je ubijeno 47 Hrvata.

Na sednici veća povodom razmatranja optužnice 16. oktobra, sud je odlučio da vrati optužnicu tužilaštvu, uz obrazloženje da je to neophodno "radi boljeg razjašnjenja stvari", što je izazvalo velike bure u hrvatskoj javnosti.

Sud je, takođe, odbio predlog tužilaštva da se optuženima sudi u odsustvu, s obzirom na to da se niko od optuženih nije našao u sudu osim njihovih branilaca po službenoj tužnosti i "prijatelja suda".

Tužioci imaju rok od šest meseci da ispune nalog suda nakon čega mogu da ponovo podignu optužnicu protiv osumnjičenih.

Do ovoga ne bi došlo da se u predmet nisu uključili advokati iz Srbije, u statusu "prijatelja suda", budući da srpski advokati ne mogu da postupaju kao branioci u Hrvatskoj.

Tako su svakom od 29 optuženih kojima se sudi u odsustvu postavljeni advokati po službenoj dužnosti.

Međutim, nakon što je jedan od okrivljenih (Milorad Grkinić) angažovao srpske advokate, oni su se izborili za status "prijatelja suda", a sada i za obaranje optužnice, na kojoj se, pored ostalih nalazi i optuženi koji je preminuo, kao i optuženi koji je u vreme izvršenja dela bio maloletan, imao je 16 godina, pa se njemu uopšte ne može suditi u ovom postupku.

"Prijatelji suda" u ovom slučaju su advokat iz Novog Sada Ivan Gvozdenac i dekan na Pravnom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu Branislav Ristivojević.

Grkinića zastupa Slađana Čanković, advokat iz Zagreba.

Pomenuta optužnica podignuta je posle više od 24 godine istrage, u toku 2016. godine.

Njom se okrivljeni Srbi terete da su kao pripadnici paravojnih formacija ubili 47 civila i tri ratna zarobljenika u hrvatskim selima Voćin, Hum i Krasković, između leta i zime 1991.

Optuženi su Borivoje Radisavljević, Rajko Bojčić, Borivoje Lukić, Zoran Miščević, Marinko Ergarac, Mile Crnobrnja, Mitar Simić, Ljubiško Novaković, Zoran Jorgić, Milenko Bogatić, Jovan Cvetić, Milorad Ergarc, Rajko Vučković, Radisav Jokić, Đuro Vukojević, Đuro Đurić, Ričard Glušac, Zoran Jovakarić, Stevo Šimić, Milorad Grkinić, Predrag Bosanac, Krsto Tomašević, Borislav Tomašević, Davor Bosanac, Veselko Petrušić, Ranko Lukić, Rade Ivanović, Milenko Ivanović i Milutin Popović.

"Postavlja se pitanje sistema odabira optuženih"

U izjavi za Tanjug advokat Gvozdenac kaže da odbrana ne spori da se zločin dogodio i da on mora da bude procesuiran, ali da se postavlja pitanje sistema odabira optuženih.

"Jasno se pažljivim čitanjem optužnice vidi da se zločin stavlja na teret određenoj paravojnoj formaciji, gde se u nedostatku identifikacije članova te formacije, optužuje određena grupa ljudi po neutvrđenom kriterijumu", naveo je Gvozdenac.

U svakom slučaju on očekuje da će tim u kojem učestvuje dokazati da njegov branjenik Grkinić nije izvršio krivična dela koja mu se optužnicom stavljaju na teret, što će, kako smatra, rezultirati oslobađajućom presudom.

Izrazio je žaljenje što i ostali optuženi nemaju materijalnih sredstava da angažuju svoje advokate, jer bi to moglo da dovede do delotvornije odbrane s obzirom na obimnost i složenost predmeta.

"Ono što bih napomenuo jeste da je nesporno da se zločin dogodio i da je svaki zločin za osudu, a pogotovo ovakav zločin gde su stradali mahom civili. Loša strana svega jeste sporost sistema, koja direktno utiče, kako na efikasnost pravde i satisfakciju koju pruža osuda bliskim srodnicima stradalih, tako i na ponovno raskopavanje zaboravljenih sukoba, posle 30 godina, kada je uspostavljen kakav-takav suživot", ocenio je novosadski advokat.

U osporenoj optužnici se, pored ostalog, navodi da su okrivljeni delovali suprotno Ženevskim konvencijama, kao starešine vojnih i milicijskih jedinica, od sredine jula do sredine decembra 1991. godine u mestima Voćin, Hum, Krasković i okolini i to prema zajedničkom planu i dogovoru, u nameri obaranja državnog i društvenog ustrojstva na delu teritorije Hrvatske.

Oni i njima podređeni su, prema navodima osporene optužnice, pljačkali civilno hrvatsko stanovništvo oduzimajući im automobile, traktore, novac i sve druge vredne stvari. Zapalili su, minirali i uništavali privredne objekte i kuće stanovnicima hrvatske nacionalnosti.

Prema civilima su nečovečno postupali uskraćujući im medicinsku pomoć, kao i snabdevanje osnovnim životnim namirnicama, terajući ih na prisilni rad i obavljanje najtežih poslova, navodi se, pored ostalog, u optužnici i dodaje i da su ubili veliki broj civila i ratnih zarobljenika.

Za zločine u Voćinu do sada su osuđene dve osobe na 20 i 18 godina, kao i jedan lekar na četiri godine zatvora zbog nemara, jer ranjenim žrtvama nije pružio adekvatnu negu.

Slučaj "Voćin" je bio deo optužnica tužilaštva u Hagu protiv Slobodana Miloševića i Vojislava Šešelja. Međutim, Milošević je preminuo tokom suđenja 2006. godine, dok je Šešelj oslobođen svih optužbi, osim one za ratni zločin nad Hrvatima u Vojvodini.