U vezi apela za obnovu crkve Sv. Petke u Slabinji - Obnovimo staru crkvu -

Povodom apela upućenog od strane SPCO Kostajnica za prikupljanje dobrovoljnih priloga za obnovu hrama Prepodobne Mati Paraskeve – Svete Petke u Slabinji i problema oko ranije pokrenutih akcija kojima nisu prikupljena dovoljna sredstava za pokretanje značajnijih radova. Na inicijativu parohijana iz Slabinje ponovo je pokrenuta akcija za prikupljanje dobrovoljnih priloga. S obzirom da obnova hrama iziskuje velika financijska sredstva koja uveliko premašuju mogućnosti, odlučili su (?) da se prikupe sredstva za postavljanje mobilne (montažne)crkve, koje u Srbiji gradi firma Mančić granit iz Niša.

Dalje, u apelu se navodi i mole svi Slabinjčani koji su rasuti širom vaseljene da učestvuju u ovom bogougodnom djelu na radost svih. Ovaj apel je za svaku pohvalu i služi na polzu Srpskom narodu.

Apel ima odjeka u među Slabinjčanima gdje god se nalaze.

U čemu je problem ?. Neki parohijani sa pravom se pitaju šta će biti sa zidinama crkve Sv. Petke, na kojima su ranijih godina započinjani radovi.

Izbetoniran je vijenac, ozidan jedan dio zvonika. I zadnji potres na Baniji nije naneo neko značajno oštećenje. Postoji izrađen projekat za izradu krova, predlog za betoniranje patosa u crkvi za sprečavanje prodora vlage u zidove i t.d.

Dakle, prema tome trebalo bi se izvršiti konzervacija starog objekta pa onda graditi mobilnu crkvu.

Za sada i od kada je porušena crkva Sv.Petke ta ruševina uvjek privlači znatan broj vjernika gdje su obavljani obredi.

Statistički računano od 2005 godine do danas je u Slabinji preminulo preko 50 Slabinjčana, pravoslavnih parohijana. Redovnim liturgijskim službama u Kostajnici i Dubici sa ponekim izostankom prisustvuje najviše dvoje (2) a ponekad najviše do (4) parohijana. S obzirom na starost Srpskog stanovništva, vijernika će biti sve manje. Po tome ne treba novu crkvu graditi. Međutim, crkvu Sv. Petke treba obnoviti. To je znak koji je ostao iza Slabinjčana koji su glavom bez obzira protjerani iz Slabinje. Sv.Petaka je simvol Srpskog vijekovnog postojanja i uvjek će privlačiti vjernike.

Sada ću opisati neke poznate činjenice o gradnji crkava u Slabinji. Slabinju su nastanjivali Srbi pravoslavci i bili su u zajedničkoj parohiji sa selom Utolicom. Imali su i zajedničko grobnje. Bili su skoro na rimskom putu koji je vodio od Siska prema Dubici i dalje. U Slabinji su Srbi su bili prije vremana okupacije Kostajnice 1556. G., od strane Turske carevine i formiranje Malo vlaškog sandžaka (Slavonije). Ne zna se tačno kada i gdje je podignuta prva crkva brvnara. Pred kraj 16 vijeka Slabinja sa nekoliko sela dobija status Knežije (Općine) i imenovanog kneza. Zbog zasluga u velikom ratu sa Turcima, Slabinjcima se Poveljom iz 1692. G., dodjeljuje zemlja koja i danas katastarski pokriva taj prostor. Od tada Slabinja se naseljava na današnji put, a velike porodice između sebe dijele brda i polja. Za prvu crkvu, za koju se pretpostavlja nalazila se u Slabinjskom polju (U blizini Urijskog puta nedaleko od Une). Danas se u tragovima u prvim katastarskim listinama može naći zemljište pod nazivom crkvina. Moguće je da je crkva bila posvećena Sv.Petru. Uvidom u geografsku kartu iz 1773.g., na današnjoj porti crkve Sv.Petke, nalazila se crkva Sv. Ilije, nepoznato je od kada je posvećena Sv. Petki. Svakog proleća od crkve Sv.Petke do mjesta gdje je u polju bila crkva kretala je litija. Ovaj običaj je prekinut drugim svetskim ratom, na tom crkvištu postojao je drveni krst.

Parohijsko zvanje u Slabinji osnovano je 1750.g. od Srpske Pravoslavne Mitropolije Karlovačke. Međutim, Slabinja je i ranije imala parohiju, prije i u vrijeme Turske vladavine (oko 132 godine) od okupacije Kostajnice (1556) do oslobođenja, bila je u sastavu Dabro-bosanske mitropolije.

