će biti održano 24. oktobra 2026. godine od 19 časova, u hotelu Kvin – Bazeni u Dobanovcima. Za dobru atmosferu i zabavu biće zaduženi Buba Jovičić i Džimi Stanić, uz pratnju Dragana Grbića. Goste očekuje neograničeno jelo i piće, kao i tradicionalna tombola sa izuzetno bogatim nagradama. Cijena ulaznice je 4.500 dinara. Za informacije i rezervacije zainteresovani se mogu javiti na telefone: 061 64 70 422 064 13 36 279 063 73 40 667
20. BANIJSKO VEČE
će biti održano 24. oktobra 2026. godine od 19 časova, u hotelu Kvin – Bazeni u Dobanovcima. Za dobru atmosferu i zabavu biće zaduženi Buba Jovičić i Džimi Stanić, uz pratnju Dragana Grbića. Goste očekuje neograničeno jelo i piće, kao i tradicionalna tombola sa izuzetno bogatim nagradama. Cijena ulaznice je 4.500 dinara. Za informacije i rezervacije zainteresovani se mogu javiti na telefone: 061 64 70 422 064 13 36 279 063 73 40 667
KUP BANIJA 2026
TURNIR U MALOM FUDBALU krajem avgusta ili početkom septembra
ostale informacije ćemo blagovremeno objaviti
KUP BANIJA 2026
TURNIR U MALOM FUDBALU krajem avgusta ili početkom septembra
Intelektualci sa Banije širom svijeta i Udruženje Banijaca, potomaka i prijatelja Banije pokreću inicijativu i predlažu Eparhiji Gornjokarlovačkoj da se obnovi jedini Manastir na Baniji, onaj u KOMOGOVINI kod Kostajnice. Zahtjev će biti upućen Eparhiji Gornj-karlovačkoj, Crkvenoj opštini Kostajnica, Ministarstvu za kulturu Hrvatske, dijaspori i svima onima koji mogu da pomogni kod obnove tako značajnog objekta za pravoslavne Srbe na Baniji.
Selo Komogovina leži na putu iz Petrinje u Kostajnicu. Tu je blizu utoka potoka Badušnice u Sunju bio manastir, danas parohijska crkva. S juga su ogranci planine Šamarice. Na brdu Gradini, lijevo od potoka ima tragova kaštela. Na sjever od Sunje diže se Kordić brdo.
Ovaj je kraj kralj Matija podario 1482. srpskom despotu Vuku Grgureviću - Brankoviću, zvanom "Zmaj Ognjeni Vuk". Kada je Vuk umro 1485, njegova udovica Varvara od roda Frankopana preuda se za Franju Berislavića, hrvatskog velikaša, koji tako ponese despotski naslov.
Poslije su Komogovinu držali mađarski velikaši Banfi i hrvatski Zrinski.
- Kao napušten i srušen grad spominje se Komogovina 1696. g.
Prije manastira spominje se ovdje 1334. katolička župa sv. Križa, zagrebačke biskupije, a 1501. župnik Martin. Narod hrvatski ovog kraja ukoliko nije postradao, izbjegava da; - kako kaže hrvatski istoričar Smičiklas, - nađe drugdje bolju i sretniju domovinu. Na puste zemlje, najviše oko gradova, dovode Turci, i hrvatski velikaši, tursku raju, većinom Srbe. Tako je Petar Keglević, poslan od bana Nikole Erdedi.
Uskoro 1688. mitropolit iz Bosne Atanasije Ljubojević, došavši s nešto naroda, ostavlja u Baniji svog egzarha (zamjenika), a on ode u Dalmaciju. No on će se uskoro vratiti.
Do tog vremena, za turske vladavine, bio je za čitavo donje Pounje, pa i za Baniju, duhovni centar man. Moštanica pod Kozarom. Manastir postrada u ratu. Kaluđeri pređoše na ovu stranu Une i osnovaše man.
Komogovinu: to su bili Jovo Svilokos i Silvestar Prodanović. To savjedoče i zapisi i dva opisa manastira, iz 1771. i 1772.
Tako je Komogovina postala narodno*crkveni centar na Baniji. Koliko je man. bio razvijen, pokazuju tragovi vodovoda od izvora Paulovca pod brdom Čardašištem do manastira s odvodom u Sunju. U Komogovini borave i prva tri episkopa Kostajničkog vladičanstva 1715-1738 Ugarković, Diomitrijević (Mitrović) i Ljubibratić....
Ep. Andrijević prelazi u Kostajnicu. Episkopska crkva, isprva drvena, bila je kao i Moštanica posvećena Sv. Arhanđelu Gavrilu. 1728. spominje se crkva Vaznesenja Gospodnjeg sad Preobraženja. Slično je i kod manastira Krke u Dalmaciji....
