Okupila se prva generacija petrinjskih gimnazijalaca

PETRINJA (Portal 53) - Prva generacija petrinjskih gimnazijalaca okupila se pred nekadašnjom školom kako bi obilježila i proslavila 50. godišnjicu mature. U Gimnaziju su 1961. godine krenule 24 učenice i 21 učenik, a danas, nakon toliko godina, na proslavi ove značajne obljetnice bilo ih je, nažalost, puno, puno manje.

Od Steve Tomića saznali smo kako su im razrednici bili Marija Zadrović i Ivan Sović i kako su posebni po tome što je to prva generacija poznate petrinjske Gimnazije. „Nedavno je zadnja generacija Učiteljske škole proslavila 50 obljetnicu, a mi danas slavimo svojih 50 godina mature. Nažalost muških je već 30 posto pokojnih i svaki put sve nas je manje, pa ćemo se danas dogovoriti da se od sada sastajemo ne svakih 5, nego svake godine."


Na pitanje po čemu je ova generacija posebna rekao je kako jesu, jer su bili vrlo uspješni. „Ako vam samo kažem imena Petrinjaca koji su u toj generaciji bit će vam posve jasno o čemu se radi. Tu su dr. Bernić, dr. Lochert, s nam je i Nataša Maričić, brojni inžinjeri i profesori, ljudi visokog obrazovanja i vrlo sposobni. No, mnogi od njih su nažalost otišli u mirovinu, jer nisu mogli koristiti svoje savjetničke funkcije u bolnicama i drugim mjestima.", rekao je Tomić.

Petrinjcima je iz ove generacije i te kako dobro poznat dr. Zdravko Lochert. Ostao je isti, upravo onakav kakvog ga znamo i pamtimo godinama. Na pitanje doktore kako ste, prvo je rekao – daj, nemoj, Loca reci... i to je to. Rekao je kako se izvrsno osjeća i da mu je zaista drago pozdraviti kolegice i kolege s kojima je išao u školu. „Ma nama je ovo samo 25 godina mature, to samo preko indiga ispadne 50".


Srdačan i uvijek nasmijan je pozdravljao sve one koji su danas došli na svoju značajnu obljetnicu, ali je rekao kako na svoj način pozdravlja i sve one koji nisu među njima. „Neki od nas se često vidimo i održavamo kontakte. Redovito se sastajemo i svakih 5 godina. Jako je puno poznatih Petrinjaca u ovoj generaciji i više od 80 posto su akademski obrazovani građani. Nastojimo održati te običaje, pa dok nas bude.", rekao je dr. Lochert.

Nakon toplih pozdrava, zagrljaja, ali i vjerujte i prepoznavanja, uslijedilo je zajedničko slikanje, a onda su ušli u svoju školu. U školskim klupama odmah su nekako živnuli i sjećanja na školske dane su oživjela. No, najprije su se minutom šutnje prisjetili svih onih koji više nisu s njima. Prozivku iz starog imenika obavila je prof. Vjera Ivanić.

Obraćajući im se rekla je kako nisu sva lica ista, ali glasovi i način razgovora jesu."Veselje je isto i jako mi je drago što sam došla i družit ću se s vama koliko uspijem. I možda bi zaista bilo dobro da se okupljate svake godine. Volite se, družite, sjećajte, jer na taj način podižete životnu energiju. Vidjet ćete, sutra ćete se svi osjećati bolje nego što ste se osjećali jutros prije nego što ste se okupili ovako zajedno, jer to se ne događa svaki dan.", riječi su prof. Ivanić.


I tako, riječ po riječ, upadica po upadica, uz puno smijeha i pokoju suzu obnovili su sjećanja na događaje iz školskih dana kada su morali nositi kute i kako je netko iz klupe dobacio, imati čiste ruke i nokte...

Svoj susret i proslavu 50 godina mature prve generacije gimnazijalaca okončali su u zajedničkom druženju, uz, naravno, neizostavnu glazbu. Jer, kako nam je rekao dr. Lochert, kako bi ovo danas moglo proći bez petrinjskih glazbenih legendi Vilka i Manjuse.