Ideja o podizanju sadašnje zidane crkve pokrenuta je prije 1819 godine jer je te godine poručen i izrađen projekat crkve Sv.Petke u Slabinji od poznatog projektanta Batagelija. Orginal projekta se nalazi u Državnom arhivu R.Hrvatske. Arhitekta Batageli projektovao je dosta objekata u Puli i Trstu. U to vrijeme nije lako bilo dobiti dozvolu da se gradi zidana crkva. Trebala su razna odobrenja. Crkva je podignuta sredstvima i radom Slabinjskih parohijana. Zna se iz kog je kamenoloma dopreman kamen. Dugo se zidao hram. Kreč, kao vezivni materijal pečen je u Slabinjskim krečanama u kojima je u to vrijeme radila jedna grupa Ruskih zarobljenika koji su zarobljeni negdje kod Borodina od strane Francuza. Poslije su ovi zarobljenici stigli na paradu u Pariz. U vrijeme podizanja hrama Sv.Petke izgleda da je službovao Prota (Pop) Vukas koji je dao doprinos u uređenju Slabinje. On je podigao česmu pitke vode kraj Slabinjske ceste. Izvor se zove Vukasovac, na česmi je bio uklesan datum 1797-.. Taj kamen sa natpisom uništili su naseljenici posle 2000. G. u cilju brisanja tragova.

Prema podacima iz 1905. god. : „održavane su redovne Crkvene skupštine. Predsjednik skupštine je bio M.Bijuković, perovođa I.Stojisavljević, računi redovno zaključeni za proteklu godinu. Inventar se redovno vodi. Proračun utvrđen. Pisarnica i arhive uređene. Novac se čuvao pod trobravljem“.

Sveštenik u to doba bio je Jovo Muždeka iz Slabinje. U izvještaju se navodi da crkva sazidna u vizantijskom stilu i da ima jednu komunalnu školu. U Slabinji ima 230 kuća, 987 duša, m. 500. ž. 487.

Mora se napomenuti da je u to vrijeme crkva raspolaga sa solidnim sredstvima i uz interes davala je pozajmice Slabinjcima radi kupovine zemlje. Teret je upisivan u zemljišne knjige. Početkom Prvog sv.rata mnogi Slabinjci su mobilizirani. Nastala je nemaština, nije bilo dovoljno hrane, inflacija i dr. Austrougarskoj su nedostajale sirovine. Austrougarskoj carevini nisu se ostvarivali ratni planovi. Što se tiče crkve Sv.Petke po carevini krenu akcija da se skidaju crkvena zvona i metalne brava sa kuća. Zvona i brave su služile kao sirovina za ratne potrebe. U to vijeme Slabinjska djeca su pjevala „Care Karlo i carice Zita što ratuješ kada nemaš žita“.

Po završetku Prvog svjetskog rata, pokrenu Slabinjci akciju da se nabavi novo zvono. Bilo je veliko veselje (nepoznata godina). Zaprežna kola sa zvonom od Kostajnice su vukla četiri vola. Svaka kuća dala je neki dar. Kum i darodavac zvona bio je Bujuković (?) iz Slabinje. Događaji oko crkve Sv.Petke: obilježavale su se razne svetkovine a uz ostalo vodilo se računa o stanju crkve i parohijalnog doma. Sveštenik pred Drugi sv. Rat bio je I. Sjenica ruski emigrant. Doprinos u uređenju porte dao je i Slabinjac Sartijan (?).

Pred sam ustanak 1941 god.,tog dana pred crkvom se našli Slabinjci podijeljeni u dve grupe, jedni su bili da se zvoni po dogovoru da počinje ustanak a drugi da se ne zvoni i onda se pohataše za vratove i kolijere. Kako god da urade neće biti dobro.