Centar bune Teše Kijuka 1751. koja je buknula zbog poreza, skupe uniforme, stranih oficira mjesto domaćih knezova i vojvoda, i zbog ometanja vjere, - bio je u Komogovini. Posljedice ove bune pogodile su i manastir. Egzarh Jefrem Marković saslušavan je i udaljen iz Banije. Kako svjedoči kaluđer Gritorije Trivić 1758. u pismu mitropolitu Nenadoviću, uman, je nered i rasulo.
O stanju u manastiru svjedoče posebno i dva opisa iz 1771/2. - Postoji mala kapela, 8 ćelija i repezarija, sve drveno. - Zalihe: 32 vagana (po 52 oke) pšenice, 3 vagona zobi, 10 vagona kukuruza, 7 junadi. Ovaca, koza, svinja, pčela kao da nema! - Ekonomija je tako slaba da se ne može manastir izdržavatnj - Bratstva ima 7 jeromonaha, 1 kaluđer i 4 monaha...
- Sloga bi mogla biti i bolja. Kaluđeri uče i znaju samo najpotrebnije. Osnove vjere poznaju i iguman Vasilije Žerić, vikar Sofronije Sibičić, Stefan Žilić i Vikentije Jakšić.
Eklisijarh (starješina hrama) je Teofil Dodoš. Regulamentom od 1777. godine predviđeno je - po kaluđerskiom pravilima, koja manastiri nisu prihvatili - da po članu 47 može ostati onaj manastir koji može izdržavati najmanje 8 kaluđera. - U vezi s time raspisuje grof Koler kao nadležna vlast da na ovih osam kaluđera manastir mora imati najmanje po 30 rali plodne zemlje (Beč, 12. juni 1777). Stoga je trebalo sastaviti najtačniji izvještaj o stanju. Komogovina nije imala tih uslova i zato oktobra te godine manastir se ukida. - Kaluđeri su raspoređeni: Teofil Dodoš u manastir Bezdin, Stefan Žigić u sv. Đurađ, Teodosije Begavić u Mesić i Nikodim Milobratović u Hodoš, - sve u Banatu. Likvidira se nepokretno i pokretno imanje. Od prodatih pokretnina da se dade po 1/4 svakom od gore navedenih iz manastira. - Crkva da ostane kao parohijska.
Mitropolit Vidak u predstavci 1778. spominje da je ukidanje izvršeno aktom vlasti bez pristanka Sinoda i da su uslovi: opstanka (površina ,zemljišta) neostvarivi. Mitropolit dodaje da su ukidanjem Komogovine narodu Banije, koji dobro i vjerno vrši svoje vojničke dužnosti, samo još pozlijeđene one rane kad je ukinuto Kostajničko vladičanstvo.
Vladika Petrović je javio da je narod pred njim najžešće osuđivao i prijetio da će komisiju rastjerati, i on ga je jedva umirio. - Narod je za sve okrivljavao vladiku, koji se sveti zato što su mu dali kaluđeri kukuruzna kruha, proje!. - Narodnu žalbu povodom ovog ukidanja podpisali su 2 protoprezvitera, 2 namjesnika, 13 sveštenika i 117 narodnih predstavnika iz 28 mjesta. U žalbi navodi da je manastir bio jedina utjeha cijele ove krajine. - Ukidanje je ipak izvršeno. Za zemlju data je manastiru Gomirju drž. obveznica na 4000 f. Za pokretnine se dobilo 640 f što je podijeljeno na 4 navedena banatska manastira. Manastir je postojao 88 godina. Bio je, - kako kaže N. Begović, - duša naroda, mjesto gdje se sve dogovaralo i zaključivalo. - U narodu je ostalo da se ide na službu "svetom manastiru", kako je 1936. zabilježio Karanović u listu "Politika"- Ako je Begović mogao 1865. zabilježiti: "Crkva je velika zidana, ima lijepih ručnih krstova, dosta knjiga, odežda, litija, zvona krsnih i velikih i drugih utvari.
- Druga je rat gotovo sve to uništio. Ostalo je samo ponešto razasuto. Od ikonostasa ostale su ikone iz gornjeg reda i Sv. Trojica. - Starih ikona ima pet u Zagrebu. - U crkvi su još tri starije ikone. - Od odežda postoji epitrahilj i felon u Zagrebu, po tradiciji dar grofova Zrinskih, samo se ne zna kome, kada je manastir osnovan 1693. g. a Zrinski uništeni 1671! Ima i predmeta od metala...