Documenta i SNV: Nitko nije odgovarao za ratne zločine nad Srbima u akciji Bljesak

ZAGREB - Documenta - Centar za suočavanje s prošlošću i Srpsko narodno vijeće (SNV) u petak su upozorili na neprocesuiranje ratnih zločina tijekom i nakon Vojno-redarstvene akcije "Bljesak", zatim da se zločini nad Srbima ne definiraju kao ratni zločini, a kazne počiniteljima zločina su blage te su zatražili da se priznaju prava civilnim žrtvama i njihovim srodnicima.

Na stradanja civila tijekom i nakon "Bljeska" i slabo procesuiranje ratnih zločina upozorili su voditeljica Documente Vesna Teršelič, predsjednik SNV-a Milorad Pupovac, Saša Milošević iz SNV-a, odvjetnica Milena Čalić-Jelić te predstavnici obitelji i udruženja žrtava.

Pupovac je upozorio da se hrvatsko društvo ni na koji način nije suočilo s stradanjima Srba na području zapadne Slavonije prije i nakon međunarodnog priznanja RH. Smatra i da su provedene akcije rezultirale brojnim ratnim zločinima, uključujući ratne zločine etničkog čišćenja i ubijanja civilnog stanovništva.

Posebnim slučajem istaknuo je slučaj stanovnika 26 sela u Požeškoj dolini koje je hrvatska vojska evakuirala 1991. odlukom tadašnjeg Kriznog štaba pod izlikom da će biti zaštićeni, nakon čega su ta sela uništena, a preostali stanovnici ubijeni.

Pupovac je upozorio i da nitko nije odgovarao za zločine počinjene za vrijeme i nakon "Bljeska". "To predstavlja ozbiljnu i tešku ljagu na hrvatskom, kao i na međunarodnom, pravosuđu", istaknuo je. Drži i da je to bio prvi "jasan i čist primjer prakse etničkog čišćenja".

I Teršelič smatra da je pravda daleko u slučajevima žrtava i preživjelih civila u "Bljesku" istaknuvši kako organizacije civilnog društva godinama traže da se priznaju prava civilnim žrtvama i njihovi srodnicima te otpišu troškovi parnica srodnicima žrtava.

Navevši kako je prevladavajući stav u hrvatskoj službenoj politici i svim drugim sferama da u "Bljesku" nije bilo zločina, Milošević je rekao da je za SNV i borce za ljudska prava - to suprotno.

Upitao se zašto nema kažnjavanja zločina počinjenih nad Srbima u toj i drugim vojno-redarstvenim akcijama te zašto im je zabranjen i onemogućen povratak i zašto su uništavane te sredine.

Milošević je upozorio i da se zločini protiv Srba u velikom postotku ne tretiraju kao ratni zločini, a ako ih se i prihvati kao zločine onda su istrage traljave i često bezuspješne. "Suđenja su vrlo često etnički pristrana. Kazne su, ako nakon mnogo godina i dođe do njih, blage i zapravo nisu kazne", rekao je.

Milena Čalić-Jelić iz Documente rekla je kako su podignuta 182 slučaja za naknadu štete, pri čemu se većinom radi o žrtvama miniranih kuća izvan ratnih područja. Najveći broj pokrenut je u razdoblju do 2003. do 2006., pri čemu ih je većina na sudu odbijena zbog roka zastare od pet godina.

Upozorila je da je od tužitelja, koji su izgubili sporove, zatraženo plaćanje troškova parničnog postupka, pri čemu su troškovi znali iznositi i do sto tisuća kuna.

Smatra da bi se trebalo naći rješenje po kojem bi se otpisali troškovi parničnog postupka.