Čuda oko crkve Sv.Petke: Dana 16.12.1943. u ranim jutarnjim časovima ustaše sa Baćinskih krečana i okolnih mjesta opkole Slabinju i podignu narod da moraju da se okupe kod crkve Sv.Petke radi obavještenja. Međutim, radilo se o planiranom pokolju naroda. Tog dana poklano je 96 duša, od toga oko 50-tero djese starosti od 1 do 14 godina. Narod je na početku okupljanja bio u crkvi i oko crkve. Pokolja su se spasile dvije žene, jedna na krovu crkve, između krova i svoda iznad oltara a druga je uspjela da se spasi na zvoniku na jednoj gredi. Van crkve jedan dječak zagledan u crkveni zid iznenada se odvažio i u dva skoka skočio u šiprag do crkvene porte. Po završetku pokolja jednog ustašu (po imenu Šišo) posla komandir da pregleda crkvu i okolinu da vidi da nije netko ostao u životu. U crkvi je pozivao da ako ima nekoga da izađe. Nešto ga odvratilo da se penje na zvonik ali prošao kraj živice i nije primetio dječaka. Mali (J.Z.) je kasnije kazao da je ustaša imao krvave oči i pjenu oko usta.

Apel za pomoć u obnovi hrama Svete Petke u Slabinji

Rušenje crkve Sv.Petke: Ne zna se tačno kada se to dogodilo. Jedno objašnjenje je da su ustaše minirale crkveni svod i krov pred kraj rata i da su građevinski materijal sa nijemcima upotrebili za ojačanje odbrambene linije koja se nalazila na visovima iznad Slabinje. Drugo objašnjenje o rušenju crkve je da su se nijemci i ustaše utvrdile na crkvi i tornju radi dejstvovanja po Slabinjskim poljima u velikoj dužini sa koncetracijom vatre na pontonski most koji je postavljen na Simića mliništu. Za snage Jugoslovenske armije crkva je tada bila legalan cilj radi neutralisanja neprijatelja. Crkva je ostala bez krova i tornja. Ali zidovi su ostali neoštećeni.

Crkveno zvono skinuto je u toku 1944. g., i po nepreciznom mišljenju parohijana, postavljeno je na katoličku crkvu u mjestu (J.) Preciznost za čitaoca nema značaja. Odmah po završetku rata vratio se u Dubicu predratni pravoslavni sveštenik Stojan Savić, preuzeo je odmah parohiju u Slabinji i Živaji i dr. Držao je vjeronauk u Dubičkoj školi.

Obnova crkve Sv. Petke: Prvi razgovori počeli su odmah po završetku Drugog sv.rata. Poslije dugih rasprava a nakon dobivenog građevinskog materijala za popravku crkve Slabinjci su bili u dilemi, popravka crkve ili podizanja mjesnog doma. Većina Slabinjčana bila je da se prvo izgradi dom pa onda crkva. U vezi sa tim sačinjen je ugovor 01.08.1948. godine između Crkvene opštine Slabinje i Mjesnog narodnog odbora Slabinje. Crkvena opština Slabinje prepustila je svoj građevinski materijal sa crkve za izgradnju doma, a Mjesni odbor Slabinje, obavezao se povratiti crkvenoj upravi navedeni materijal u cijelosti sa narodom sela Slabinje. Taj dogovor nije ispoštovan, dom nije sazidan a crkva nije popravljena. I dalje je pokretano pitanje obnove crkve Sv. Petke ali bio je slab odziv Slabinjčana. Agilni sveštenik iz Dubice Simo Kličković nadležan sa parohiju Slabinjsku 04.06.1984. godine, podnosi zahtjev općinskom komitetu za privredu Općine Kostajnica i dobiva Dozvolu za adaptaciju crkve sv.Petke u Slabinji. Općinski Komitet za privredu donosi dozvolu za radove s obzirom da se radovi ne smatraju gradnjom niti rekonstukcijom da se može izvršiti izrada krovne konstrukcije, popravka horizontalnog serklaža, limenog krova i dio tornja koji je neophodan. Međutim, isti općinski komitet, građevinsko urbanistički inspektor 28.08.1984. donosi rješenje o obustavi radova jer je „investitor“ izvršio čišćenje šuta u objektu, oko objekta pokošena je trava te čišćenje kompletnog gradilišta, posječeno drveće u crkvi i izgradnja tornja.

Na obnovi Sv. Petke učetvovala je i grupa akcionara iz Belgije , vernici rkt. Crkve, studenti stigli su u Slabinju 06.08.1984. koji su uredno prijavljeni kod SUP-a u Kostajnici. Kličković je angažovao i majstore iz Slabinje. Kako koji radi jedan dan sutra ne dolazi na posao. Ljudi su se opravdavali da ne žele imati problema. Pojavila se jedna grupa Slabinjskih mještana koji su zastrašivali ljude i prijetili da ne smiju raditi na crkvi. Seoske kabadahije ( Lj.G. M.I. L.B. i dr.) su prijetile da nitko ne smije raditi na crkvi niti davati hranu. Tako su maltretirali nekog Stamenka. Po početku izvođenja radova na crkvi, u Slabinji je sazvan sastanak svih političkih struktura i doneli su zaključke kako i na koji način treba ometati rad na crkvi. Veliki dio Slabinjaca bio je za gradnju a jedan dio neutralan.

Tko su Flandrijci: Flandrija je pokrajina u Belgiji, a aktivisti su studenti iz te pokrajine, oni su bili članovi katoličke humanitarne ustanove, koji preko ljeta pomažu u izgradnji domova za stare, domova za liječenje narkomana, alkoholičara kao i obnovi crkava. Prije neprijatnih događaja u Slabinji, nekoliko godina ranije bili su angažovani na popravkama katoličkih crkava po Lici, uređenjem porti prekrivanjem objekata i dr.

Jedan od rukovodioca studentskih ekipa obratio se Episkopu i pitao gdje bi mogli dati svoju pomoć Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Episkop ih je uputio u Slabinju da tamo pomognu. U Slabinji su doživjeli maltretiranje. Međutim, to nije bilo prvo maltretiranje jer su ranije slično maltretiranje i neprijatnosti imali kad su se pojavili na gradilištu Pravoslavne crkve u mjestu Raduču (Lika ?).

Dakle, nigdje nije bilo problema kada su radili na katoličkim crkvama i to dugi niz godina.

Nakon početka radova na crkvi Sv.Petke u Slabinji i pored zabrane, nastavljeni su radovi ali bez majstora. Jednog dana pojave se iz SUP-a Kostajnica milicija, i u dve ture prebaci studente u SUP na razgovor, koji je trajao oko dva i po sata. Studenti su imali urednu prijavu kod milicije od dolaska u Slabinju.

Svoj boravak i rad na crkvi, studenti su zaključili su sa danom 24.8.1984.

Interesantno je pomenuti da je došlo do razmjene pisama između Episkopa i Predsjednika skupštine općine Kostajnica. Episkop je pojasnio i naveo šta se dešavalo oko započinjanja radova na crkvi a Predsjednik SO Kostajnica objašnjavao je, da rješenje kojim su odobreni radovi, izdao pripravnik koji je neupućen u posao te se isto moralo poništiti i zabraniti radove do donošenja drugog rješenja. Drugo, zašto je trebalo angažovati humanitarce kad mi možemo riješiti sve prebleme. Predsjednik SO Kostajnica, Srbljanin Dragan po imenu dalje se obrušio na Flandrijce i odbacio da je bilo kakvog maltretiranja studenata. Studenti su na kraju informativnog razgovora kaže on, iskazali zadovoljstvo razgovorom i poželjeli njegov nastavak? Dalje odbacio je bilo kakve pritiske i pretnje od Slabinjaca prema studentima i majstorima te koji su to majstori i kome je prećeno.

Ključni komentar na koji se Srbljanin nije osvrnuo je u vezi Flandrijaca koji već nekoliko godine rade u SR Hrvatskoj i uređuju katoličke crkve, a problem nastane u Raduči i Slabinji gdje su u pitanju pravoslavne crkve. Kopije pisama su upućene Republičkoj komisiji za odnose sa vjerskim zajednicama u Zagrebu.

Sve u svemu Srbljanin, imao je pravo na neznanje, trebao je tražiti rješenje za nastali problem. Do tog vremena 1983/84 u okolini: obnovljene su crkve u Kostajnici, Dubici, Kukuruzarima i još nekim mjestima a izostala je obnova crkava u Slabinji i Živaji. Imajući u vidu složne odnose u RH iz koje se od 1971 do 1984 iselilo preko 120.000 Srba. Obnovu crkava trebale su dobiti prioritet.

Dalje, ponovo se aprila mjeseca 1991.g. pokreće pitanje obnova crkve Sv.Petke, i stim u vezi formira se građevinski odbor za obnovu Sv.Petke u Slabinji. Kao i odgovor na odluku Eparhijskog upravnog Odbora u vezi plana budžeta za 1991 .g. Međutim, početkom ljeta već je bilo jasno da će na Baniji biti ratnih sukoba. Te se stanovništvo počelo pripremati za ratne događaje i opet ne počeše radovi na crkvi Sv.Petka.

Situacija se malo smirila, formirana je Republika Srpska Krajina u punom kapacitetu i na ovo područje su upućene mirovne snage UN radi učvršćenja mira do konačnog političkog rješenja. Jedna jedinica Danskog Bataljona zaposjeda portu crkve Sv.Petke sa namjerom da na crkvi postavi osmatračnicu prema rijeci Uni i Bosni. Paroh Simo Kličkovoć i predsjednik CO Slabinja i ostali parohijani tražili da se odmah napusti crkveni posjed jer se tu održavaju vjerski obredi. Inače crkveni objekti ne mogu se koristiti u vojne svrhe. Tako se Slabinjci riješe Danaca. U Danskoj jedinici bio je i visoki oficir po prezimenu Bo. Ova jedinica je kasnije stacionirana u Dubici i tu je ostala do 1995.g. Inače oficira Bo-a sreo sam u Dubici 2006.g. i prozborili smo o nekim događajima na kraju ratne katastrofe. Dok ovo pišem čujem da se nalazi u Briselu u NATO komandi i da je promaknut u Generala. Tko zna možda ga put na istok nanese kroz Slabinju.

Srbi iz Slabinje i drugih krajeva RSK su u zločinačkoj vojnoj akciji RH uz pomoć SAD 1995.g. protjerani sa svojih vjekovnih prebivališta. Šta to ima veze sa Sv. Petkom. Ima utoliko što se vojna sila RH po dolasku u Slabinju ukopala u crkvenoj porti u pet bunkera i postavila osmatrače na crkvi. Inače po cijeloj Slabinji vojska se ukopala i uspostavila liniju odbrane prema Uni i Bosni, očekujući napad iz RS. Dosta aktivan u utvđivanju linija bio je, danas poznati hrvatski i evropski političar po imeni T. Picula. On je u pratnji Crnih mambi (neka zmijska brigada) razjurio Slabinjske pse i mačke, ali u jednom slučaju ponašao se humano i sa lanca odvezao kuju pomenutog Stamenka. Ipak, RH je u mjesecu septembru 1995. G. izvršila napad na RS u širini od Gradiške do Novog. U toj akciji vojska RH nanela je patnje civilnom stanovništvu (davljenje radnika u tkačnici u K. Dubici i mnogi drugi zločini) i između ostalih ubijen jedan državljanin RH iz Slabinje (S.Đ.) čije je tijelo bačeno u Unu.

Po okupiranju Slabinje i Dubice dok je još trajalo ratno stanje, krenule su Pajser brigade i organizavano pljačkale Slabinjske kuće a tako i u drugim mjestima, privatnu i društvenu imovinu. U Dubici je bio sabirni centar za krave (oko 1.100 krava) kao i skladištenje poljoprivrednih mašina i alata i dr.

Prije i poslije čišćenja komunalnog otpada

Sve je to za nekoliko dana ne tragom nestalo.

Između ostalog opljačkan je i parohijalni dom Srpske pravoslavne crkve u Dubici i pokupljen građevinski materijal i aluminijski lim za krov Sv.Petke u Slabinji, ukradeno je zvono (koje se nalazilo u podrumu) za crkvu Sv.Petku u Slabinji, donacija Nikole (ili Dušana) Popovića iz Nijagara falsa ili Rod Ajlenda, USA. Usput da se ne baci, pokraden je i bakarni lim za krov crkve Sv.Ilije u Živaji. Poklon zvono Popović Nikole rodom iz Slabinje završilo je na jednoj katoličkoj crkvi u mjestu (M.). Napominjen da su Popovići, Slabinjski dobrotvori sazidali i izlili postament za prvi spomenik Nikoli Tesli u Nijagara falsu.

Dakle, Sv.Petka iz Slabinje po treći put ostaje bez zvona. Ostalo je nepoznato da li je SPCO popisala nastalu štetu na svojoj imovini i zatražila nadoknadu iste.

Po ratnim konvencijama kojih se rijetko tko pridržava, okupator koji zauzima teritoriju obavezan je da se stara o redu na okupiranom području. Jedno je poraziti protivnika a drugo je obezbediti imovinu red i mir da npr. kriminalne grupe i organizovane Pajser brigade dejstvuju na tom području. Pogotovo što je teritorija RSK bila pod zaštitom Ujedinjenih nacija. E tu je Bo zakazao, a sada se priprema za slični posao.

Da ne dužim, vojska se povukla iz Slabinje i počelo je naseljavanje Slabinje sa tzv. izbjeglica iz Bosne, pripadnici katoličke konfesije. Nitko ih nije progonio, učestvovali su u ratu. Cilj njihovog raspoređivanja bio je da se Slabinjci spriječe u povratku, jer su oni navodno čekali odgovarajući smještaj. Njihova obaveza je bila da zauzmu srpsku imovinu i nije bilo obavezno da tu stanuju. Nakon deset godina u posjedu imovine istu mogu prodati i t.d. Šta oni imaju veze sa Sv.Petkom. Naseljenici iako su hrišćanski vjernici, netko ih naputi da u porti crkve Sv.Petke naprave deponiju komunalnog otpada. Vojska RH prije toga nije sanirala dio porte gdje su bili bunkeri. Opšte urvine oko crkve. Povratkom nešto Slabinjaca 2005/6 pokrenuta akcija da se izvrši sanacija porte i upućena peticija nekolicine Slabinjaca općini u Dubici, da se komunalni otpad usloni. Općina pošalje komunalne radnike kamion i bager na Veliku Gospojinu imajući u vidu da se radi o velikom prazniku posvećenom pravoslavnoj svetiteljki, očekujući da Slabinjci odbiju da se taj dan radi. Jedan Slabinjac se konsulturje sa o. Šarcem, on kaže neka se radi. Ali ima neka sila, čim su sa bagerom zahvatili otpad lopatom, puče velika guma na bageru. Kažemo Asimu to vam uradi Sv.Petka. Što bi rekli desio se simvol. Procjenjuje se da je očišćeno oko 150 kubika komunalnog otpada. Jedan aglini Slabinjac uz kondiciju, zamoli radnike, kad već imaju strojeve do očiste ulaz na Slabinjskom groblju jer su i tamo nabacali komunalni otpad, pa je bio otežan ulaz na groblje. Praksa zagađenja objekata bila je i u drugim mjestima.

Narednih godina, a nakon zamiranja duhovnog života u Slabinji, angažovanjem pojedinih Slabinjaca : Vukelja,Simića, Icitovića, Nježića i drugih obnovi se duhovni život Slabinjaca i sve vezano oko Slabinjske svetinje. Služene su molitve, molebani, nalagan badnjak i krenulo je svojim tokom i uvjek je bilo vjernika. Samo nekoliko vjernika održavalo je portu i crkvu.

Oko crkve Sv.Petke opisani su događaji koji imaju veze sa ljudima koji su živjeli i bili privrženi Svetici i zaštitnici Slabinje. Ponekim ženama, kako legenda kaže uslišene su molitve. Ima i jedan a možda i više za koje ne znamo da su snovi vezani sa ovom zaštitnicom Slabinje. Tako se desilo da dva mlada Slabinjca krenu svojim životnim putem i sretni se nakon mnogo godina. Normalno u razgovoru uvijek se pomene Slabinja i Slabinjci i ispostavi se dva da su oba sanjala identične snove o Sv. Petki u vezi se nekom važnom crkvenom ostavom. Po opisu radi se o razlici od tri metra a to samo jedan zna. Tako će to ostati dok se ne steknu uslovi da se to provjeri. Tko zna šta su sanjali drugi Slabinjci.

Za fenomen prekognitivnih ili proročkih snova, postoje sigurno analize ozbiljnih psihoanalitičara i ništa ne postoji nad naravno nego ne svjesno i svjesno. U svakom slučaju Sv. Petka ima uticaj na duhovni život. Da ne bi šta pogrešio zaključiću ovaj opis snova.

Zaključno, vratimo se na početak ovog osvrta u kojem su opisani prijedlozi i molbe za nabavku mobilne crkve. Iskazujem moje uvjerenje, a to je mišljenje mnogih parohijana da se treba obnoviti stara crkva, u početku da se zaštite zidine a poslije kada se steknu uslovi nastaviti sa daljim radovima. Mobilna crkva je novotarija koja ne priliči našem svjeto nazoru i govori o duhu i nametnutoj ideji. Ta mobilna stvar, pošto je mobilna mogla bi se lako premjestiti. Samo slijepac ne vidi da ćemo biti okupirani od strane novog stanovništva koje ima drugu konfesionalnu orijentaciju koje se ne odriče i uporno provodi.

Obnovimo crkvu Sv.Petke u Slabinji i obnovimo sebe. Bit će te zadovoljni da ste učestvovali u tom pothvatu. Slabinjci pomozite i vratite se svojoj Sv. Petki ona će vas sigurno primiti i naručje svoje.

Dragi čitaoci u koliko ste zadovoljni sa opisom, nalazite se na dobrom mjestu. Čitajte na Banija Online. Bit će toga još.

Zabilježio na Nikoljdan 2025.
Mile Krajišnik